Evanđelje po Luciferu

Nedavno je papa zabrinuto izjavio da Rimokatolička crkva u svijetu gubi vjernike. Događa se to ponajviše u visokorazvijenim zemljama, gdje mnogi postaju ateisti. Muči taj problem i protestante, pa danas ima 7-8 klasično kršćanskih zemalja gdje ateisti čine 50 posto stanovništva ili više. S druge strane, u Latinskoj Americi je primjetiljiv trend konverzije iz katolištva u protestantizam.

Gledajući ekonomski razvoj, pa povezujući bruto društveni proizvod po stanovniku sa zastupljenošću pojedinih vjera, poredak je: 1) ateizam, 2) judaizam, 3) protestantizam, 4) katolicizam, 5) protestantizam, 6) kineski monizam (konfucijanizam, taoizam, maoizam i sadašnji eklektizam).

A znate dobro da ovaj svijet pripada meni. Pa dakle, tko je materijalno uspješan, meni služi.

E, ali ima tu neugodne dijalektike. Pobjeda ne smije biti previše uvjerljiva, inače prelazi u poraz. Spomenuh tu dijalektiku par puta, posljednji put u tekstu Neponovljiva griješnost Pariza.

Danas pak u Slobodnoj Dalmaciji (o kojoj sam pisao neki dan u posve drugom kontekstu) čitamo kao glavnu vijest na naslovnici: Sve više Hrvata prelazi na islam. Spominju se doduše u tekstu i protestanti (metodisti), ne i ateisti.

Zanimljivo je da i u mnogim zemljama izašlim iz komunizma ima danas velik broj ateista. U Hrvatskoj nema tog problema na razini deklaracije, ali ima u stvarnost. Tako u jednoj nedavnoj anketi 87 posto upitanih u Hrvatskoj odgovara da su katolici, a na pitanje "da li ste religiozni" samo 80% odgovara da jesu!

Pa kakvi su to nereligiozni katolici? :) Hrvatine, naravno, kao oni koji se pjene na Maajku :) E vidiš, možda to oni koji njega slušaju prelaze na islam!?

I sad vi mislite da sam ja, Sotona/Šejtan, zadovoljan zbog tog trenda.

Malo sutra!

Tko ne vjeruje u Boga, mojeg Oca, neće vjerovati ni u mene, i tu nastaje ozbiljan problem.

A onda, jest da sam pisao kako su pred Sotonom svi isti, ali intimno moram priznati kako su mi katolici najmiliji!

A naročito njihovi svećenici, koji su najbrojnija grupacija u mojem carstvu! Wow, taj celibat, genijalno sam to izmislio! :) Kako se samo muče oko pedera među klerom!

Moj braco je govorio: da nije bilo mene, ne bi bilo ni grijeha!

Da nije bilo njega, ne bi bilo ni mene.

I obrnuto.

Što više vjerujete, podložniji ste grijehu!

Što više griješite, više se i kajete, pa se ispovijedate, pa vas kažnjavaju.

Pa je dobro i meni i Ocu.

Vijest je objavljena prije dva tjedna, ali je svakako još aktualna.

Ameri u Iraku koriste municiju sa bijelim fosforom, poznatu po tome da iznutra spali tijelo onoga koga pogodi, i on umire u teškim mukama. (Uobičajeno sumpor povezuju sa mnom, ali to je sitnica, tek malo dima. fosfor, to vam je prava đavolska stvar!) Koristili su je također protiv civila u Falluji.

SAD nisu potpisale konvenciju o konvencionalnom oružju iz 1980. koja zabranjuje upotrebu zapaljivog streljiva protiv civila ili vojnih ciljeva pri velikoj koncentraciji civila.

To je jedna od brojnih međunarodnih konvencija koju SAD nisu potpisale. tako je npr. i sa zabranom pješačkih mina, pokušajem ograničavanja prometa pješačkim naoružanjem, pa čak i sa Konvencijom o pravima djeteta.

kada pratite izvještaje iz Iraka, možete primjetiti kolebanja u teminologiji. Nakon oktroiranih izbora, koji su na vlast doveli pseudo-demokratski režim, ton izvještaja se okrenuo ponovo prema osudi napadača na okupatore i njihove kvislinge, koji su ponovo proglašeni običnim terostima, fanaticima i banditima. No, kako se napadi uporno nastavljaju, nevoljko im se ponovo priznaje određeni legitimitet kao gerilcima.

Ali "informativna zavjesa" koju su Ameri postavili odlično funkcionira.
Tako smo mogli saznati da je pokrenuta akcija "Čelična zavjesa" protiv pobunjenika, ali bez detalja. Mediji uredno, dnevno izvještuju o broju poginulih i ranjenih u terorističkim napadima gerilaca, ali ne samo tu i tamo procure informacije o žrtvama, uvelike civilima, u ovakvim ofanzivama okupatora i njihovih domaćih saveznika.

Informirani smo o onome što se događa kao što su, recimo, Nimci godine 1943. mogli biti informirani o događajima u Jugoslaviji, gdje su djelovali neki opskurni banditi.

Zaista, zaista vam kažem: djela su moja velika.

Ne vjerujte lažnim prorocima! One koji dolaze od mene, prepoznat ćete po njihovim djelima.

HTV i Nova TV neće emitirati spot Ede Maajke Mater vam jebem zbog eksplicitnih riječi. Pogledajte informaciju na službenoj stranici Ede Maajke. Video spot možete pogledati na monitor.hr. Prenesen je također na vukovarac.net, gdje možete vidjeti i nekoliko komentara. Na svom blogu prenosi vijesti i Blogistica, i ima neobično mnogo komentara!

Na forum. hr razvila se živahna diskusija u threadu:Edo Maajka, unitarizam i primitivizam na sceni. Pa sam po tamo iznesenim tezama napisao jednu pjesmicu, imitirajući rep-stil. :) Hja, čujte, bilo mi je dosadno, događa se i meni, a znate kako kaže ona narodna, "vrag u dosadi i jariće…" … hm, ne čekaj, to je bilo nešto drugo… whatewer.

Možete pogledati na tamošnji link da shvatite kontekst. Dovoljno je pročitati prvu stranicu (ima ih već osam, 193 posta). Službene stranice rečenog bosančerosa: Edo Maajka. Neslužbene stranice, koje radi neki obožavatelj: daco.tripod. Tekstovi: edo maajka-no sikiriki/tekstovi/ i na teen.co.ba.

(HPS i Poirot iz zadnjeg stiha su face, Rvatine, sa foruma.)

EDO, SELJAČINO!

Edo je stig'o u Zagreb k'o muslići mnogi,
na kamionu, bez ičeg, ljeta devedeset druge
još bijaše dječak koji ne zna što je "rep"
sve naučio je ovdje, s ove strane Save i Une,
i ono dobro i ono za što je pravi Hrvat slijep
pamtimo dobro koja je nevolja bila
izgubila mnoga žena je muža i otac sina
primismo ga tada k'o siroče izbjeglo od hajke
kao i mnoge balije druge, žalosne im maajke
mi narod smo vjernika i europske uljudbe,
primismo stoku sitnog zuba i nesretne sudbe.

I gledaj sad što turčin nam Edo radi
iz Hrvatske himbenim stihom unitarnu Bosnu gradi
iz koje bi nestali Rvati poput ugasle vatre dima
Dinamo, kao, voli i purgerski naglasak ima
glavu visoko diže i same gadosti piše
što on tu ima nam pjevat' o nekom mladom Hrvatu
koji više voli srpkinju curu nego Domovinu, mamu i tatu
trebao bi zahvalan biti i pokajno sagnuti glavu
skrušeno krunicu molit' i veličat' Franjinu slavu
kako se može riječ na "j" u pripjevu pjesme naći
naša katolička mladež ne zna što bi mogla da znači
riječ ta bosanska smradna, srpska psovka gadna
zašto pjeva o Bosancu plaćenom ubici
kao da nemamo mi bolje na hrvatskoj ulici
idi ti Edo, seljačino, lijepo odakle si došao
Hrvate otrovat' ne možeš, zaludan ti posao
imamo mi Thompsona i Škoru da nam pjevaju
imamo mi HPS-a i Poirota da nas čuvaju!

Definitivno je obustavljen krivično progon Miroslava Kutle i drugova u slučaju Slobodna Dalmacija. Tu je veliku i izvanredno uspješnu tvrtku, sa dnevnim novinama, stripovima (eh, volim stripove, moja vrsta umjetnosti!) i drugim izdanjima, sa tiskarom i mrežom kioska koji su svakog dana nosili svježu lovu u ona oskudna ratna vremena, jer su ljudi ipak svaki dan kupovali cigarete i novine za keš, pa je bila zanimljiva vlastodršcima i državodršcima koji su u ono doba bili proglasili Imamo Hrvatsku!, sama po sebi ali i kao valjani izvor novca i imovine koja je služila za dobivanje daljih kredita za pljačku hrvatske imovine, tu je tvrtku dakle preuzeo godine 1993, vlasnik postao bez da je realno išta platio, gospodin Miroslav Kutle, postao njen vlasnik pod okolnostima koje su bile sve samo ne regularne, pa je to poslužilo kao izvor daljeg bogaćenja njega i njegovih poznatih i nepoznatih ortaka.

Slobodna je pak bila jedno do prvih poduzeća u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji koju su regularno, po važečem zakonu donesenom za vlade Ante Markovića, otkupili njeni zaposlenici, kasnije nazivani "mali dioničari".

Pa su se tu, u doba jedopartijeske vlasti HDZ-a, okupili raznoliki i raznobojni vragovi, jalnuški diletanti i prodane duše. Pa su čak i pisali, i kritizirali ono što su oko sebe vidjeli. Nedozvoljivo! (U Novom listu su upsješno novinari postali većinski vlasnici kao "mali dioničari" i ostali opozicijski, ali nikad nisu postigli ugled i popularnost tadašnje Slobodne.)

Pa ih je trebalo ušutkati, uništiti i razvlastiti.

Pa je tako, iako je bila posve zakonita, prva "pretvorba" poništena. I odlukom državnog vrha, ono što je kasnije nazvano majka svih pretvorbi: SD je dodjeljena MK-u. Kao i kasnije zagrebački Tisak. I MK je sve to isisao, i upropastio. Desetine tisuće ljudi ostale su na ulici propašću njegovog poslovnog carstva. Uglavnom Hrvata. I nikome ništa.

Jer on je, naravno, sve to radio u skladu sa zakonom.

Naravno.

Takvi su zakoni onda bili. Smišljeni i provođeni da pljačku i ekonomsko uništavanje Hrvatske omoguće. Dalmacija je tu naročito nastradala. Ekonomski i politički.

Dok su Srbi razarali Hrvatsku izvana, hrvatska vlast ju je uništavala iznutra.

I Franjo Tahi je vladao po važečim zakonima (vidi tekst Nije Markov trg za raju od 24.11).

A s druge strane, prije tjedan dana je sud osudio Iliju Mršića, umirovljenog novinara Slobodne, za klevetu. Zato jer je uporno i uzaludno desetak godina pokušao istjerati pravdu.

Dobro sam radio!

Evo nečeg, što mogu gordo i veselo svima objaviti, kao posljedak mojeg djelovanja, odnosno šaptanja u uho moćnima, u ovom slučaju novinskim urednicima! Zbog toga naime što šire mržnju, bijes i očaj, truju misli i srca ljudi negativnim emocijama, tako da postaju podložni daljim mojim utjecajima koji će njihove duše u konačnici, nakon smrti tijela, dovesti u moje carstvo (u kojem doduše, kako sam više puta spomenuo, uopće nije tako loše kako vam to popovi prikazuju).

večernji list, slavni "Bezgrešnjak", objavljuje na naslovnici, uz veliku fotografiju čovjeka koji je navodna žrtva, samo sa smješno i nedjelotvorno zamrljanim očima (jer cijelo se lice osim očiju vidi, pa ga je lako prepoznati), pričunaslovljenu Nahuškali psa da me siluje.

Istina? Laž? Ha, čujte, pošteno rečeno… Natjerati pseto da mu se digne pa da pojebe u dupe nekog muškarca koji leži vezan na krevetu, to je čak i za mene malo mnogo.

Ali kakve to veze ima? Pogledajte na gornjem linku reakcije. One su važnije od samih takvih događaja.

Evo i Glas Krajišnika u egzilu promptno prenosi vijest iz Bezgrešnjaka.

Vidite, stvarna mučenja, stvarne zločine, ja zapravo baš ne volim mogo. Ona su samo sredstvo, za poticanje emocija. Negativnih. Za poticanje vjere. Vjere u mene. Čovjek se iskupljuje vjerom, ali se i upropaštava vjerom.

Naime, ako je žrtava previše, teško je spriječiti da one, zbog svog mučeništva odu na drugu stranu, među spašene. (Spomenuh taj delikatan problem u tekstu Neponovlja griješnost Pariza

Emocije su važne, srce je važno. Važna je ukupna svjetonazorska usmjerenost, koju nazivamo religijom, koja je uvijek bitno utemeljena na emocijama, ne na razumu.

Od malog su značaja istina i činjenice. Zato vam i mogu ovako otvoreno govoriti. Ne možete stvarno prozreti moje manipulacije, čak i ako znate Istinu.

Rekoše neki naivni kako je glavna lukavost đavola u tome, da ljude uvjeri kako ne postoji. Ali to je plitko. Može se isto tako reći, da je moja glavna lukavost u tome da vas uvjerim da postojim. Jer čim u to povjerujete, na putu ste u moje carstvo.

Tko ima oči, neka čita.

NAKNADNO DODANO: 20. prosinca objavljena je vijest da se starac ubio. Pročitajte moj komentar

Hrvatska je Vlada proglasila slijedeću godinu Godinom Nikole Tesle. Onog bezazlenjaka, koji reče: »Ponosim se svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom«. (Tja, moglo je biti i gore. Zamislite, recimo, da je bio hrvatskog roda i srpske domovine!)

Pa su ga se tako konačno i u Hrvatskoj službeno sjetili. Inače, u jednoj anketi, u jednom domoljubnom hrvatskom tjedniku krajem prošlog tisućljeća, bio je proglašen najvećim Hrvatom u povijesti (drgi je bio Josip Broz Tito). Znaju Hrvati, bar ponekad, što je dobro!

A inače, u Beogradu poodavno, od 1952, postoji Muzej Nikole Tesle. Koji je, kako lepo kažu na svojem veb sajtu, »američki naučnik srpskog porekla«.

Ali, na stranu nacionalnost, nije ovdje od bitnog značaj, iako volim kada se oko toga pjenite, pa vam zlo i jed ulaze u srca i vode vas u Pakao.

Nikola tesla bio je veliki majstor prirodnih znanosti, jedan od onih koji su prodirali u tajne ovoga svijeta. A ovo je svijet kojem sam ja knez, vladar, upravitelj, voljom mojeg Oca. Svijet pali, svijet Sotone, svijet demonski.

Spomenuh to jednom ranije, u tekstuHrvati su zapravo Tatari, od 17. rujna, kada sam naveo za jednog poznatog suvremenog hrvatskog znanstvenika da je majstor u dvije grane demonologije, nuklearnoj fizici i teoriji kaosa.

Sva prirodna znanost je demonologija. Kako su sirove i podcjenivačke predodžbe o demonima imali ljudi kroz povijest, recmo u doba kada je moj braco propovijedao u nekoj zabiti jednog tadašnjeg carstva! Pa i danas većina slijedi te smješne, djetinjaste predodžbe; pisao sam o tome u tekstu Đavo je beba prema čovjeku od 19. rujna.

A kako se divnim demonima Tesla igrao! Njegovi demoni danas pokreću i računalo, na kojem ovo čitate.

Znanstvenici-teoretičari, koji tragaju za opčim načelom svijeta, kao Newton i Einstein, imaju duboko religiozni poriv; žele spoznati "dušu Božju".

Ali praktičari, eksperimentatori, izumitelji, oni se bave tvrdoglavim i nesvodljivim činjenicama.

Bog je u cjelini, đavo je u detaljima.

I tek zajedno, ja i moj braco, po volji našeg Oca, stvaramo svijet.

Ustavni sud ukinuo je odluku Sabora, da se zabranjuje okupljanje prosvjednika na sto metara od sjedišta Sabora i Vlade. Jer, bio je jedan glas premalo, naime potrebna je za tu odluku tzv. kvalificirana većina, jer je riječ o ograničavanju ljudskih prava. Ali, začudo, rekli su da ta odluka stupa na snagu tek 31. ožujka iduće godine, pa u međuvremenu neustavno doneseni zakon ostaje na snazi. Pa imaju gospoda i gospođe zastupnici fino dovoljno vremena, da izglasaju ono što im treba. Možda dodaju još koju stotinu metara. :->

A postoji, zamisli molim te, i nekakva bezvezna Građanska inicijativa "Matija Gubec", koja organizira prosvjede protiv te odluke, pa čak pazi bogati i "građanski neposluh"!

Ma da ne bi! Treba raju maknut' dalje od mjesta, gdje dični starješine narodni svoje mudre odluke donose! To je divno mjesto za mene, Šejtana. Stalno im šapćem pametne savjete na uho, da ih potaknem na grijehe pohlepe, oholosti itd, kojima su oni ionako, po svojoj vokaciji jer inače ne bi bili političari, uvelike skloni. Ako nekakvi bezvezni protestanti u blizini galame, postoji čak i mala mogućnost, da nešto moje prečuju!

Matija Gubec je naravno završio u paklu, jer se bunio protiv reda i poretka, protiv vlasti hrvatske države! Jest neka jadna država bila, a nije ni današnja baš neka (a ima i sličnosti sa onom, feudalnom), ali red je red!

A spalili su ga na samom Markovom trgu, između današnjih sjedišta vlade i Sabora. Manje od sto metara, svakako.

E, trebalo bi o tome razmisliti! ;->

Obilježavali ste vi Hrvati prošloga tjedna 14 godina od pada Vukovara. To je jedna posebna, otužna priča u kojoj se zrcali mnogo toga, što s vama kao narodom nije u redu, i što sa vašim političkim izborima i vođama u posljednjih 15 godina nije bilo u redu.

Prvi put, nakon svih tih godina, oni koji su obranu grada vodili, koji su kasnije zatvarani i mučeni, iz vojske izbačeni i natjerani da žive od poljoprivrede dok su se drugi kitili njihovim perjem (i grijali debelim slojem potkožnoga sala prikupljenog na državnoj i partijskoj sisi), oni koji su Hrvatsku branili u doba kada su drugi proklamirali da je imaju (i posjeduju, pa je mogu musti kao kravu muzaru) ili pak "ratovali" po birtijama i uredima u toploj pozadini, ili pak ratovali protiv civila i desetgodišnjih srpskih djevojčica u Zagrebu.

Ta je velika bitka značila slom ofanzive JNA i Srbije na Hrvatsku, u ono doba kada su u Zagrebu tek počeli shvaćati da je situacija zaista ozbiljna, i u panici počeli organizirati obranu, koja nikada ne bi uspjela da je narod, u Vukovaru i drugdje širom zemlje (ali u Vukovaru najviše), čekao na odluke Vrhovništva (pa bi četnici u rujnu ili listopadu 1991 već mijenali stražu umjesto onih feudalnih paradera na Markovom trgu, da se ljudi nisu sami počeli organizrati i braniti).

Neki 1800 (ili najviše 2300) branitelja Vukovara uništilo je za tri mjeseca očajničke, sulude obrane 300 neprijateljskih okopnjaka i izbacilo iz stroja oko 12.000 njegovih vojnika.

A onda su oni koji su to postigli popljuvani, oklevetani, hapšeni, pretučeni, optuživani za nestananak nekakvih torbi s markama (koliko je takvih torbi nestalo u to doba, a oni su valjda marke trošili u Vukovaru pod bombama!), za lošu organizaciju obrane, za provociranje JNA, i za pripremanje atentata na državnog Poglavara.

Brigadi, koja je Vukovar branila, odricano je da je uopće postojala. Pa je tek sada to ipak priznato. I nikome ništa, nema isprike za sve one svinjarije.

Sve ste dobro, što ste postigli, vi Hrvati, usrali. A tako se dobar mit oko toga mogao stvoriti!

Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY), popularno Haaški sud (što je semantička redukcija kakve ja, Sotona, volim, jer se izrazito negativne emocije veću uz inače beznačajni grad u kojem se nalaze i sjedišta drugih međunarodnih sudova, kao što su ICC i ICJ, pa se među vama Hrvatima odium prenosi na sve njih i time pojačava ksenofobija, meni mili osjećaj koji vodi u nacionalistički pseudokatolicizam), oslobodio je Sefera Halilovića odgovornosti za zločine načinjene nad hrvatskim civilima u selima Grabovica i Uzdol rujna 1993.

Pa se digla lavina zgražanja, osude, jada i mržnje protiv suda (koji eto sudi samo Hrvatima), protiv muslimana u BiH (koji su Hrvate naravno napali iz čista mire i bez ikavka povoda), protiv "belosvetske zavere" protiv Srba ups, oprostite, Hrvata.

Jer, eto, uvjeravaju dežurni Hrvatine mlitavi hrvatski puk, sve je to namjerno učinjeno da se pokaže kako se Nas smije nekažnjeno ubijati.

A da se elegantno zanemarilo da ICTY ne spori da zločini jesu počinjeni. Samo je oslobodio krive jednu određenu osobu, kao što je i grupa Hrvata već bila oslobođena. Jer on osobno nije kriv. Krivica je pripisana drugome: Rasimu Deliću, tadašnjem zapovjedniku Glavnog štaba Armije BiH.

Pa je i sam Halilović rekao jučer na TV u Sarajevu, u prvom istupu nakon povratka iz Den Haaga, da zločin nesumnjivo jeste počinjen i da on vjeruje kako će stvarni krivci odgovarati. NIje, shvatljivo, spomenuo konkretna imena.

Riječ sječe dublje nego mač. Onečišćuje dušu i vodi je u moje carstvo. Tako, eto, ICTY služi kao odličan katalizator mojim svrahama.

Zaista, zaista vam kažem: djela su moja velika. I ono što mi u prilog samo po sebi ne ide, mogu u svoju korist okrenuti!

Odnosi kršćana i muslimana u svijetu razvijaju se u vrlo zadovoljavajućem pravcu; naravno sa stajališta mene, kojeg Židovi poznaju pod imenom Satan, kršćani pod raznim imenima, a muslimani pod imenom Šejtan.

No, nasuprot onome što vjeruju naivni, ne idu samo sukobi meni u korist. Ne bih ja bio knez ovoga svijeta kada bih djelovao i duše za svoje carstvo mobilizirao na način svima očigledan. Ja sam otac laži, a očita laž je naravno loša laž.

Evo, npr, u Kataru, u Dohi, gradi se prva kršćanska crkva, da posluži vjerskim potrebama kršćana koji su kao radnici-emigranti došli u tu naftom prebogatu zemlju. U susjednoj Saudijskoj Arabiji, glavnoj uzdanici i savezniku Sjedinjenih Američkih Država (u obe države na vlasti su vjerski ekstremisti) tako je nešto nezamislivo.

No, i ako dvije vjere udružuju, meni ne mora biti loše. Jer ima mene u obadvije tamo gdje mi se ne nadate. U samim njenim temeljima. Jer ja sam onaj koji jesam, tetragramaton, JHWH.

Evo, recimo, neki nadobudni i dobromisleći intelektualci-vjernici pokušavaju razviti "Abrahamologiju", videći u osobi pustinjskog nomada Abrama/Abrahama praoca sve tri monoteističke "religije knjige".

A što je prva stvar, koju o njemu u Starom zavjetu možete doznati?

Činjenicu da je za život zarađivao kao svodnik. Obogatio se, dvaput, na ljepoti svoje supruge Sare, podvodeći je dvojici kraljeva. Ona mu je, usput, bila polusestra, pa je načinio i rodoskrvnuće.

Biblija naravno nastoji tu stvar zamumuljiti, ali sasvim je jasno o čemu se radi. I sasvim je jasno da je Abram znao, što radi, kada je Sari, doputovavši u bogati Egipat, rekao neka zataji činjenicu da mu je supruga.

Takvi su vaši zajednički počeci. I niste daleko odmakli.

Tko ima uši, neka čuje.

U nekakvoj vukojebini, gdje je gostovao slavni 'Ajduk kod lokalnog kluba dičnoga naziva hrvatski vitez (mada je, pošteno govoreći, taj kraj poznat upravo po hajducima, a ne po vitezovima) došlo je do masovne tučnjave takozvanih navijača. Jer su naime vitezovi iz Torcide došli spremni, i naoružani.

Pa je jedan lokalni mladić i teško stradao, prebijen divnim izumom zvanim bezbol palica.

A utakmica je bila ono što zovu "prijateljska", pa nije ni bila prijavljena policiji.

I sada se svi čude da čemu tako, kada svi navijači ovog malog lokalnog kluba zapravo navijaju za velikog i slavnog gosta, pa je tučnjava, eto, među svojima.

Da su torcidaši prebili dinamovce, ili obrnuto, to bi još bilo shvatljivo.

Čude se ljudi i prave da ne vide o čemu se tu radi.

A riječ je naravno o tome da u nasilnim "navijačkim" skupinama uopće nema navijača, nego huligana.

Kojima je pojam dobrog izlaska da se naroljaju i pošoraju. Nema veze s kim će se potući; dobaj je tko naiđe, bilo kojim povodom.

Takvi će tipovi ponekad mlatiti Srbe, ponekad pedere, ponekad komunjare (pa pri tome ostati dobri Hrvati - kao što su huligani istih karekteristika često dobri Srbi, dobri Amerikanci, dobri Muslimani itd.), ponekad pak purgere ili dalmoše (pa tu već nastaje problem), a ponekad one iz drugog kvarta ili sela.

Nogomet je savršeni povod za započeti tuču. To sa sportom nema nikakve veze.

A kako takvi tipovi tako dobro prolaze i bivaju uvažavani, i političari im se umiljavaju i češkaju ih po jajcima i ulaguju im se kao dobrim 'Rvatima, kao, u duši su dobri, možda malo nestašni, iako normalne ljude tjeraju sa tribina, iako stalno razbijaju tramvaje i povremeno napadaju one koji su im zapravo idoli...

Dobro sam radio! :) Ali vi ste tako htjeli.

Tko ima uši, neka čuje.

Približava se doba blagdana, vezanih uz početak zime i novu godinu, blagdani koji su nekada bili namijenjeni bogovima tame, zime, podzemlja i zla. Kojima se trebalo umiliti, da u nevoljama koje rodu ljudskom nanose budu umjereni.

Pa je onca moja prijateljica Katolička crkva (koja se poslije podijelila na frakcije) proklamirala da upravo u to doba treba slaviti Božič, rođenje djeteta koje nosi Spas od Zla.

Vrlo vješto napravljeno!

No, nisam ni ja za bacit, pa sam se tu fino upleo i upotrijebio snažne emocije, koje se tim povodom rađaju, za moju dobit.

Pa je tako ono glavno, što se uz to doba veže, kako glasi današnji naslov u Bezgrešnjaku: Potrošačka groznica!

Novac i pohlepa za njim jedan je od najboljih mojih izuma.

Srebro i zlato, naravno, nisu novac. Novac je apstrakcija, jedna čista zamisao, koja nema u sebi ništa supstancijalno. Zato strast za njim može biti neograničena. Za razliku, recimo, od strasti za jelom ili seksom, koje sam također ja izmislio, ali su ograničene žalosnom materijalnom ograničenostu vaših ubogih tijela.

I tako, slaveći navodno rođenje Spasitelja, bacate se u neumjerenu, prekomjernu potrošnju.

Pa uzimate skupe kredite i prekoračujete dozvoljene minuse na tekućim računima.

Zaista, zaista vam kažem: put u pakao popločan je neplaćenim porezima i prekoračenim minusima!

U nekakvoj jadnoj tvornici, koja je otišla u stečaj, pa radnici kao radili jer nisu otpušteni ali seda mjesecima nisu primali plaću, štrajkali su ovih dana glađu (a što su jeli sve ovo vrijeme, pitam ja vas, kad love nisu imali!? Pa što nisu fino već davno otapeli? Ma sve su to muljatori, sve neka siva privreda!), tražeći da im puste struju za koju firma duguje lijepu sumu, da bi mogli raditi dalje, pa onda još traže da država otkupi firmu, tj. plati privatnom vlasniku koji ju je u lijepa stara vremena pljačkaške pretvorbe (Vidi moj tekstTko je jamio, jamio je) dobio besplatno i upropastio i obogatio se (nije li ih sam vlasnik nagovorio da štrajkaju, kao, eto, dobro vama, a dobro i meni?) još lijepu sumicu para, da mu se nađe za troškove putovanja na Djevičanske otoke gdje je firma preko koje posluje, za grijanje bazena u njegovoj vili i druge nužne životne potreba, pa da onda ista ta država (ej, naša je to država, hrvatska država! Pripada svima nama, doduše nekima više,nekima manje) uloži u dalju proizvodnju, kako bi oni sačuvali radna mjesta i zaradili za kruh svakdašnji, pa možda i za malo margarina na kruhu, ali ne puno više.

Papci. Luzeri. Jadnici. Stoka sitnog zuba. Naivčine. Bedaci.

A šutjeli su 15 godina, dok su ih sustavno pljačkali.

Bedaci mi, znate, jako idu na živce. Teško ih je dobiti u Moje Carstvo. Nije bez veze moj braco govorio "Blago siromašnima duhom".

Zaista, zaista vam kažem: oglupavite što više, pa ćete patiti na zemlji, ali zato kao sirote nevine žrtve dobiti Carstvo Nebesko!

E, ali kod mene je ekipa, i bolji party za ekipu!

Tko ima nos, neka njuši.

Evo usplahirili se vi Hrvati, barem jedan dio vas, oni Veliki Hrvati(nasuprot malim, bogečkim Hrvatima, koji, pošteno rečeno, čine većinu, koji se ponašaju po stihu jednog srpsko-hrvatskog kantautora: Da se ne bi opekel, nikad niš ne bu rekel), usplahirile se dakle Hrvatine, zato jer je jedan Hrvat iz susjedne države pred mešunarodnim sudom priznao krivicu za zločine za koje mu se sudi.

Pa je preko noći od heroja postao izdajnik, od velikana nekakav pikzibner koji ionako ništa ne zna i o ničemu ništa nije mogao znati, pa sada izmišlja, na nagovor sila Zla (Sotone), samo da spasi svoje tijelo od muka luksuznih europskih zatvora, a tom očitom laži, kojom dolazi u sukob sa Svetom Istinom koju svaki Hrvat, a osobito Hrvatina zna, osuđuje avaj svoju hrvatsku dušu na vječno prokletstvo.

Jer su se Hrvati, a pogotovo Hrvatine, uvijek naravno samo branili, to je jedna metafizička istina, čak i kada su pucali u one koji su bili nenaoružani.

Ma da ne bi.

Samo tako nastavite.

Pjenite se oko Istina (s velikim slovom) kojima ne priznajete da bi trebale imati neku vezu sa istinom (sa malim slovom).

Sve više duša za moje carstvo. Na svim stranama i svih vjera i nevjera.

Tko ima uši, neka čuje!

Evo mene opet s vama, dragi Hrvati! Sotona, naravno, sigurno vam je jasno, ima mnogo posla na raznim stranama svijeta, usprkos tome što raspolažem brojnom vojskom. Kaže narodna mudrost "Vrag nikada ne spava", i u pravu je. Ja sam vam veliki radnik, svoje dužnosti shvaćam maksimalno ozbiljno; bliži sam po tome onim dosadnim protestantima nego vama, lijenim katolicima.

Uz Noć vještica vezane su neke dosadne ceremonijalne dužnosti koje sam morao obaviti; a malo prije toga, i tijekom protekloga tjedna boravio sam u Parizu.

Ah, Pariz! Prefinjena metropola grijeha, onog suptilnog i rafiniranog grijeha tijela i duha, za razliku od frivolnih Talijana, barbarskih Teutonaca i sirovih Britanaca!

Ali fino sam ih udesio ovoga puta, zar ne? Koja lijepa šorka po ulicama, nije tako nečeg bilo od '68! A još nije gotovo! Koliko lijepih zlih djela i misli kod toliko mnogo ljudi, koliko duša na putu u moje carstvo!

Morao sam, znate, taj delikatni posao osobno preuzeti, da iskoristim situaciju koja je zrela, da se nasilje i mržnja rasplamsaju na obje strane, pa sam onom smotanom francuskom ministru žandarmerije, čije mi je prezime teško i izgovoriti (Šarozi ili tako nekako, koji je to Francuz!?), šaputao na uho savjete za par zgodnih izjava koje su "sjele" na svoje mjesto u pravom trenutku, onako kako je jedan jedini metak ispaljen u Sarajevu svojedobno zapalio plamen Velikoga Rata.

Nemojte misliti da je laka takva vrsta zavođenja! Treba naći pravi oblik i pravu mjeru, da bi se postigao optimalni učinak za pobjedu sila Zla. Desi se i meni da fulam, da pretjeram, pa se čak dogodi i kontraučinak, u korist moga brace.

Tko ima nos, neka njuši!