Evanđelje po Luciferu

U nekakvoj jadnoj tvornici, koja je otišla u stečaj, pa radnici kao radili jer nisu otpušteni ali seda mjesecima nisu primali plaću, štrajkali su ovih dana glađu (a što su jeli sve ovo vrijeme, pitam ja vas, kad love nisu imali!? Pa što nisu fino već davno otapeli? Ma sve su to muljatori, sve neka siva privreda!), tražeći da im puste struju za koju firma duguje lijepu sumu, da bi mogli raditi dalje, pa onda još traže da država otkupi firmu, tj. plati privatnom vlasniku koji ju je u lijepa stara vremena pljačkaške pretvorbe (Vidi moj tekstTko je jamio, jamio je) dobio besplatno i upropastio i obogatio se (nije li ih sam vlasnik nagovorio da štrajkaju, kao, eto, dobro vama, a dobro i meni?) još lijepu sumicu para, da mu se nađe za troškove putovanja na Djevičanske otoke gdje je firma preko koje posluje, za grijanje bazena u njegovoj vili i druge nužne životne potreba, pa da onda ista ta država (ej, naša je to država, hrvatska država! Pripada svima nama, doduše nekima više,nekima manje) uloži u dalju proizvodnju, kako bi oni sačuvali radna mjesta i zaradili za kruh svakdašnji, pa možda i za malo margarina na kruhu, ali ne puno više.

Papci. Luzeri. Jadnici. Stoka sitnog zuba. Naivčine. Bedaci.

A šutjeli su 15 godina, dok su ih sustavno pljačkali.

Bedaci mi, znate, jako idu na živce. Teško ih je dobiti u Moje Carstvo. Nije bez veze moj braco govorio "Blago siromašnima duhom".

Zaista, zaista vam kažem: oglupavite što više, pa ćete patiti na zemlji, ali zato kao sirote nevine žrtve dobiti Carstvo Nebesko!

E, ali kod mene je ekipa, i bolji party za ekipu!

Tko ima nos, neka njuši.