ponedjeljak, 28.11.2016.
OTIĆI
 Ja mogu otići a da zauvjek ostanem tu tiha kao zora topla kao proljetno jutro čeznutljiva poput sumraka na moru zagonetna kao mjesec iza oblaka. Ja mogu otići a da ti to i ne znaš mogu srce ostaviti ranjeno da krvari pod tvojim nogama. Ja mogu otići i pamtiti sve tvoje i moje sve naše male stvari spremljene u škrinjici koju si ti čvrsto zatvorio. |
Dobro, bar u pjesmi :) (Regina 28.11.2016. 18:46)
sve naše male stvari
spremljene u škrinjici
koju si ti čvrsto zatvorio. (Razmišljanja jedne žene 28.11.2016. 19:13)
ka šta je lipa ova tvoja pisma ! :)) (nisan EL DIABLO 29.11.2016. 21:10)
Ovo mi se najviše dopalo.
Topao ti pozdrav od srca (sunsine 29.11.2016. 22:02)
ako valja ne ispuštaj :)) (mecabg 30.11.2016. 11:14)
No, za tebe znam da tvoj voljeni živi za to da bi tvoje smireno lice uvijek krasio osmijeh.... (Moja Moda 30.11.2016. 11:42)
Pozzzz (zaljubljeni 19.12.2016. 15:10)
blagdane od srca želim ti (međiko 24.12.2016. 10:31)
Tebi i tvojoj obitelji želim lijepe
i radosne Božićne blagdane!
¸.•*¸.•*´¨)¸.•*¨¨)
(¸¸.•´ (¸¸.•* (Lastavica 24.12.2016. 18:03)
četvrtak, 17.11.2016.
Ja još sebi najviše nalikujem na nas
 Ne znam kako je tebi Ja još sebi najviše nalikujem na nas Sjećam se svilenih dodira Koji klize niz moja leđa Toplih dlanova Utočišta za moje nasmiješene obraze Suza zaleđenih Na našem posljednjem aerodromu Onog silnog hladnog vjetra Koji je ipak odnio sve što smo htjeli Na znam koga vidiš kad sebe gledaš Ja još sebi najviše nalikujem na nas I ponekad kažem sebi, nama Kako to da nismo znali Po oblacima skakati U vjetrovima letjeti Među zvijezdama sanjati Ah, sad je sve to prošlo Mada još se nekad sjetim Pod ovim drugim nebom Bez tebe Pogledam se nekad Ja još sebi, nekako, najviše nalikujem na nas |
Šalu na stranu, osjećam te i znam što želiš reći i dobro je što nalikuješ sebi, vama...budi uvijek takva jer dobro je osjećati sve, makar i tugu. (Sukiyaki 17.11.2016. 12:55)
-Ja još sebi, nekako, najviše nalikujem na nas-ovo mi zbilja moćno (gali 17.11.2016. 15:48)
ima nešto u tome i u osobnom osjećaju pripadanja.
Lijepo mila, onako kako samo ti umiješ...moćno s riječima. (Neka druga 17.11.2016. 18:30)
(ne mogu sad nešto bolje reći)
(Eto i ja se ulogirao! :) Konačno! Ostavi mi koji komentar, slobodno, neovisno da li ti se neka moja pjesma sviđa ili ne) (Kovači sudbine 17.11.2016. 21:51)
http://tekstovi.net/2,293,9205.html
Krivnju svaliti i na JAT, Germanwings...to jest na nekog već pilota...ako je baš takav aerodrom u pitanju... :D
...Ti si još u zajedničkom filmu a on...
Mlada damo da vam ne bude dosadno upisao sam vam preko nekoliko - suvislih komentara, nadam se.
Uz stare pjesmice.
Možda upišem još po koji.
Koristite CTRL+F i tražite...
Najbrže će možda biti tako. :)
Do čitanja.... (Kovači sudbine 18.11.2016. 04:25)
pogotovo sebi
razbijena su ogledala da ne iskrive mi snove
u duši stoje one oči što mi nešto znače
prošlost bilježim negdje u zakutku
predajem se samoći
kad upali se luč negdje tamo daleko
samo mogu reći da je bila svjetlost neka
i toplina u duši (Sjedokosi 18.11.2016. 15:49)
Ja još sebi najviše nalikujem na nas".......
Može li se ljepše nekome reći kako i koliko ti znači? Teško.
Svaka čast. (Razmišljanja jedne žene 18.11.2016. 20:25)
"Kada interesi nadvladaju osjećanje ostaje sjećanje."
Tu ljubavi nema!!
Meni ovo pravo smiješno, komedija! :D
Uživaj slobodu otpuštajući prošlost!
Svaku sreću, mir i dobro Ti!, hn. :) (hajjnezir 19.11.2016. 11:52)
Hvala ti za prekrasne tople riječi podrške i razumijevanja:* (White Lilith 20.11.2016. 07:21)
Kao ja nekad.
Kako društvena uvjetovanja navode ljude da u tuzi potrate vrijeme i sebe.
I ja sam takva, bez brige, ali to je nepotrebno i krivo.
Divna pjesma, pogrešan povod.
Osjeti sve divote koje se jesu dogodile među vama i kreni dalje dalje dalje.
:)) (Lilianke 20.11.2016. 09:07)
Sjećam se svilenih dodira
Koji klize niz moja leđa (Moja Moda 25.11.2016. 11:06)
Kada sve prođe lijepo se prisjetiti onih zajedničkih stvari, pjesama, događaja...
Treba pamtiti samo ono lijepo :) (Gurmanka 25.11.2016. 22:15)
nije važno... važno je ono osjećaš...
jer ja sebi još uvijek slićim na nas... i to je TO... :) (Dinaja 26.11.2016. 11:41)
Ako si ga ignorirala...i to je za ljude...
Ostavio sam ti i više komentara dolje na tvojim tekstovima.
Kad ćeš objaviti nešto novo?
Bok! (Kovači sudbine 27.11.2016. 20:03)
ponedjeljak, 14.11.2016.
Teenager? No, thanks!
 Jesen. Evo, stigla je. I u mene unijela neku tugu za dugim sunčanim danima, za zlatnim morem koje nas je zvalo u zagrljaj; kad je sve izgledalo nekako lakše i ostvarljivije... Što radi čovjek kad ga vremenske prilike stjeraju u kuću, u zatvoreni prostor? Oni koji imaju obitelj dobivaju savršenu priliku da se malo više druže, da sa djecom ljeta i izlazaka obnove veze, da im pokušaju opet biti roditelji. I da se tome raduju. Poneki od nas zaborave kolika je to radost (o odgovornosti nećemo ovaj put) imati teenagera u kući. Prvo, oni baš sve znaju. Tako nam se, eto, pruža fantastična prilika da od njih naučimo sve što još ne znamo. Drugo, oni se mogu brinuti posve sami za sebe, nama preostaje jedino da gledamo i divimo se tom umijeću. Pa dobro, to što ne znaju gdje su im čarape ili omiljene tenisice, nije big deal! To se svakom može dogoditi... Treće, mogu nas naučiti da se uopće ne brinemo ni za što, nadasve zbog njihovih kasnonoćno-jutarnjih dolazaka sa kakvog week-end party-a. Oni su odgovorne osobe, a tu je uvijek i Matan, taj se pobrine za sve njih! Četvrto, oni ne traže da kuhate za njih; spremite im ili, još bolje, naručite sandwich, jer : '''ko će baš sad jesti tu juhu???''. Dobro, ponekad se desi da požele neku 'zdravu hranu'... Peto, teenagerska soba uglavnom služi za odlaganje bespotrebnih stvari kao što su knjige i bilježnice, te poneki komad vjerojatno prljave odjeće, koja uključuje nevjerojatno crne nekad bijele čarape, koje su sigurno u beživotnom stanju, jer su potpuno ukočene... Šesto, mogu nas zadiviti bjesomučnim premještanjem vaših stvari po kući (posebno kozmetike u kupaonici) i poslije još bjesomučnije tvrditi nježnim i umilnim glasom, kako oni: ''nisu dirnuli tu i tu stvar'' i tjerati nas da mislimo kako smo postali senilni i zaboravljamo gdje smo što spremili. Sedmo. Hm... da, to sedmo... Vaš vrli teenager će vas uvijek i odmah podsjetiti ako ste nešto izrekli nepravilno, upotrijebili zastarjeli izraz, obukli nešto 'demode', zaboravili što je to 'Sumrak' i koji se dio upravo prikazuje u kinu, zašto je neizostavno ići na 'taj i taj' koncert. Osmo i najvažnije: najozbiljnijim glasom od vas će tražiti da ne brinete za njihovo učenje, jer ih to živcira i demotivira i tako će biti sve do pred ljeto, kad će, eto, morati na repeticije, jer ona profesorica ne objašnjava dobro i oni nisu cijele školske godine mogli shvatiti to gradivo, pa sad nekim čudnim slučajem imaju jedinicu! Kažu da se povijest ponavlja. Lako moguće, iako ja smatram da nije to baš tako u svim segmentima. Recimo, mislim da su ovi, new age teenageri neki neponovljivi. Hvala Bogu! Napomena: Post posvećen 'mojem' teenager fan club-u kojem se toplo zahvaljujem na čitanju i lijepim riječima! |
(ovo "trenutno" nije slucajno napisano...
leti vrime, nisi se odmorija od onih, a novi stizu ;)) (kaparoculica 14.11.2016. 13:42)
ali, pratim bas sve, vezano za nju...
i znas sta zakljucujem?
nova generacija, novi teenageri, novo vrime...a opet je, nekako, sve isto ;)
proci ce! (kaparoculica 14.11.2016. 14:04)
Sličan bunt, slični problemi, slični snovi i stavovi na vrhu svijeta kraljevi :-))) (Nisa 14.11.2016. 14:10)
takvih problema, nikakvo inaćenje, pametovanje, filozofiranje, neučenje... ništa od toga. Oko svega smo se dogovarali i poštovali dogovor. Uvijek mi je dostupan, na mobitelu i viberu. Školovanje završeno s prosjekom 4,9. Upisao fax koji je želio. I dan danas iako živi u Zagrebu, uvijek se javi navečer, ako ide van kaže kamo ide, kad se vrati u dom, bez obzira na tajming pošalje poruku : Stigao sa, živ i čitav, super sam se proveo... Što da kažem, ja sam sretna mama (Neka druga 14.11.2016. 14:22)
uglavnom se bake vezuju uz unuke, na poseban nacin...
budu blaze, razumnije, osjecajnije...strpljivije...
zato su valjda i omiljene :))))
a je, sta je je... (kaparoculica 14.11.2016. 14:24)
samo kad se jedmom s prijateljem vraćao s tuluma odlučili su se preko puta Vjesnika popiškiti iza kioska i nestali do drugog dana u podne
nema što nismo nazivali očajni
pobrala ih policija i morali su čekati isljednika do podneva
priče o dozvoljenom pozivu su za malu djecu
dobro je da se žena i ja nismo prepucavali tko je kriv :)
Savršena djeca su na nekom drugom planetu :)
ah, da mame su uvijek krive ima Ana Marija pravo, Bravo, vi gromobranke! (Sjedokosi 14.11.2016. 14:36)
imala problema. Jedino je jednom mlađi ostao noću
kod djevojke, a to je bilo vrijeme kad nismo imali mobitele
i nije mi se javio. Ja moram na dežurstvo, narednih 25 sati
nema izlaska iz bolnice, a ja ne znam gdje mi je dijete. Čim
sam otkrila što je u pitanju, svi smo kupili mobitele i više nitko
nije smio ostati a da ne pošalje SMS. (Lastavica 14.11.2016. 15:14)
dica su blago svita :)))) (kaparoculica 14.11.2016. 15:35)
prosjek 5,0, bez dečka do 17.godine. (Lastavica 14.11.2016. 18:46)
I naravno da mi nismo bili takvi. Nikako. Ni u ludilu! To oni iz čista mira, nema šanse da su te gene naslijedili od nas. Kh-khm.
:)) (suton 14.11.2016. 18:54)
Neću više, idem nešto i radit :)) (Nisa 14.11.2016. 19:21)
Djetinjstvo, pubertet i adolescenciju se mora odživjeti bez umjetnih ograničenja, jer si to inače čitav život pokušavaš nadoknaditi - neuspješno. (suton 14.11.2016. 19:30)
i svi se pravimo da je to savršeno u redu, dapače, ne do bog da odu,
jer eto mogli bi otići i znatno dalje nego bi nam se to svidjelo,
zato neka su nam živi i zdravi i tu negdje ;) (dražeN ;) 14.11.2016. 21:29)
Nisam jedino mogla predvidjeti da ćemo imati i mačku...i to slijepu!
Koja zabava:D
Sada s odmakom (za neke) imamo još "odraditi" zadnju teenager-sku "turu"!
Oni najpametniji sada su postali životno pametniji:)
Jedino ne znam što ću s micom, krajnje mi je sumnjiva 5-ogodišnjakinja (x nekoliko godinica koliko se to već kod mačaka računa).
Ona je jedina pobjegla od kuće u "toj dobi"! Na sreću, našli smo je!
Koliko god željeli sve prikazati kroz humor, znamo kako smo ga živjeli i preživjeli. Svi mi, I ne zaboravimo da smo i mi nekada bili ...teenager-i, netko mirniji, netko buntovniji, ali svi smo - bili. (White Lilith 15.11.2016. 09:03)
Nekad nije bilo tinejđera, jednostavno su deca odrastala bez nekih specijalnih komplikacija i problema.
Grdili su ih kad nešto ne urade kako matorci zamisle, a mladi su na sve načine ludovali...baš kao i sada.
Samo onda se nije išlo kod doktora da prouči ko je detetu naneo traumu i kako će to uticati na njegov dalji život.
Neki su dobijali zabranu izlaska, neki ostali bez večere ili oh strahote, dobili po turu. Nije postojalo to zlostavljanje dece.
Postojala su deca, mladi i stari...i znalo se, bez diskusije, ko kad i šta može reći...Da da, to su bila stara sredenjevekovna vremena kad je koka bila starija od pileta. Srećom, to smo prevazišli :)) (mecabg 15.11.2016. 13:14)
Ovaj , drugi dio puberteta, koji kako mi starije žene iskreno kažu, a vjerojatno ne lažu, traje negdje do pedesete kod muške populacije, kad naglo omudre, zapravo meni više odgovara. Sada sam tek počela učiti od njega, a on je zbog toga silno i neskriveno ponosan.
Nekako mi je sve bliži. Čak i kad trubi svakoj iole zgodnoj ženi na cesti, sije komplimente kao cvijeće, i ima onaj sjaj u očima koji ne želim da ikada izgubi. (SarahB. 16.11.2016. 22:57)
samo godine! ...sve drugo je opasnije, neizvjesnije ! (nisan EL DIABLO 16.11.2016. 23:28)
petak, 11.11.2016.
Farewell
If you are the healer, it means I'm broken and lame
If thine is the glory then mine must be the shame
You want it darker
We kill the flame
Magnified, sanctified, be thy holy name
Vilified, crucified, in the human frame
A million candles burning for the help that never came
You want it darker
Hineni, hineni
I'm ready, my lord
There's a lover in the story
But the story's still the same
There's a lullaby for suffering
And a paradox to blame
But it's written in the scriptures
And it's not some idle claim
You want it darker
We kill the flame
They're lining up the prisoners
And the guards are taking aim
I struggled with some demons
They were middle class and tame
I didn't know I had permission to murder and to maim
You want it darker
Hineni, hineni
I'm ready, my lord
Magnified, sanctified, be thy holy name
Vilified, crucified, in the human frame
A million candles burning for the love that never came
You want it darker
We kill the flame
If you are the dealer, let me out of the game
If you are the healer, I'm broken and lame
If thine is the glory, mine must be the shame
You want it darker
Hineni, hineni
Hineni, hineni
I'm ready, my lord
Hineni
Hineni, hineni
Hineni (Takva 11.11.2016. 10:17)
kroz svoje pjesme. (Lastavica 11.11.2016. 10:19)
ipak su, nekako, zajedno otisli...jedno za drugim...
a to je lipo...lipo i tuzno, istovremeno. (kaparoculica 11.11.2016. 12:10)
Najviše volim njegove poeme dok ih recitira
iako ih i prekrasno pjeva
Nevjerojatna energija struji iz tog čovjeka
Bila sam na njegovom koncertu prije dvije godine
Pjevao je puna tri sata
Njihao se u ritmu
Šarmirao nas beskrajno
Nedostajat će... (Neka druga 11.11.2016. 15:56)
njegova poezija i njegov glas ne umiru
živjet će u nama...
R.I.P. (Dinaja 11.11.2016. 16:19)
Nikad mi nije bilo draže nego ovih dana što sam bila 2013. u pulskoj areni opčinjena njegovim glasom, paralizirana od ljepote tog divnog, smirenog Umjetnika koji jednostavno plijeni (Nisa 13.11.2016. 20:15)
srijeda, 09.11.2016.
Sebična pjesma
 Kaži mi, molim te (mada te pitam iz sebičnih razloga) Ima li doista tamo vječnog mira Snivaš li spokojno Mada nismo rekli sve Kaži mi da ne bole One tvoje suze zbog mene Utješi me Reci da tamo ne postoji zlo Koje te nije doticalo nikad (kako su riječi slabe) Brinem za tebe Kao što si ti cijeli život za mene I nikad nije bilo vremena Tako potrebnog vremena Za tebe i mene Ali ja ipak znam Na duši nosim Sve riječi koje mi nisi rekao... |
Ne vezano uz ovaj post, jedna napomena...Nemoj pisati o čizmama hehehe. (Sukiyaki 09.11.2016. 20:53)
Kao što si ti cijeli život za mene
I nikad nije bilo vremena
Tako potrebnog vremena
Za tebe i mene
Ali ja ipak znam......
Makar duboko u duši znamo , lijepo bi bilo čuti riječi....
Iskrena pjesma.....nikako sebična (Razmišljanja jedne žene 09.11.2016. 22:44)
iako znamo da nećemo dobiti odgovore
ali da ih nema, kako bi nastajale pjesme?
Jednom sam pokušala napisati nešto iz drugog ugla
kao muškarac, ali su me dečki na blogu odmah
opovrgnuli, rekavši mi da oni ne razmišljaju tako
hm...s te točke mi se čini da je bolje ne znati odgovore... (Neka druga 09.11.2016. 23:20)
Koje te nije doticalo nikad
(kako su riječi slabe)''
zlo uvijek stanuje u duši koja se odrekla dobrog ... to je taj izbor koji uvijek određuje onog tko izabere zlo ... (shadow-of-soul 10.11.2016. 09:07)
Sada i ovdje je sve što imamo ...
Nadam se da će uslišane molitve utažiti žeđ i dati odgovore. (Emmet 10.11.2016. 11:06)
uvijek žalimo, nakon kraja. uvijek. znam.
bolna pjesma. (Ana Maria 10.11.2016. 11:53)
često uhvate nas dileme
trajalo je bilo je
u tom je ljepota ovoga svijeta
nema kajanja kad je prošlo
ljepotu znamo
pod ključem samo našim stoji
i nema povratka onome što je prošlo
a bilo je i vrijedilo je (Sjedokosi 10.11.2016. 14:04)
pa i Tebi, Sjedokosi! :) (Takva 10.11.2016. 17:57)
četvrtak, 03.11.2016.
Kišobran
 Kakav je to svijet U kojem više nitko ne popravlja kišobrane Pa hodamo pod uvijek novim Nepoznatim kišobranima Kišobranima bez prošlosti Koji ne pamte onu neku tužnu kišu Kišobranima bez budućnosti Koje se i ne trudimo ne ostaviti Ne zaboraviti Kišobrabranima koje će uzeti netko drugi Bilo tko Netko kome ne treba ni sjećanje Ni prošlost Ni budućnost Netko kome ne treba ni taj Tuđi kišobran Koji nije ni lijep Ni šaren Kišobran kojem je svaka kiša ista Koji ne pamti ni jednu kap One nekad sretne kiše |
Bilo tko.
Kišobranima koje nikakav vjetar
Izvrnuti neće.
Eto, takva mi se asocijacija javila čitajući Pjesmu o kišobranima. (semper_contra 03.11.2016. 21:43)
ali se ne daju, unatoč vjetru, unatoč kiši...i ponekoj neveri
pa i dalje natkriljuju svod lijepih želja
skrivaju poneki nedosanjani san
a što bi tek bilo s popravcima
koliko bi smo zakrpanih emocija sačuvali... (Neka druga 03.11.2016. 22:23)
Šaljivo rečeno ... nekada je kišobran bio luksuz a danas je pola kutije cigaretlina. Pa tko još da ga popravlja i brine o njemu. (More ljubavi 04.11.2016. 00:27)
pa iako novi kišobrani ne pamte prohujale kiše tvoja pjesma i fotografija zrcale poeziju kiše... :) (Dinaja 04.11.2016. 06:07)
Crveni je za tmurno vreme, zeleni stane u malu torbicu, šareni kad sam sva siva, crni, da ga nekom mogu posuditi...
Kišobrani otkrivaju tajne koje želim podeliti :)) (mecabg 04.11.2016. 08:52)
Riječ kišobran uvijek me podsjeti na jednuu božićnu propovijed, kada je svećenik uzeo za primjer kišobran - koji se ne popravlja, nego baci, poredeći ga s brakom koji se danas olako baci i ne popravlja.
Danas je sve po kratkom postupku, nema majstora za popravke.... (Moja Moda 04.11.2016. 15:24)
pod kišobranom... moreš se stisnit uz nekoga
uz koga nebi smija da ne pada kiša... :)) (nisan EL DIABLO 04.11.2016. 17:11)
Što li bi naši kišobrani pričali, koga su sve pokrivali... (Lastavica 05.11.2016. 04:48)
No, iz površnosti rađa se praktičnost, koja u nekim situacijama čuva živu glavu. I uskraćuje za ljepotu tuge, nedostajanja, pa čak i prave sreće. (SarahB. 05.11.2016. 07:48)
lijepa je kiša, zar ne? (O-da životu! 05.11.2016. 10:35)
Naravno, ona može birati koju točno želi.
:D
Jasno kao dan, onda u tom slučaju ona mora onu tugaljivu profilnu sličku u desnom kutu zamijeniti sa jednom ''jupi jeeej!!'' veselom i nasmijanom slikicom sa crvenim kišobranom u vrtnji!
:-)
Ili makar da ta nalaznica/nalaznik tog kišobrana joj vrati kišobran i priloži neku čokoladicu za njegovo korištenje. Možda bi i to pomoglo!
(Ipak taj kišobran svašta pamti!)
https://blog.dnevnik.hr/kovacisudbine/ (ks 05.11.2016. 21:14)
Hej! Ako baš želiš vidjeti moj blog ideš na dolje...dolje...down...down... i ideš uvijek preko oznaka ''arhiva'' na dnu stranice i ''prethodni mjesec'' jer lijevo linkovi ne rade iz nekog razloga.
Tamo lijevo ti je popis što ima na blogu, a ti isti linkovi su se pokvarili pred koju godinu.
(Moram posložiti šifre i blog - već godinama sam lijen tj htio sam ga obnoviti ali je uvijek nešto štekalo - zato ga nisam posložio.) :P
ps.Ok, ali opet meni to nekako ''tugaljivo'' - brez zamere al bolje bi bilo ono od ''uva do uva'' cerek. :D
Makar i kao dodatna verzija tebe Takve! :D
Dvije sličke dakle.
No to je samo moje viđenje...a ja sam samo mali nebitni ja...
Ja sam M. ;-) (ks 05.11.2016. 22:24)
Meni danas treba kisobran ;) (Auroraisa 06.11.2016. 10:12)
jedan iz publike spontano poskoči i glasno reče: Sjetio sam se!
Posli mise pita ga pop šta se to sjetio:
Čovjek s blaženim osmijehom na licu reče: Gdje sam zaboravio kišobran! :-)))) (geomir 06.11.2016. 11:39)
nov, lijep kisobran i? na kisu!
volim kisu, a i kisobrane :))))) (kaparoculica 06.11.2016. 12:03)
Volim sve ljude s crvenim kišobranima, vesele i zaigrane :) (Gurmanka 07.11.2016. 11:10)
a ples pod kišobranima pišue poeziju prohujalih kiša... :) (Dinaja 09.11.2016. 12:26)
devilwoman19@gmail.com