ležala je u krevetu..po običaju nije mogla zaspati..nije znala zašto ali po glavi su joj se vrtile razne misli...možda je u krivu...jer mogla bi imati sve...ali nešto je spriječava..nešto dublje..ne, ne može se kontrolirati...
da ste se potrudili pogledati na slabom svijetlu mjesečine vidjeli bi suzu koja je klizila niz njen obraz...
u toj suzi bio je sadržan cijeli svijet...sva tuga koju je tada osjećala...
samo jedna rečenica joj se motala po glavi... "zašto nisam jednostavnija?"
i znala je...da ju ljudi vide ovako shvatili bi...
htjela je pobijediti strah...stah od komunikacije...biti normalna...da svlada tu prepreku bila bi sretna..imala sve što može poželjeti...
ne, nije problem u njima..nego u meni...
i nešto se prelomilo u njoj. obrisala je suze i odlučila
koliko god da je teško, promijenit će se...
i znala je..mora to učiniti...mogla je biti bolje od svih...bila je bolja od svih njih..ali...nezamislivo je što povučenost može učiniti čovjeku...
propustila je priliku
ali znala je..još nije kasno...pa ima samo 14 godina...
život je tek pred njom...
bit će tamo, na pravom mjestu u pravo vrijeme...
ali, još ju je jedno pitanje mučilo..znala je, nikad neće biti kao oni
ne želi se pretvarati, želi samo da ju prihvate
jer nije manje vrijedna...
njihove želje nisu bitnije od njenih...
ali znala je problem je u njoj
i otišla je
nije se vratila...
bila je tamo ali to više nije bila ona..nepovratno je izgubljena prava ona
iako je ostvarila svoje želje, nije više bilo koga da uživa u sreći..bila je to nova ona..toliko se promijenila da se ni sama nije mogla prepoznati..
ne, nije više razmišljala o tome..nije ju briga
radit će što god poželi
jedan pogled bio je dovoljan
željela ga je ponovno vidjeti..
jer znala je, on razumije
vidi sve što je htjela..a nije imala
znala je gdje ga naći
strah
sve što osjeća
i strah je ugodan
kad se bojiš nečeg lijepog
otišla je
zauvijek
Post je objavljen 05.03.2007. u 15:12 sati.