Prije nekoliko dana, moj dobar prijatelj Živko Kustić je u Jutarnjem listu, u svojoj redovnoj rubrici Jutarnja propovijed, m+komentirao ćestoke diskusije između evolucionizma i kreacionizma u SAD.
Napisao je, da Biblija i znanost nisu u proturječju, te da početna poglavlja Postanka ne treba tumačiti bukvalno, naime da je šest dana stvarana bilo stvarno šest puta po 24 sata, i gotovo. Biblija, po tom tumačenju, ostavlja prostora i za evoluciju.
Sveta Majka Rimska Crkva naravno svojedobno je oštro napala teoriju evolucije, kao što je osudila i bogohulnu teoriju da se Zemlja okreće oko Sunca i mnoge druge. Danas je opreznija, za razliku od nekih fundamentalista, koji Bibliju čitaju bukvalno. Ponajviše su to protestanti, ali ima ih naravno i katolika.
Jedan se takav danas javlja u Jutarnjem i čita bukvicu Kustiću.
Pa, kako stvari s time stoje?
Kako je to zapravo bilo sa stvaranjem svijeta?
Što da vam kažem? Uvijek sam zbunjen kada mi pto pitanje postave, pa me još pitaju, da li sam bio tamo i imao neku ulogu, pri stvaranju i kasnije.
Mistici kažu da su Božje stvari ljudskom umu nepsoznatljive.
Da, sve su priče koje o stvaranju svieta znate, istinite.
Sve imaju dio istine.
I one, po kojima je stvoritelj svijeta Sotona.
I nijedna, naravno, nije istinita.
Jer radi se o događanju koje se nije dogodilo ni u jednom trenutku, ni u milijardu ili milijardi godina, pa čak ni u beskonačnom vremenu!
Radi se o događaju koji uopće nije izraziv unutar jedne vremenske dimenzije, koja je vama ljudima jedina poznata.
Zato je to mistično i neizrecivo.
Misliti da je samo jedna jedina priča istinita, i k tome da je još samo jedna jedina interpretacija jedne određene priče, ispravna, besmisleno je.
Čitajte Jacoba Bohmea i druge kršćanske mistike. Čitajte budiste.
Svijet nije beskonačno raznovrstan.
On je beskonačno puta beskonačno raznovrstan.
Tko ima prste, neka opipa!
Post je objavljen 19.10.2005. u 16:13 sati.