Moja preijateljica, Sveta Majka Katolička Crkva u Hrvata, uporno traži da se trgovcima zabrani rad nedjeljom. Jer se, naravno, rad nedjeljom protivi krščanskom učenju, da se u nedjelju treba Bogu moliti. A i Isus, naravno, nije baš ljubio trgovce.
Traže tako i sindikati, koji doduše imaju drugačiji motiv, koji svjedoči o jadu, tuzi i bespomoćnosti: ljudi (uglavnom, kako to biva, ženskoga spola) koji rade u trgovini rade "i svetkom i petkom", po 50 i 60 sati tjedno, bez plaćenih prekovremenih sati, bez godišnjeg odmora… Pa kako su sindikati bespomoćni da ih ozbiljno zaštite, jer gazda uvijek može reći »ako nećeš ti, hoće druge tri!«, oni, jadni, traže bar nešto malo, da tim jadnicama olakšaju život.
Pa, trebaju biti sretni, što kod nas još nije kao u jednoj lationoameričkoj zemlji. Gdje su u jednom velikom trgovačkom lancu, zaključivši da blagajnice troše previše vremena odlazeći na WC (znate žene, uvijek im je to neki obred, umjesto da se samo popiške namještaju šminku, brbljaju, ogovaraju šefove…), riješili stvar radikalno: dali su im pelene, da ne moraju svoje mjesto napuštati.
Crkva se dakle zalaže, da trgovci i tirgovkinje nedjeljom budu slobodi. Pa da lijepo, kao vjerni kršćani, mogu doći na misu.
Ja sam za to!
Što više slobodnog vremena, to više ljudi mogu griješiti!
Otići će neke na misu, sigurno. A onda će se proveseliti, ponapiti, završiti s nekom sirovinom u krevetu.
A poslodavci će biti ljuti zbog gubitka tijekom nedjelje, gunđati će i huliti na Boga.
Dobro i meni, Sotoni (dok griješe), dobro i Crkvi (kada se kaju).
Dobro je uređen ovaj svijet, kojemu sam, po volji Oca, knez!
Post je objavljen 19.10.2005. u 13:29 sati.