|
|
| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
je li uopce bitno?
Na kraju duge. as we are?
POVEDI ME DALEKO. sretna jesam. kada shvatim. da lazem sama sebi.
sve je u redu. ne brini za mene.
poletjet cu tamo daleko i nikad se vise neces morati brinuti.
pitaj me govorim li istinu...
and show me, show me, show me how you do that trick.
the one that makes me scream, she said.
the one that makes me laugh, she said.
and threw her arms around my head.
well, show me how you do it. and i promise you, i promise you...
i'll run away with you...
neka zasicenost. ovim zivotom. nisam zadovoljna time sto sam postigla.
odlucila sam se promijeniti.
i vidim razliku vec.
vise ne mislim o proslosti. i nije me briga za pogreske.
jer na pogreskama se uci...
zapanjenost. mogucnostima. koje bi htjela isprobati.
za koje sam i prije znala da postoje.
ali ja sam se cinila premala i nebitna za njih.
cini li mi se ili se ja pocinjem dozivljavati kao covjeka?
proslost. gade mi se neka moja razmisljanja. koja su se cinila tako ispravnima.
gadi mi se moj nacin. to sto nisam poduzimala nista da bi bila sretna.
nista ne dolazi samo od sebe, ma koliko ja to htjela.
ja vidim buducnost, takvu kakvu cu pozeljeti.
zadovoljstvo u svojim ocima. neznam jesam li ga sposobna iskazati.
pitam se ima li smisla sada se mijenjati kada sam vec toliko izgubila..
pitam se jeli zivot samo jedan. jer tako bih voljela priliku sve poceti ponovo.
ne treba mi vjetar koji ce me pogurnuti. ne treba mi nitko.
a pogotovo ne Ti.*
shvatila sam napokon, da nisi vise ona ista osoba koja si bio.
povrsan si. pokusavas naci srecu na krivim mjestima. i za tebe nista ne traje.
iskoristavanje zivota ne sastoji se u kvantiteti, vec u kvaliteti.
mozda to shvatis jednog dana. a onda, biti ce prekasno za nas.
istina, jos uvjek sam ona stara, na neki nacin. voljela bih se nekome potpuno otvoriti. i voljela bih biti spasena.
ali vise na zudim. ja sam lebdim. iz osjecaja u osjecaj, bez kajanja i ruznih sjecanja.
tu sam da bih voljela.
ali ne nekoga, kao sto sam prije mislila.
ja sam tu kako bih voljela Život. i to svoj.
dovoljno mi je biti dio zivota za mojih nekoliko posebnih ljudi. (volim vas =)
i vise ne trebam biti srediste zivota nekome.
iako jos uvijek mislim da je to potrebno svakome.
govorim sebi: Opusti se.
jer stvari koje ne bi trebale biti takvima, meni su previse bitne.
bitne i hitne. a ne ostvarujem ih.
nema smisla.
otisla sam predaleko u svojim snovima, i sada se vracam na pocetak. prazna stranica, bez zaljenja.
spremna sam ponovno si unistiti zivot.
ali uzivat cu u tome. kad vec drukcije nejde.
da barem stvari mogu trajati zauvijek.
<3
