Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
07.09.2007., petak
ČAROBNO DRVEĆE UMA - predstavljamo vam knjigu
|
Kako razvijati inteligenciju, kreativnost i zdrave emocije u djeteta od rođenja do adolescencije dr. sc. MARIAN DIAMOND i JANET HOPSON -------------------------------------------------------------------------------- Krajem XX. stoljeća istraživači su učinili značajne pomake u razumijevanju toga kako se djetetov mozak razvija, raste i stvara posebne ljudske sposobnosti. U isto vrijeme otkrili su nove načine odgajanja veće inteligencije i kreativnosti njegovanjem rasta mozga tijekom njegovih najaktivnijih faza. Dok je društvo nekoć smatralo dječji mozak statičnim i nepromjenljivim, danas ga stručnjaci vide kao krajnje dinamičan i plastičan organ koji se hrani podražajem i iskustvom te uzvraća bujnim grananjem isprepletenih neuronskih šuma. Tako otkrivamo kako pomoći našoj djeci doseći njihov najpotpuniji i najzdraviji mentalni rast. U ovoj knjizi svjetski poznata istraživačica mozga dr. sci. Marian Diamond, iz Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu, na temelju dugogodišnjeg rada i znanstvenih istraživanja otkriva kako djetetov mozak fizički odgovara na utjecaj okruženja - i kako svojoj djeci možemo pružiti odgoj i stimulaciju koji su im potrebni za rast i razvoj. Knjiga sadrži i intervjue s istaknutim znanstvenicima te navodi aktivnosti s preporukama stotine roditelja. Jedinstven spoj najnovijih znanstvenih otkrića o razvoju dječjeg mozga i detaljnog, praktičnog opisa razvojnih programa za bebe, mališane, predškolarce, školarce i adolescente. Čarobno drveće uma je revolucionaran znanstveni rad i praktičan vodič svima koji svojoj djeci žele pružiti vrhunski početak u životu. Pregled sadržaja: Predgovor autorice za hrvatske čitatelje Uvod: Iskustvo je najbolji kipar 1: Lijepo li raste to drveće: Neuralne šume uma 2: Začarano: Mrežne veze mozga 3: Hrani moj mozak: Utjecaji u maternici Program obogaćivanja još nerođenog djeteta 4: Snene zadivljene oči: Njegovanje majušnoga Program obogaćivanja za bebe i mališane 5: To postaje dio djeteta: Stimuliranje uma u predškolskim godinama Program obogaćivanja za predškolarce 6: Otvaranje budućnosti: Snaga iskustva u srednjem djetinjstvu Program obogaćivanja za školarce 7: Zasadite još jedno drvo: Nastavak mentalnog razvoja u adolescenciji Program obogaćivanja za tinejdžere 8: Učenje nije slučajno: Obogaćivanje u razredu 9: Po jutru se dan poznaje: Kako socijalni čimbenici oblikuju buduće umove Informativni vodič: Dodatna sredsta obogaćivanja (za Hrvatsku) Publikacije / Knjige / Institucije / Informacije na Internetu / Katalozi i proizvodi / Preporuke roditelja: knjige za djecu, igre i igračke, puzzle, mozgalice i modeli, glazbala, sportska oprema, izleti i izlasci, putovanja, tečajevi i satovi, audio kazete, CD-ovi, CD-ROMovi, video filmovi za djecu. O autoru: Dr. Mairian Diamond je stekla titulu doktorice znanosti na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu, SAD, kao jedina diplomirana studentica u području istraživanja mozga. Više od trideset godina je predavač na Berkeleyu, sada je izvanredni profesor. Dr. Marian Diamond je eminentna znanstvenica, a svjetskoj je znanosti dobro poznat njezin rad na mozgu i značajno, zapanjujuće otkriće do kojega je Diamondova došla 1963. god.: uz odgovarajuću mentalnu, fizičku i senzoričku stimulaciju, međusobno povezani neuroni mozga se produljuju i razgranjuju. Od 1990. do 1996. bila je ravnateljica sveučilišnog Lawrence Hall of Science - prvog znanstveno-istraživačkog obrazovnog centra za djecu predškolske i {kolske dobi u kojem djeca razvijaju svoje sposobnosti i talente u području znanosti. Tako|er je autorica knjiga Enriching Heredity i The human Brain Coloring Book. Autorica Marian Diamond je napisala predgovor za hrvatske čitatelje. Iz uvoda u knjigu: Iskustvo je najbolji kipar Djetetov um je ispunjen čarobnim genijima, vračevima i vilama, čarobnim štapovima, štitovima i žabama. A ono što ih sve začarava, što pokreće te začarane duhove, zamršene su šume razgranatih živčanih stanica nalik stablima, koje se međusobno povezuju u milijun bilijuna dodirnih točaka i utkane su u živo tkivo svijesti. Elektrokemijski brzaci žubore kroz nasade tog neuronskog drveća poput vjetra koji pirka sjenovitom guštarom. Iz tih komešanja niču naše ljudske sposobnosti: stvaranje slika, misli, riječi, osjećanja i glazba i samo to vjerovanje u divove i začarane žabe. Istraživači su 1990. učinili značajne pomake u razumijevanju kako se djetetov mozak razvija, raste i stvara posebne ljudske sposobnosti. U isto vrijeme otkrili su nove načine odgajanja veće inteligencije njegovanjem rasta mozga tijekom njegovih najaktivnijih faza. Dok je društvo nekoć smatralo dječji mozak statičnim i nepromjenjivim, danas ga stručnjaci vide kao krajnje dinamičan organ koji se hrani podražajem i iskustvom i uzvraća bujnim grananjem isprepletenih neuronskih šuma. Tako otkrivamo kako pomoći našoj djeci doseći njihov najpotpuniji i najzdraviji mentalni rast. Ali to, isto tako, ima i svoju mračnu stranu, ako je dječji mozak nedovoljno stimuliran i korišten. Poput svake značajne pripovijetke, ovo kazivanje o suvremenom istraživanju mozga i njegovom obogaćivanju ispunjeno je očaravaju}im likovima: profesorom koji čuje "nebesku muziku" u skladnoj ljepoti ljudskih živčanih stanica; mladom djevojkom koja zbog bolesti gubi polovinu svog mozga, a ipak nastavlja živjeti normalno djetinjstvo i završava srednju školu i koledž; gluhim djetetom koje može vidjeti slušnim područjem svog mozga; roditeljima koji svoje nerođeno dijete podučavaju riječi, brojeve i glazbene note; jednogodišnjakom koji uči komunicirati naročitim oblikom jezika znakova za bebe, prije nego što može govoriti; šestogodišnjakom koji uči čitati, govoriti japanski i talijanski i svirati violinu godinama prije nego kreće u školu, učiteljem koji svake godine dodiruje stotine života metodama koje na osobit način potiču dječji mozak. I još mnogo toga. Priča o istraživanju obogaćivanja je opsežna kao što je i gusto napučena - s korijenima u devetnaestom stoljeću, ali razgranjena u zamršeno znanje i praksu kasnog dvadesetog stoljeća. Prije više od 150 godina, pronicljivi izučavatelji ljudskog mozga nagađali su da vježbanje našega organa mišljenja može uzrokovati njegovo mijenjanje i rast. Međutim, tek je 1960. god. grupa istražavača s Kalifornijskog univerziteta u Berkeleyu, s kolonijom laboratorijskih štakora dokazala tu ideju i oborila nategnutu dogmu da se jednom, u djeteta ili odraslog razvijen mozak više nikada ne može mijenjati. Iz tog početka je procvala znanost obogaćivanja mozga. Znatiželjni istraživači su objasnili mnoge misterije koji su iznikli iz jedne osnovne pojave: vanjski sloj mozga može rasti ako osoba ili životinja živi u poticajnom okruženju, ali to se podrućje može smanjiti, ako je okruženje dosadno ili nezahtjevno. Implikacije tog otkrića duboke su i pokrivaju područje od pojedinačnih aktivnosti na molekularnoj razini - kao što je npr. način kako živčana stanica koja omogućuje djetetu da vidi i čuje postaje aktivna i usklađena - do dalekosežnih obiteljskih i društvenih pitanja - kao naprimjer kako najbolje podići i obrazovati dijete u vijeku ugroženih resursa i napredne tehnologije. Poruka koja iz toga izranja jasna je: mozak, sa svojom složenom arhitekturom i neograničenim potencijalom krajnje je plastičan, neprestano promjenjiv entitet kojega snažno oblikuju naša iskustva u djetinjstvu i tijekom života. U romanu Charlesa Dickensa David Copperfield, gospođa Micawber prenosi mladom Davidu mudar savjet svog oca: "Iskustvo čini", izvrčući frazu rimskog povjesničara Tacita: "Experientia docet" (iskustvo uči). Svejedno, nespretni iskaz gospo|e Micawber je čudovišno i nesvjesno savršen opis naše suvremene priče o otkriću. Jer kad se zađe u problematike mozga, iskustvo čini. Naše kolektivne akcije, osjeti i sjećanja moćan su oblikovatelj kako funkcija tako i anatomije. Ono što preostaje mudrom roditelju ili učitelju koji se nada potaknuti najzdraviji mentalni razvoj svog djeteta je odabrati stjecanje pravoga iskustva u pravo vrijeme. Zbog toga smo napisale ovu knjigu. Usprkos brojnim javnim predavanjima i člancima za široki krug slušateljstva, prosječna osoba ne pomišlja da se mozak može mijenjati i nema predodžbe o tome kako ga stimulirati za najbolje rezultate. Dogme teško umiru i ponešto neintuitivno otkriće da se mozak može mijenjati sporo se prihvaća. Istodobno, nekolicina poduzetnika izbacila je na tržište osobite formule za poticanje rasta dječjeg mozga koje su . . . blago rečeno, neprovjerene. Željele smo do preciznih detalja napisati knjigu o obogaćivanju i odgovoriti na temeljna pitanja koja bi postavio roditelj, odgojitelj, političar ili bilo koji drugi znatiželjan čitatelj: Kako se moždano tkivo, najsloženija tvar u univerzumu može mijenjati u određeno doba? Što se zna, a što ne zna o tome kako iskustvo potiče živčane stanice u mozgu na širenje ili skupljanje? Kako se razvija ljudski mozak od začeća pa sve do mladenaštva i rane zrelosti? Što su istraživači otkrili o iskustvima djetinjstva i plastičnosti mozga? Koliko veliku ulogu u inteligenciji igra nasljeđe, a koliko je prepuštena iskustvu? Kako osoba može odrediti dobija li dijete prikladnu razinu stimulacija, previše ili premalo? Što stručnjaci i roditelji preporučuju za obogaćivanje djece različitog uzrasta? Kakve su povijesti i rezultate djece koja su živjela u osiromašenom okruženju, prosječnom ili obogaćenom? Kako će obogaćivanje utjecati na dijete, razred, školu ili društvo? Željele smo pružiti čitatelju osjećaj golemih i uzbudljivih prilika za stimulaciju i učenje koje djeca danas imaju. Osjećale smo bitnim da iznesemo tu priču sada, jer je od nedavno ovaj predmet postao privlačan javnom tisku, a neki od objavljenih članaka su nepotrebno obeshrabrujući. Nekoliko članaka je natuknulo da se vrata u mozgu za određene osobe i vještine otvaraju i zatvaraju u određenom uzrastu. Iz toga se moglo zaključiti da će se vrata uma zatvoriti ako dijete ne počne učiti, recimo, strani jezik ili sviranje instrumenta u određenom uzrastu, i nakon toga bolje je prestati pokušavati. Naša poruka je drugačija i nadamo se više ohrabrujuća. Djetinjstvo je osobito, čarobno vrijeme kada je mozak, metaforički rečeno, poput spužve i kada učenje novih vještina može biti i zabavno i nenaporno. Ali s veoma malo iznimaka, normalan, zdrav mozak još uvijek može upiti sve vrste informacija i osoba može usvojiti sve vrste vještina i iskustava u bilo kojem uzrastu. Može biti mukotrpnije početi s tenisom u tridesetsedmoj nego u sedmoj, može zahtijevati više vremena da se nauči sviranje flaute u četrdesetoj nego u desetoj i manje je uspješno početi učiti strani jezik nakon mladenaštva. Ali svi znamo prijatelje i rođake koji su se prihvatili novih hobija, jezika, sportova, čak i karijere u odrasloj dobi i konačno trijumfirali. Mozak se ne ispere niti se ne napuni. Sugestija da je potencijalni lingvist ispran u osmoj ili da je potencijalni muzičar u dvanaestoj pro{lost, neistinita je, obeshrabrujuća i gubitak ljudskih resursa. "Kasno procvali" možda neće postati prevoditelj u Ujedinjenim narodima ili koncertni violinist, no to je tako i sa većinom nas koji uživamo u poznavanju drugog jezika, sviranju u maloj glazbenoj grupi ili se natječemo na C-razini teniskih ljestvica. Nije li cilj zanimljiv, raznolik život i ostvarivanje našeg najpunijeg, najšireg potencijala? Mi mislimo da je tako i želimo ohrabriti - ne obeshrabriti - djecu, roditelje, učitelje i ostale zainteresirane za ljudski razvoj. ... ... Priča o obogaćivanju u štakorskom glatkom ružičastom mozgu je sama po sebi fascinirajuća i naše prvo poglavlje ne predstavlja samo povijest jednog otkrića koje razbija postojeće dogme, već također služi da predstavi najveći dio neuroanatomije koju ćemo razmatrati. Zatim pratimo čudesni organ u ljudskoj lubanji, od njegovih početaka kao "embrijskog crvića" do njegove odebljale izbrazdane punoće u djeteta i odraslog. Potom uranjamo u čarobnu šumu razgrananih, drveću sličnih živčanih stanica koje ispunjavaju slojeve cerebralnog korteksa i koje mogu rasti kad se uzbude i stimuliraju ili se skvrče kad su premalo korištene. Također smo promatrale našu najintimniju vezu s djetetom - prenatalno okruženje - i kako neki ljudi slučajno lišavaju ili promišljeno obogaćuju fetus u tom tihom, vodenom svijetu. Iznijele smo blagi program za obogaćivanje vašeg vlastitog djeteta u prenatalnom periodu, kao i informacije koje će vam pomoći da otkrijete i izbjegnete tvari koje mogu ozlijediti mozak u razvoju. Zatim pratimo pupanje i cvjetanje bebinog uma dok uči hvatati, držati, hodati, govoriti i misliti. Također navodimo priče o roditeljima koji su uradili upravo te prave - i krive - stvari za svoje jednogodišnjake i dvogodišnjake. U petom poglavlju, opisujemo cvatući mozak predškolaraca i osobite prilike kojih za uzrast od tri do pet godina ima u obilju. Roditelji, učitelji i istraživači razmatraju pravilni tip i količinu stimulacije, kod kuće ili u dnevnom boravku, za djecu te dobi. Šesto poglavlje, najdulje u ovoj knjizi, promatra djecu u njihovom obogaćenom punom cvatu, u dobi od šest do dvanaest godina. Neka su "preprogramirana" mnogobrojnim aktivnostima; neka napreduju na neočekivane načine; neka su kanalizirana u profesionalne razine sporta ili glazbe, a neka satima sjede pred televizorom ili kompjuterom. Djeca koju smo pratili u njihovim slobodnim aktivnostima bila su u dobi od sedam do dvanaest godina. U ovom smo poglavlju saželi rezultate tog ispitivanja i predložili mnoge naročite ideje koje smo skupili od stotina roditelja. Dalje smo se usmjerile na teško, ali uzbudljivo prelazno mladenačko razdoblje kada se mozak nastavlja mijenjati i sazrijevati. U tom predodraslom razdoblju, neka djeca ispoljavaju sjajna postignuća i plodove raznolikih iskustava i aktivni mentalni i fizički napor. Neki tinejdžeri su na putu karijere. Neki se prepuštaju pop glazbi i kulturi. Neki zlouporabljavaju drogu u ili izvan škole, a neki podižu svoju vlastitu djecu. Roditelji i učitelji imaju manji utjecaj na obogaćivanje u tinejdžera nego u mlađe djece; adolescent mora tražiti svoje vlastito zdravo stimulirajuće iskustvo. Ipak, nikad nije prekasno početi - čak i nakon djetinjstva punog tuposti ili lišavanja - i stoga u ovom poglavlju nudimo program sa savjetima i idejama za dob od trinaest do sedamnaest godina. Iako djeca više vremena provode izvan škole nego u njoj, obrazovanje u predškolskim ustanovama te osnovnoj i srednjoj školi još uvijek igra važnu ulogu u obogaćivanju mozga u razvoju. Osmo poglavlje razmatra tu ulogu, kao i njenu suprotnost: ideje o obogaćivanju i istraživanje mozga nadahnjuju u devedesetim godinama pokret reforme cjelokupnog obrazovanja. Neki je odbacuju, neki prihva}aju. Ali dokaz su djeca koja uče i čitaju s boljim razumijevanjem, izrađuju matematičke zadatke sa stvarnim razumijevanjem i po prvi puta vole školu, a sve to zasnovano na novim metodama poduke koje su potaknute istraživanjima mozga. Konačno, informativni vodič u posljednjem dijelu knjige sugerira literaturu, razvojno obogaćujuće aktivnosti, didaktički materijal i druge vidove potpore za čitatelje koji žele stvoriti i slijediti plan obogaćivanja za svoju djecu. Sviđa nam se vjerovati da ova knjiga može promijeniti način kako ljudi gledaju na djetinjstvo i njegove kognitivne prilike, kako vide razvoj ljudskog mozga i njegovu neprestanu plastičnost i kako opažaju svoju djecu i njihove svakodnevne aktivnosti i rutinu. Mladež je tako krajnje prilagodljiva da se osjeća prirodno u gotovo svakom obrascu koji postave njihovi roditelji. Pune dvije trećine odraslih ima sjedilački stil životra. Većina se hrani hranom s mnogo masti i kalorija, rijetko čitaju ili stvaraju nešto zbog zadovoljstva i svaki dan satima gledaju televiziju. Bilo bi iznena|ujuće da prosječno dijete ima drugačiji režim. Ako naša knjiga bude imala pozitivan učinak kakav zamišljamo, nadahnut će novu razinu mentalne i fizičke aktivnosti u svim dobnim grupama. Ne treba novaca da bi se stvorila klima za rast začaranih umova. Potrebna je samo informacija, imaginacija, motivacija i nastojanje. Kada se jednom uspostavi navika aktivnog sudioništva, iskustvo će preuzeti vodstvo, a stimulirani će umovi na iznena|ujući i radostan način sami učiniti ostalo. Prenosimo:Ostvarenje |
