Zbog cega je sumo japanski nacionalni sport?
Veliki broj ljudi identificira sumo sa japanskim nacionalnim sportom. Velikani ove vjestine, yokozuna-e, naravno, moraju biti iznimno snazni u svakom pogledu - fizicki, psihicki i moralno. Ako nesto od ovog nedostaje, nije dobro.
U poslijednje vrijeme sa "uvozom" sumo boraca iz razlicitih misticnih predjela meglovite Rusije, Bugarske i jos nekih zemalja - mnogi se isto tako pitaju, je li sumo zaista vrijedan naziva "nacionalnog sporta," najvise zbog manjkavosti psihickih i moralnih vrlina "novokomponiranih" sampiona, koji od kvaliteta za sumo prvaka imaju samo snagu, odnosno bolesno su debeli. Koketiranje sa dogama i druge "nepodopsine" koje su uvezene iz Rusije i okruzenja nisu tema ovog posta....
Istina je da japanska vlada nikad nije ustolicila sumo na pijedestal nacionalnog sporta. Atribut "nacionalni" priskrbljen je 1909. godine kad je prva dvorana za ovaj sport bila izgradjena i pompozno je nazvana Kokugikan, sto bi otprilike znacilo "zgrada za nacionalni sport."
Japancima, skromnim kakvi jesu, u vecini slucajeva bilo bi izimno neugodno neku zgradu ili bilo sto nazvati ovako grandioznim imenom, a zasluge za krstitku idu bivsem prvaku ozeki, Ootohiri Kookichiju koji je na otvorenju zgrade kazao da je "Sumo japanski nacionalni sport."
Inicijalna iskra, izrecena mozda u trenutacnom zanosu, zapalila je sve koji su na bilo koji nacin vezani uz sumo.
Od tada sumo se naziva japanskim nacionalnim sportom, iako, originalno nije nista vise od imena zgrade.
