TUGA
I kao da sve su tuge ovoga svijeta moje
Otvaram srce, ma neka u njemu se roje;
Ona najveća u meni spava dok sam budna
Ja joj se smiješim, kaže mi: baš si čudna!
Ona ne zna da ja znam
Kako je biti ostavljen i sam.
I zato neću da osjeti da je sama
Ona je moje čedo, a ja sam joj mama.
Nije lako biti tuga u ovoj ruševini majke zemlje
Ovo više nije mjesto za ni za tugu ni za mene;
Ovo je carstvo velike, uzaludne tuge
I grlim je; da ne bude sama kao ja, kao druge
Jer tuga je zavodljiva, kao mlada i lijepa žena
I ponekad mislim da sam jedina postelja njena.