petak, 23.05.2014.
TUGA
|
TUGA
I kao da sve su tuge ovoga svijeta moje Otvaram srce, ma neka u njemu se roje; Ona najveća u meni spava dok sam budna Ja joj se smiješim, kaže mi: baš si čudna! Ona ne zna da ja znam Kako je biti ostavljen i sam. I zato neću da osjeti da je sama Ona je moje čedo, a ja sam joj mama. Nije lako biti tuga u ovoj ruševini majke zemlje Ovo više nije mjesto za ni za tugu ni za mene; Ovo je carstvo velike, uzaludne tuge I grlim je; da ne bude sama kao ja, kao druge Jer tuga je zavodljiva, kao mlada i lijepa žena I ponekad mislim da sam jedina postelja njena.  |
devilwoman19@gmail.com