|
|
| < | srpanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
je li uopce bitno?
Na kraju duge. as we are?
POVEDI ME DALEKO. sretna jesam. kada shvatim. da lazem sama sebi.
sve je u redu. ne brini za mene.
poletjet cu tamo daleko i nikad se vise neces morati brinuti.
pitaj me govorim li istinu...
and show me, show me, show me how you do that trick.
the one that makes me scream, she said.
the one that makes me laugh, she said.
and threw her arms around my head.
well, show me how you do it. and i promise you, i promise you...
i'll run away with you...
to sam ja. pomirila se sa svime.
jer nezelim stvari koje me ne cine sretnom.
zadovoljnom.
pripadnost nije dovoljna.
nikad te necu zaboraviti.
dodir tvog lica na mojem. i tvoje ruke na meni. nikad.
a ja moram krenuti naprijed.
jer. kad sam te izgubila. igrala sam ulogu koju nikad prije nisam.
naucio si me. kako je to biti nevazan. za nekoga tko te dizao u nebesa.
odlazim. u malo mjesto. gdje nema nikoga.
odlazim kao i svake godine. pomiriti se sa svijetom.
odlazim kao i prosle godine. sa zeljom da zaboravim nekoga.
odlazim u nepoznati svijet misli koje nemogu predvidjeti.
zelim biti sretna ove godine.
zelim da me netko ucini sretnom. zauvijek.
ja vise ne mogu pisati. jer sjecanja naviru. koje sam uspijevala potisnuti ova dva tjedna. koja me nije bilo.
lijepo je ne razmisljati o razlogu za sve.
znate li kako je to?
kad mislite da bar jedan je dio vaseg zivota. osiguran. da bude tocno takav. i da uvijek mozete doci. popricati. osjecati se. kao da ipak niste sami.
nebuloze. i najednom suze u ocima.
suze na obrazima.
i poruka.
"nisam tako mislila..."
a ja nemogu tako. molim te. budi ono sto trebam. znam da pokusavas. ali ja nemogu vise ovako.
jer jedan dio mog zivota.
nije tu.
on nije tu.
a ja ga sanjam iznova i iznova.
sanjam kako smo opet zajedno.
kako setamo po nekoj plazi.
kako me grli. i govori da me jako voli.
imas li pojma kako je kad te san na neko vrijeme uvjeri da je to istina..
i vrati ti se ona istinska sreca.
i osjecas kako je bas sve tamo gdje treba biti.
dok se ne probudis.
znas li?
i onda. nevjerica. i provjeravanje jeli to bio samo san.
shvacanje da nista vise nije stvarno........
nista sto trebas nije tu.
i onda...gledas njegove slike. cijeli dan razmisljas samo kako bi htjela da je to vrijeme opet tu. kada te grlio i kada si bila sigurna.
a nemozes vise ovako. ja nemogu.
voljela bih znati hoce li ikada vise biti moj.
iako znam da nece. realno. nece. gotovo je.
a ipak u meni postoji jedan tracak nade. da se mozemo vratiti...........
znate li kako je kad ste na rubu zivaca. a trebate tako jebeno malo.
trebate pokoji poljubac. jedan poziv dnevno. ako nista.
pitanje kako si sta radis. volim te. falis mi... i tako dalje..
a to zapravo nije ni bilo tu. u tom obliku.
komplicirali smo toliko. previse.
ljubav je zapravo toliko jednostavna stvar.
kada bi samo prestali razmisljati.
kada bi prihvatili stvari kao takve kakve jesu....mozda, samo mozda, bili bi sretni zajedno.
pitam se da li ti nedostajem ikada.
mislis li o meni ponekad. kao ja o tebi.
mislis li o nasem vremenu zajedno kao lijepoj uspomeni.
da li si me ikad volio.
da li sam ti ikad bila vazna kao sto si rekao da jesam?
pitam samu sebe opet i opet. pokusavam saznati sve od jedine osobe koja nema odgovore.
cak nije toliko da bi zeljela saznati. to sve.
nebi bila sretna. da znam.
ja samo zelim priviti se uz tebe i znati da si tu pored mene i da si uz mene uvijek kada cu te trebati.
rekao si da kada cu trebati razgovarati da ces biti tu za mene.
pa.........gdje si sad............
nezelim te okrivaljavati za nista.
samo bi htjela da su stvari drukcije.
jer. mislim da te necu preboljeti tako skoro. mozda i nikada.
