Evo mene... Nisam se dugo javljala... Ne mogu vjerovati na sto je moj zivot spao... Hodam u tami, padnem u jarak i nema nikoga da mi pomogne da izadem van, nego me jos i guraju nazad ako se uhvatim za rub... Okrutan je danasnji svijet, pogotovo popularnih. Zasto su oni bolji od „obicnih ljudi“? Sto to oni imaju, a mi ostali, obicni smrtnici, nemamo? Zasto te svi mrze ako si ruzan freak koji ima dobre ocjene u skoli? Zasto ti ne zavrijedujes nista sto oni zavrijeduju? Zasto ti se zivot mora pretvoriti u pakao... No, dosta dubokoumnisti (da me jos mozak ne zaboli). U mojoj skoli vlada kaos zato sto natjecanja pocinju od prekosutra. Prvi dan je bas hrvatski. I bas sam se ja prijavila za hrvatski (zapravo, Groza me prijavio). Ne znam gdje mi je bila pamet! A dobro je sto je biologija tek u iduci ponedjeljak. Razmak od tjedan dana mi je sasvim dovoljan. Ovako... Danas sam se ujutro ustala i otisla u SKOLU! Da, da, dobro ste procitali, U SKOLU. SUBOTOM. NA VJEZBANJE IZ BIOLOGIJE. A sto je naj bolje, Tomic je samo skakutao oko svoji kemicara, kog boli briga za nas. Ma u svakom slucaju, STRASNO gubljenje vremana. Nije nam cak ni nekakve prijasnje testove mogao iskopirati. Ma, nisam nist ni ocekivala od njega. Morat cu sve sama, po starom losem obicaju... O da, moram vam napomenuti da me partnerica iz biologije napustila, kao sto je i zadnja trunka razuma napustila moju skolu. I ne samo skolu, nego i glazbenu. No jedina dobra stvar je to sto se orkestar malo popravio. Sad sviramo neke marseve sa 5-6 snizilica, ali hej, bolje ista nego nista (to ja najbolje znam). Ostatak sam dana provela na Play Stationu. Iako su neke igrice doista glupe, lako se razbjesnis ako ih igras 2 sata pa ti se naglo zablokiraju u sred vazne bitke. Sta vise reci. Evo, objavit cu slike koje sam obecala i to bi bilo to. Nastavit cu zivjeti svoj prazan i beznadan zivot dok vi sigurno umirete od smijeha dok citate retke koje je napisala neka debela, ruzna jadnica. Ajde bok i do citanja.
Evo nekih gluperda:
|