< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Listopad 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (8)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (3)
Kolovoz 2007 (3)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (7)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

to be part of you =)

je li uopce bitno?
Na kraju duge. as we are?

POVEDI ME DALEKO. sretna jesam. kada shvatim. da lazem sama sebi.
sve je u redu. ne brini za mene.
poletjet cu tamo daleko i nikad se vise neces morati brinuti.
pitaj me govorim li istinu...


and show me, show me, show me how you do that trick.
the one that makes me scream, she said.
the one that makes me laugh, she said.
and threw her arms around my head.
well, show me how you do it. and i promise you, i promise you...
i'll run away with you...

ponedjeljak, 05.03.2007.

sve što sam htjela...a nisam imala

ležala je u krevetu..po običaju nije mogla zaspati..nije znala zašto ali po glavi su joj se vrtile razne misli...možda je u krivu...jer mogla bi imati sve...ali nešto je spriječava..nešto dublje..ne, ne može se kontrolirati...
da ste se potrudili pogledati na slabom svijetlu mjesečine vidjeli bi suzu koja je klizila niz njen obraz...
u toj suzi bio je sadržan cijeli svijet...sva tuga koju je tada osjećala...
samo jedna rečenica joj se motala po glavi... "zašto nisam jednostavnija?"
i znala je...da ju ljudi vide ovako shvatili bi...
htjela je pobijediti strah...stah od komunikacije...biti normalna...da svlada tu prepreku bila bi sretna..imala sve što može poželjeti...
ne, nije problem u njima..nego u meni...
i nešto se prelomilo u njoj. obrisala je suze i odlučila
koliko god da je teško, promijenit će se...
i znala je..mora to učiniti...mogla je biti bolje od svih...bila je bolja od svih njih..ali...nezamislivo je što povučenost može učiniti čovjeku...
propustila je priliku
ali znala je..još nije kasno...pa ima samo 14 godina...
život je tek pred njom...
bit će tamo, na pravom mjestu u pravo vrijeme...

ali, još ju je jedno pitanje mučilo..znala je, nikad neće biti kao oni
ne želi se pretvarati, želi samo da ju prihvate
jer nije manje vrijedna...
njihove želje nisu bitnije od njenih...
ali znala je problem je u njoj

i otišla je
nije se vratila...
bila je tamo ali to više nije bila ona..nepovratno je izgubljena prava ona
iako je ostvarila svoje želje, nije više bilo koga da uživa u sreći..bila je to nova ona..toliko se promijenila da se ni sama nije mogla prepoznati..

ne, nije više razmišljala o tome..nije ju briga
radit će što god poželi

jedan pogled bio je dovoljan
željela ga je ponovno vidjeti..
jer znala je, on razumije
vidi sve što je htjela..a nije imala
znala je gdje ga naći

strah
sve što osjeća
i strah je ugodan
kad se bojiš nečeg lijepog

otišla je
zauvijek

- 15:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.