Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY), popularno Haaški sud (što je semantička redukcija kakve ja, Sotona, volim, jer se izrazito negativne emocije veću uz inače beznačajni grad u kojem se nalaze i sjedišta drugih međunarodnih sudova, kao što su ICC i ICJ, pa se među vama Hrvatima odium prenosi na sve njih i time pojačava ksenofobija, meni mili osjećaj koji vodi u nacionalistički pseudokatolicizam), oslobodio je Sefera Halilovića odgovornosti za zločine načinjene nad hrvatskim civilima u selima Grabovica i Uzdol rujna 1993.
Pa se digla lavina zgražanja, osude, jada i mržnje protiv suda (koji eto sudi samo Hrvatima), protiv muslimana u BiH (koji su Hrvate naravno napali iz čista mire i bez ikavka povoda), protiv "belosvetske zavere" protiv Srba ups, oprostite, Hrvata.
Jer, eto, uvjeravaju dežurni Hrvatine mlitavi hrvatski puk, sve je to namjerno učinjeno da se pokaže kako se Nas smije nekažnjeno ubijati.
A da se elegantno zanemarilo da ICTY ne spori da zločini jesu počinjeni. Samo je oslobodio krive jednu određenu osobu, kao što je i grupa Hrvata već bila oslobođena. Jer on osobno nije kriv. Krivica je pripisana drugome: Rasimu Deliću, tadašnjem zapovjedniku Glavnog štaba Armije BiH.
Pa je i sam Halilović rekao jučer na TV u Sarajevu, u prvom istupu nakon povratka iz Den Haaga, da zločin nesumnjivo jeste počinjen i da on vjeruje kako će stvarni krivci odgovarati. NIje, shvatljivo, spomenuo konkretna imena.
Riječ sječe dublje nego mač. Onečišćuje dušu i vodi je u moje carstvo. Tako, eto, ICTY služi kao odličan katalizator mojim svrahama.
Zaista, zaista vam kažem: djela su moja velika. I ono što mi u prilog samo po sebi ne ide, mogu u svoju korist okrenuti!
Post je objavljen 22.11.2005. u 20:20 sati.