Evanđelje po Luciferu

Možda ste načuli ovih dana da je u svom domu u Detroitu, u dubokoj starosti od 92 godine, umrla crnkinja Rosa Parks, koja je jednim svojim bezazlenim činom prije pola stoljeća postala američka i svjetska ikona borbe za prava crnaca i protiv rasizma općenito.

Tada su naime u autobusima na jugu SAD postojala posebna sjedišta, rezervirana samo za bijelce. tada sredovječna Rosa, koja je bila umorna i bolile su je noge, odbila je svoje mjesto ustupiti bjelcu kada se autobus napunio. I time je promijenila tijek povijesti.

Uplaših se tada da je moje carstvo, carstvo zla i nepravde, ugroženo, jer je službena segregacija ukinuta. Ali nema frke, još ja dobro poslujem i na jugu SAD, i na sjeveru, i u dobrim katoličkim državama kao što je Hrvatska, i u onim drugima! Kao i prije. Kao i uvijek.

Ove godine je također, prije nekoliko mjeseci, osuđen jedan baptistički propovjednik sa juga, bijelac, koji je prije 40-ak godina organizirao ubojstvo trojice boraca za ljudska prava, koji su sa sjevera došli, da bi pomogli crncima.

Južnjački bijeli baptisti bili su glavni izvor kadrova za KKK. A crni baptisti okupljali su se u svojim crkvama, i to je tako ostalo do danas.

Martin Luther King je također bio baptistički propovjednik.

Nema te religije ili konfesije ili opredjeljenja, koje će vas zaštititi od mojeg carstva!

Tko ima nos, neka pomiriše!

Evo, stiže, konačno, ptičja gripa i u Hrvatskoj. Pa čujte, to je u redu. Što bi vi bili gori od drugih?

Stiže nova kuga, kuga 21. stoljeća, jedan od jahača apokalipse!

Barem tako izgleda, po brojnosti napisa i po reakcijama.

E, ti labudovi, fakat su antipatično, onako se drže uobraženo, kao da su neke posebne face, pa im se još dječica dive, joj vidi ih kako su cukini!

Pobit' sve!

Kuga je jedan od jahača apokalipse, ali postoji i peti: panika. Uživam kako mediji, bez da ih posebno potičem, sudjeluju u širenju panike. Ne rade nšta drugo, nego ono, što im je u redovnom opisu posla.

Bojte se, paničarite, histerizirajte, činite iracionalne stvari iz straha. Budite što sebičniji, mislite samo na sebe, osuđute one koji su već oboljeli kao griješnike koji su za svoju bolest sami krivi (kao što ste to tako divno napravili sa one dvije HIV pozitivne djevojčice!).

Tako dolazite u Moje carstvo.

Tko ima oči, neka vidi!

Jedan je dečkić, 15 godina star, u Valpovu preklao starijeg momka, devetnaestogodišnjaka. Koji ga je napao i sa jednim pomagačem, svojih godina, uvukao u svoj automobil (ili je ovaj, pak, kaže preživjeli pomagač, dobrovoljno ušao, onako, sa dvojicom koji su ga ranije tukli, da idu na pivo). LOL.

Volim takve događaje. A još više volim kako se novinari skupe na takve senzacije kao muhe na govna, pa hrane priprosti katolički puk hrvatski pojedinostima uzbudljivog događaja, nad kojim se tako lijepo i jeftino možete zgražati, razbijati u olajavanju tuđih ljudi čamotinju vlastitih života i činiti se sami sebima ljepšim, boljim, pametnijim i sretnijim, jer eto vaš sinčić možda stvara probleme, ali barem nije nikoga ubio niti je netko njega ubio.

A jako je zabavno kako preživjeli, u ažurnom Bezgrešnjaku (koji je izgradio svoju veliku tiražu, prje nekoliko desetljeća, upravo na Crnoj kronici, http://www.vecernji-list.hr/newsroom/blackchronicle/401176/index.do. Kaže, prije tjedan dana smo ga ja i moji prijatelji samo malo ispljuskali, poslije smo se prijateljski rastali. A on, onda, zamisli pokvarenjaka, prijavio nas policiji. Pa smo ga mi potražili, da opet malo prijateljski popričamo. Pa on dobrovoljno ušao u auto, da odemo u kafić na piće, i još malo prijateljskog razgovora. I onda on, sin Sotonin, iz čista mira izvuče nož. Fakat, nepravda!

E djeco moja.

Kada s nasiljem krenete, treba ići do kraja.

Pisao sam o tome više puta na ovom blogu, pogledajte naslove "Ubij da bi živio", "Muž te tuče? Zakolji ga!" i neke druge.

Nasilje ima svoju neumitnu logiku eskalacije, i na to trebate biti uvijek pripravni. Šamar vodi do noža, nož do pištolja, pištolj do puške, itd. do općeg nuklearnog rata.

To je zakon ovoga svijeta, kojemu sam ja, Sotona, po volji Oca, knez.

Tko ima nos, neka njuši.

Bono Wox, slavni pjevač grupe U-2 i zagovornik prava siromašnih i obespravljenih, ručao je sa predsjednikom SAD, Gorgom W. Bushom mlađim.

Fino su si popapali, ali popričali o svjetskim problemima.

Naravno, Juraj Grmić, zastupnik svjetskih moćnika i ultrabogataša, zastupnik svjetskog kapitala, nije ni čuo ono, što mu je Bono o jadima siromaha pričao.

Htio se samo ogrebati za besplatnu kartu za slijedeći koncert.

Znam ja Juraja, kao i njegovog tatu! Nemaju oni uši za takve stvari. Pričaj im o siromasima u Bangladešu ili u SAD, pričaj im o klimatskimpromjenama, pričaj im o potrebi zabrana pješačkih mina, uvijek oni imaju istu mantru: "To bi bilo protiv interesa američke ekonomije". Točka. Taj je argument ne najvažniji, nego jedini važan.

I naravno, uvjereni su da su vrlo dobri vjernici i da će ići u raj.

Sve to oni rade u slavu Božju, jer Bog voli Ameriku!

Sve to oni rade u interesu bogataša, jer Bog voli bogate.

Sve to oni rade u interesu svjetskog kapitala, jer vladavina Kapitala je izraz beskonačne Božje dobrote.

Obožavam takve ljude! Tako treba! Tko ima dat će mu se, tko nema, oduzet će mu se - pa to je biblijsko načelo! Oko za oko, zbu za zub! Tko ima samo jedno oko, zbit će mu se i to jedno!

A najbolje tek dolazi.

Prije nekoliko dana, moj dobar prijatelj Živko Kustić je u Jutarnjem listu, u svojoj redovnoj rubrici Jutarnja propovijed, m+komentirao ćestoke diskusije između evolucionizma i kreacionizma u SAD.

Napisao je, da Biblija i znanost nisu u proturječju, te da početna poglavlja Postanka ne treba tumačiti bukvalno, naime da je šest dana stvarana bilo stvarno šest puta po 24 sata, i gotovo. Biblija, po tom tumačenju, ostavlja prostora i za evoluciju.

Sveta Majka Rimska Crkva naravno svojedobno je oštro napala teoriju evolucije, kao što je osudila i bogohulnu teoriju da se Zemlja okreće oko Sunca i mnoge druge. Danas je opreznija, za razliku od nekih fundamentalista, koji Bibliju čitaju bukvalno. Ponajviše su to protestanti, ali ima ih naravno i katolika.

Jedan se takav danas javlja u Jutarnjem i čita bukvicu Kustiću.

Pa, kako stvari s time stoje?

Kako je to zapravo bilo sa stvaranjem svijeta?

Što da vam kažem? Uvijek sam zbunjen kada mi pto pitanje postave, pa me još pitaju, da li sam bio tamo i imao neku ulogu, pri stvaranju i kasnije.

Mistici kažu da su Božje stvari ljudskom umu nepsoznatljive.

Da, sve su priče koje o stvaranju svieta znate, istinite.

Sve imaju dio istine.

I one, po kojima je stvoritelj svijeta Sotona.

I nijedna, naravno, nije istinita.

Jer radi se o događanju koje se nije dogodilo ni u jednom trenutku, ni u milijardu ili milijardi godina, pa čak ni u beskonačnom vremenu!

Radi se o događaju koji uopće nije izraziv unutar jedne vremenske dimenzije, koja je vama ljudima jedina poznata.

Zato je to mistično i neizrecivo.

Misliti da je samo jedna jedina priča istinita, i k tome da je još samo jedna jedina interpretacija jedne određene priče, ispravna, besmisleno je.

Čitajte Jacoba Bohmea i druge kršćanske mistike. Čitajte budiste.

Svijet nije beskonačno raznovrstan.

On je beskonačno puta beskonačno raznovrstan.

Tko ima prste, neka opipa!

Moja preijateljica, Sveta Majka Katolička Crkva u Hrvata, uporno traži da se trgovcima zabrani rad nedjeljom. Jer se, naravno, rad nedjeljom protivi krščanskom učenju, da se u nedjelju treba Bogu moliti. A i Isus, naravno, nije baš ljubio trgovce.

Traže tako i sindikati, koji doduše imaju drugačiji motiv, koji svjedoči o jadu, tuzi i bespomoćnosti: ljudi (uglavnom, kako to biva, ženskoga spola) koji rade u trgovini rade "i svetkom i petkom", po 50 i 60 sati tjedno, bez plaćenih prekovremenih sati, bez godišnjeg odmora… Pa kako su sindikati bespomoćni da ih ozbiljno zaštite, jer gazda uvijek može reći »ako nećeš ti, hoće druge tri!«, oni, jadni, traže bar nešto malo, da tim jadnicama olakšaju život.

Pa, trebaju biti sretni, što kod nas još nije kao u jednoj lationoameričkoj zemlji. Gdje su u jednom velikom trgovačkom lancu, zaključivši da blagajnice troše previše vremena odlazeći na WC (znate žene, uvijek im je to neki obred, umjesto da se samo popiške namještaju šminku, brbljaju, ogovaraju šefove…), riješili stvar radikalno: dali su im pelene, da ne moraju svoje mjesto napuštati.

Crkva se dakle zalaže, da trgovci i tirgovkinje nedjeljom budu slobodi. Pa da lijepo, kao vjerni kršćani, mogu doći na misu.

Ja sam za to!

Što više slobodnog vremena, to više ljudi mogu griješiti!

Otići će neke na misu, sigurno. A onda će se proveseliti, ponapiti, završiti s nekom sirovinom u krevetu.

A poslodavci će biti ljuti zbog gubitka tijekom nedjelje, gunđati će i huliti na Boga.

Dobro i meni, Sotoni (dok griješe), dobro i Crkvi (kada se kaju).

Dobro je uređen ovaj svijet, kojemu sam, po volji Oca, knez!

Evo jedan Slovenac, u nedavno objavljenoj biografiji Josipa Broza Tita, kaže kako je Najveći Sin Svin Jugoslavenskih Naroda i Narodnosti trim mjeseca pred smrt, dok je teško bolestan i jednonog ležao u bolnici u Ljubljani, znajući da mu se bliži kraj, poslao po svećenika, i s njim dugo razgovarao, pa se možda i ispovijedio.

A jadni svećenik, po imenu Franček Križnik, prilično mlad (36 godina) i vatreni protivnik ateizma, koji je naravno zbog toga s tadašnjim komunističkim vlastima imao problema, ubrzo je nakon toga (i prije Titove smrti) poginuo pod tajanstvenim okolnostima u Njemačkoj, pregažen kamionom.

Zgodna pričica. Ako i nije istinita (a nije, mogu vam u povjerenju reći, jer znam priču iz prve ruke), dobro je izmišljena.

Postoji i jedna lijepa pričica kako je Lenjin pred smrt tražio svećenika, pa mu je povjerio kako je bila greška nasiljem dizati revoluciju u Rusiji. Reče tada navodo pokretač Velikog Oktobra da je Rusiji trebao Franjo Asiški, a ne nasilna revolucija.

Lenjin je bio surov, ali racionalan. Slijedio je Staljin, koji je bio još mnogo suroviji, i vrlo iracionalan.

Tito, na sreću, nije imao nasljednika tog kalibra.

Navode se sad neka svjedočenja, da je Tito bio »pritajeni vjernik i kršćanski mistik«.

Kao da je pak to nešto novo, neobično i neočekivano.

Pa naravno da je bio.

Kao i Lenjin i Staljin.

Kršćanstvo je moćno, teško je od njega pobjeći. I suvremeni je ateizam jedna verzija krćanske vjere.

I ja, Sotona, naravno sam kršćanin.

Eto vidim da se mila mi Hrvatska sve više približava NATO-u. Bravo! Prava stvar! Treba znati izabrati stranu!

Smjiešno je doduše da vi Hrvati sebi umišljate kako je to dobra stvar zbog radi toga jer će vas Ameri braniti ako vas netko napadne.

Ali to je jedna od mojih uobijačenih varki, mene, oca laži!

Srbi su bezopasni slijedećih 30 godina, a sa Slovencima valjda možete i sami izaći na kraj. :)

Ugovor je naravno obostran, i vi se obavezujete da ćete braniti Amere, ako ih netko napadne.

Kao što ih je, recimo, napao Irak. Nedajsotono pomisliti, da su oni možda napali Irak!

A vi im, nezahvalnici jedni, niste poslali par tisuća vojnika, da smire grupice razbojnika, koje žele ugroziti deokratsku idilu u toj slobodnoj i naprednoj arapskoj zemlji pod američkom kontrolom!

E pa, ne će toga više biti u budućnosti!

Nego, kada Amere napadnu Iranci, lijepo ima da im priskočite u pomoć na obrambenoj bojišnici kod Teherana.

A kada, onako posve obrambeno, jednog lijepog dana Ameri zarate sa Kinezima, pa frknu i koju atomsku, vi ćete naravno stati na njihovu stranu.

Sve se u svijetu odvija lijepo, prema mojim željama!

Zaista, zaista vam kažem: dobro vam je tako činiti!

Tko ima nos, neka njuši!

Sve pohvale marnoj hrvatskoj policiji i sudstvu! Moje divljenje skrupoloznim hrvatskim zakonodavcima, koji donose tako valjane zakone!

U pitomom Međimurju, jedan pametan čovjek zaposlio je troje dječice da mu vade krumpir za deset kuna dnevno, a onda ih poslao da se operu u šoderici, nedaleko znaka da je kupanje zabranjeno.

Pa se troje utopilo.

Pa je policija rekla da će ga kazniti prekršajno.

Jer nema elemenata kaznenog djela.

Tako treba!

Pe nećemo valjda čovjeka u bajbokanu zbog troje malih cigića!?

Tko im je kriv što su se htjeli kupati!

Lijepa je ovo zemlja. Meni najljepša. Kapitalizam na Balkanu.

Dakle, društvo, stvarno ste me ovoga puta iznenadili!

Ja odem na tjedan dana (shvatit ćete, svakako, da Sotona ima puno posla i ne stigne uvijek na sve) i kad se vratim, gle! Vaš se svijet stubokom promijenio!

Dragica Mostović dala je pozitivnu ocjenu Hrvatskoj, i Europska unija hita da vas primi u svoje članstvo!

Wow!

Kakva promjena, kakav dramatični preokret! Ne samo u politici, nego u načinu na koji vi Hrvati doživljavate svijet!

Jer, Europska unija do sada je u vašoj nacionalnoj svijestio bila nešto virtualno, imaginarno, stožer oko kojeg se fokusira predodžba o realnosti, a da zapravo realnosti ne pripada. Nešto, na što se projeciraju ljubavi i mržnje, želje i strahove, istovremeno.

Isti su ljudi u istoj rečenici galamili da što nas ta Europa zajebava, i da smo mi 'Rvati bili E'ropa prije E'rope, i da mi ne želimo biti članovi EU, i da je zbilja sramota što nas neće primiti.

I sad, kaj? Iznenada, EU postaje nešto dosadno, svakodnevno, suhoparno, monotono.

Nestaje Gotovina kao mistični simbol, ostaje samo suha gotovina.

Koga ćete sada obožavati i mrziti?