Evanđelje po Luciferu

Jedan je dečkić, 15 godina star, u Valpovu preklao starijeg momka, devetnaestogodišnjaka. Koji ga je napao i sa jednim pomagačem, svojih godina, uvukao u svoj automobil (ili je ovaj, pak, kaže preživjeli pomagač, dobrovoljno ušao, onako, sa dvojicom koji su ga ranije tukli, da idu na pivo). LOL.

Volim takve događaje. A još više volim kako se novinari skupe na takve senzacije kao muhe na govna, pa hrane priprosti katolički puk hrvatski pojedinostima uzbudljivog događaja, nad kojim se tako lijepo i jeftino možete zgražati, razbijati u olajavanju tuđih ljudi čamotinju vlastitih života i činiti se sami sebima ljepšim, boljim, pametnijim i sretnijim, jer eto vaš sinčić možda stvara probleme, ali barem nije nikoga ubio niti je netko njega ubio.

A jako je zabavno kako preživjeli, u ažurnom Bezgrešnjaku (koji je izgradio svoju veliku tiražu, prje nekoliko desetljeća, upravo na Crnoj kronici, http://www.vecernji-list.hr/newsroom/blackchronicle/401176/index.do. Kaže, prije tjedan dana smo ga ja i moji prijatelji samo malo ispljuskali, poslije smo se prijateljski rastali. A on, onda, zamisli pokvarenjaka, prijavio nas policiji. Pa smo ga mi potražili, da opet malo prijateljski popričamo. Pa on dobrovoljno ušao u auto, da odemo u kafić na piće, i još malo prijateljskog razgovora. I onda on, sin Sotonin, iz čista mira izvuče nož. Fakat, nepravda!

E djeco moja.

Kada s nasiljem krenete, treba ići do kraja.

Pisao sam o tome više puta na ovom blogu, pogledajte naslove "Ubij da bi živio", "Muž te tuče? Zakolji ga!" i neke druge.

Nasilje ima svoju neumitnu logiku eskalacije, i na to trebate biti uvijek pripravni. Šamar vodi do noža, nož do pištolja, pištolj do puške, itd. do općeg nuklearnog rata.

To je zakon ovoga svijeta, kojemu sam ja, Sotona, po volji Oca, knez.

Tko ima nos, neka njuši.