< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
je li uopce bitno?
Na kraju duge. as we are?
POVEDI ME DALEKO. sretna jesam. kada shvatim. da lazem sama sebi.
sve je u redu. ne brini za mene.
poletjet cu tamo daleko i nikad se vise neces morati brinuti.
pitaj me govorim li istinu...
and show me, show me, show me how you do that trick.
the one that makes me scream, she said.
the one that makes me laugh, she said.
and threw her arms around my head.
well, show me how you do it. and i promise you, i promise you...
i'll run away with you...
Nitko mi ne odgovara jer ponekad nisam dovoljno zanimljiva.
I sada se farbam, i to je ..uzbudljivo. jer nema sto drugo biti. Uzbudljivo.
Uzbudi me. Ocajnicki trebam nesto NOVO. Novo i savrseno savrseno SAVRSENO HOCU HOCU OSJECAM PROLJECE KAKO ME OBUZIMA IAKO JOS NIJE DOSLO OSJECAM SEBE KAKO SE MIJENJAM OPET. OPET! Osjecam kako trebam novi pocetak. Opet.
A znam da ga necu dobiti opet sam puna entuzijazma, kada bi se bar mogla maknuti od ovakvih stvari i gledati stvari sa drukcijeg plana, ne ljubavnog! Nemoram svaki put mjenjati to. I opet osjecam kako se pokusavam uvjeriti da sam sretna. A zapravo mi je dosta svega. Dosta mi je njega. Pun mi je kufer stalno iste osobe o kojoj znam sve. Sve. Sve. I nista me ne moze iznenaditi o nicemu novome nemogu pricati Njoj na kavi, o nicemu nemogu brinuti, nista nemogu prizeljkivati, nicega se nemoram sramiti, sve je tako….rutinski.
A ja NISAM stvorena za rutinu.
obicno sam tu, kada je vrhunac ili krah, kada se bas sve raspada, ili ne, ili au contraire, spaja...
ali sada, jednostavno jesam, tu. slusam radio i sjetim se tko sam nekad bila. sjetim se svih tih stvari koje su me brinule, i kako je lijepo bilo brinuti se o..konstruktivnim stvarima.. a ne operacijama, doktorima, seksu, i upisu na faks.
kako bi voljela opet biti tamo. u svojoj staroj sobi, sa starim namjestajem koji se raspada, sama, sama zauvijek. sa muzikom s kojom se mogu poistovjetiti, jer gle cuda, nisam jos otkrila zivcane slomove, nisam jos probala izolaciju od svijeta, nisam se jos navikla.. na sebe. otkrivam highlights and shadows takvog nacina zivota.
a sada.....sposobna sam razlikovati postovanje i divljenje, nostalgiju i zudnju, samocu i ljubav. sposobna sam zatomiti osjecaje, sposobna sam igrati prljavo, igrati hladno, i smijati se svemu sto sam postigla. i izgubila. i svima koji nisu.
okrutnost se pokazala kao jako korisna stvar.
sada vise nisam u toj svojoj djecjoj sobi. imam novi namjestaj, imam svoje ljubicaste zidove, imam bijeli namjestaj, i kozmeticki stolic. imam novi laptop i pano sa svim kartama sa koncerata da se mogu uvjeriti da sam iskoristila sve prilike. jer tomu zivot i sluzi, zar ne? imam novi laptop koji ne steka, imam novi fotic, i imam sve mogucnosti koje sam htjela. ali izgubila sam onu spontanost sebe.
mozda si ti...jer nemogu to biti ja, ja nemogu biti kriva za nista, pa, mozda si ti..taj koji me sputava.
tako hladan, dubokouman, sutljiv i nehajan.
i sve te moje pizdarije.....zapravo mi je..dosadno.
SEIZE THE DAY.