Zasto se u Japanu prvo predstavljaju osobe nizeg ranga ili socijalnog statusa ?
Kad bi prvi se put susretali sa grupom japanskih poslovnih ljudi na nekom sastanku, i ako vec unaprijed ne znate tko je tko, mogli bi se lako zabuniti pokusavajuci odgonetnuti tko je predsjednik, tko manager , a tko je tajnica u nekoj tvrtci.
Dok zapadnjak predsjednik neke velike tvrtke hopsa hodnikom prvi, a svi ostali kaskaju za njim, u Japanu je hijerarhiski redoslijed obrnut. Prvo cete se upoznati sa najnize rangiranim osobama, dok je ona posljednja - ujedno, za posao i najvaznija.
Razgovarajuci sa nekim prijateljima, neki su pogresno pomislili da to ima veze sa "skromnoscu" ili "davanjem znacaja i ostalim koji sudjeluju sastanku."
Razlog u stvari lezi u tradicionalnoj japanskoj arhitekturi. Naime u proslosti, imucniji Japanci su zivjeli negdje u dubini svojeg posjeda. Kada bi primali posjetitelje, ovaj je prvo morao doci na ulaz od posjeda gdje ga je primao cuvar vrata zidina. Potom bi bio ispracen do kuce gdje ga je preuzimao onaj cuvar vrata kuce, koji bi ga prepratio do kucepazitelja. Napokon bi dosao u ruke do vlasnikova osobnog tajnika, koji bi ga odveo do vlasnika posjeda. Sto bi se islo dublje u posjed ili kucu, blize bi se dolazilo osobnim odajama, odnosno upoznavalo bi se sa viserangiranim osobama.
Obicaj se iz domova prosirio i u ostale aspekte japanskog zivota.
Zasto u japanskoj obitelji svaki clan ima osobnu zdjelicu za rizu?
U mnogim japanskim obiteljima svaki clan ima posebnu zdjelicu za rizu i stapice koje koristi iskljucivo ta osoba. Kod tate je ta zdjelica najveca, mamina je nesto manja. Djeca, ovisno o uzrastu imaju zdjelice razlicitih velicina. Ako su blizu po godinama - onda pak, zdjelice su iste velicine, ali razlicito iscrtanog dizajna. Slicno je i sa stapicima.
Moja zdjelica je isto tu. Istu koristim samo ja.
Sto se tice posudja za ostala jela, potpuno je nevazno i kako se koristi i tko ih koristi.
Jedan od razloga za ovakvo koristenje zdjelica za rizu potjece iz daleke proslosti kad je riza bila tretirana svetom namirnicom. Jela se iskljucivo iz ruku, polozena na dlan kao znak zahvale bogovima. Od tud izvire obicaj da svak ima svoju zdjelicu.
Nesto poslije, umjesto na dlanove, riza se stavljala na listove, i na koncu u zdjelice. Na zdjelicama su cak i ispisivali ime onoga tko ju koristi da ne bi doslo do zabune i mjesanja. Ovaj poseban ritual imanja osobnog posudja, iskljucivo s eodnosi na rizu zbog posebnog statusa koje ima u japanskom drustvu.
Sto je s razlicitim velicinama zdjelica? Zasto tata ima najvecu? Kad se u davna vremena riza primala u ispruzeni dlan, kod tate je ipak bio najveci. :D
