†I ISUSE UZDAM SE U TEBE †

:..Želim ti nešto reći...DOĐI BLIŽE...:

Želim Vam šapnuti da je danas dan moje župe:)
Dan kada slavimo crkvicu Sv.Fabijana i Sebastijana.
Evo vam nešto o tim svetcima.

Povijesni podaci o životu sv. Fabijana, kao i uopće o mučenicima prvih stoljeća Crkve, veoma su škrti pa zato o njemu malo i znamo. Za biskupa Rimske crkve izabran je godine 236. Stari časoslov spominje da je sedmorici đakona povjerio brigu za siromahe, a to je lijepa crta njegova pontifikata. Siromasi su već u Djelima apostolskim kao neki povlašteni stalež za koji Crkva ima naročitu brigu. Crkva je to naučila od svoga osnivača Isusa Krista koji uči djela ljubavi prema bližnjemu, osobito onome u potrebi.

Časoslov spominje da je sv. Fabijan sedmorici podđakona povjerio dužnost bilježiti djela svetih mučenika, osobito njihove muke i smrt. I to je bilo važno za prvu Crkvu koja je proživljavala teške dane. Primjeri, vjernost i hrabrost svetih mučenika bili su snažan poticaj za sve kršćane da i oni budu spremni za vjeru žrtvovati sve pa i život. Za vrijeme Decijeva progonstva poginuo je mučeničkom smrću i sv. Fabijan. Kažu da je Decije tada izjavio da bi radije u Rimu vidio takmaca na carskom prijestolju, nego da papi bude izabran nasljednik. Sv. Fabijan je pokopan u Kalistovim katakombama u takozvanoj kapeli papâ, gdje se još i danas može vidjeti njegova fresko slika. Na tome mjestu čovjek se tako rado moli i zahvaljuje Gospodinu za milost vjere koju svojom krvlju posvjedočiše toliki mučenici.

O mučeništvu sv. Fabijana sačuvane su nam dvije poslanice: jedna je slavnoga kartaškoga biskupa sv. Ciprijana, a druga Rimske crkve. I jedna i druga prikazuju nam sv. Fabijana kao mučenika koji daje primjer vjere i jakosti. Pošto je primio vijest o smrti pape Fabijana, sveti Ciprijan uputi rimskim svećenicima i đakonima ovu poslanicu: "Upravo dok su se, predraga braćo, u nas širile neodređene glasine o smrti vrijednoga čovjeka, moga sudruga, te je javno mnijenje tapkalo u neizvjesnosti, primio sam pismo što ste mi ga poslali po podđakonu Kremenciju da me što potpunije izvijestite o njegovu slavnom mučeništvu pa sam se veoma obradovao: ako mu je upravljanje bilo besprijekorno, svršetak mu je još časniji. A čestitam vam i na tome što njegovoj uspomeni iskazujete tako istaknutu i čuvenu pažnju te nam dadoste na znanje koliko vam je do slavnog spomena vašeg predstojnika stalo, čime ste i nama stavili pred oči uzor vjere i junaštva. Jer, koliko predstojnikova smrt može pogubno djelovati da mu sljedbenici klonu, toliko je s druge strane od koristi i zdravo kad se biskup čvrstinom vjere iskaže braći uzorom postupanja."

Čini se pak da, još prije nego je primila tu poslanicu, Rimska crkva bijaše poslala Kartaškoj crkvi dokaz o svojoj vjernosti u vrijeme progonstva: "Crkva stoji čvrsto u vjeri, premda su pojedinci nagnani strahom pali, bilo zato što bijahu ugledne osobe bilo zato što su ih ljudi uspjeli zastrašiti: oni su se, doduše, od nas odvo-jili, ali mi ih nismo napustili, nego smo ih bodrili i još ih bodrimo da čine pokoru ne bi li kako mogli dobiti oproštenje od onoga koji ga može dati, i da ne bi, ako ih mi napustimo, postali još gori. Vidite, dakle, braćo, da morate i vi tako postupati da bi i oni koji su pali na vaš poticaj ispravili svoje držanje te, budu li opet uhićeni, priznali se vjernima i time popravili prijašnju pogrješku; a i drugo što vam je dužnost i što smo vam pridometnuli, ali oni koji upadnu u tu kušnju obole, ali se pokaju za svoj čin i zažele zajedništvo, svakako im morate izići ususret. A udovice i nevoljnici koji se ne mogu sami uzdržavati kao i zatvorenici i udaljeni od svojih domova moraju imati nekoga koji će biti na pomoć; a i katekumeni, ako obole, ne smiju biti iznevjereni da im se ne iziđe u susret. Pozdravljaju vas braća u okovima i svećenici i sva Crkva, koja i sama s najvećom brigom bdi nad onima što zazivaju ime Gospodnje. Ali i mi za uzvrat molimo da se nas sjećate."

Sveti Sebastijan, mučenik

Slavu ovoga mučenika sačuvali su nam spisi od kojih je, možda, najvažniji onaj sv. Ambrozija Izlaganje o 119. psalmu. U njemu sveti naučitelj piše: "Poslužimo se primjerom mučenika Sebastijana, kojemu je danas mučenički rođendan! On je rodom iz Milana. Možda se progonitelj tad bio već povukao ili još ne bijaše došao u ove strane ili bio odviše blag. Pa je Sebastijan primijetio da borbe ili nema ili da sustaje. I krene u Rim, gdje je zbog zauzetosti u vjeri bjesnio žestok progon. U Rimu je bio mučen, to će reći: u Rimu je primio vijenac pa je tamo, kamo je došao u goste, zauzeo boravište u vječnoj besmrtnosti. A da je progonitelj bio samo jedan, ovaj mučenik ne bi zacijelo primio mučenički vijenac. Ali što je još gore, nisu progonitelji tek oni što se vide, nego i oni koji se ne vide: tih je progonitelja daleko više…"

Sv. Sebastijan vjerojatno je već od djetinjstva bio kršćanin. Posvetio se vojničkom staležu. Mora da je bio dobar i pouzdan vojnik kad je u kratku vremenu dotjerao do zapovjed-nika carske tjelesne straže. Bila je to straža cara Dioklecijana, koji prvih godina svoje vlada-vine nije progonio kršćane pa je to pogodovalo da su se i neki visoki državni činovnici priklonili kršćanstvu. Izgledalo je kao da je vrijeme progonstva prošlost. Posvuda su se gradile i crkve. No, taj mir bio je samo zatišje pred buru, i to veliku, u kojoj će se raditi o biti i ne biti.

Već godine 298. pod pritiskom svoga suvladara Galerija Dioklecijan je izdao edikt po kojem su svi kršćani morali biti isključeni iz carske vojske. Tirani u svojim redovima ne trpe one koji od njih drukčije misle. Oni su za uniformu ne samo u odijelu već i u glavama, a to je pravi napad na ljudsku slobodu i dostojanstvo. Tim dekretom zbog posebnog prijateljstva s carem Sebastijan još nije bio pogođen. Došla je tako i godina 303. s najvećim i najkrvavijim progonstvom. Sebastijan je svoje kršćanstvo smatrao veoma ozbiljno i nije se dao pokolebati. Polazio je u tamnice i ondje tješio i bodrio brojne zatvorene kršćane. Tako je pomogao dvojici braće: Marku i Marcelija-nu da ne zataje svoju vjeru već da umru kao mučenici. Zbog toga i drugih djela učinjenih u korist zatvorenih kršćana bio je tužen caru Dioklecijanu. Sada je i sam optužen i zatvoren. Nikakve prijetnje nisu ga, ipak, mogle slomiti. Napokon je osuđen na smrt, i to na strašnu smrt koja je ovjekovječena tolikim slikama. Privezan je bio za stablo, a kohorta vojnika gađala ga je strjelicama. Krv je tekla iz brojnih rana i on se srušio napola mrtav. Pristupila mu je kršćanka po imenu Irena htijući ga pokopati. Opazivši da još daje znakove života, dala ga je odnijeti kući pa ga je sama njegovala sve dok nije ozdravio.

Sebastijan nije htio završiti kao neki bjegunac od mučeništva pa je opet pošao u carsku palaču ususret samome caru. Osjećao je da je njegovo zvanje mučeništvo i htio mu je biti vjeran. Car se strašno prestrašio misleći da pred sobom vidi sablast. Došavši k sebi i uvjerivši se da ima pred sobom živa čovjeka, dao ga je umlatiti i baciti u kloaku. Odande su ga izvukli kršćani i pobožno sahranili u katakombama. Kasnije mu je u Vječnome gradu podignuta veličanstvena bazilika. Sveti Fabijan i Sebastijan bili su sveci koje je narod mnogo štovao. Tako su ušli i u Litanije sviju svetih, a svetog Sebastijana zazivali su u srednjem vijeku naročito kao zaštitnika protiv kuge. I glavni grad Hrvatske Zagreb među svoje zaštitnike ubrajao je i sv. Fabijana i Sebastijana.

Vremena progonstva za Crkvu su uvijek teška vremena, ali i razdoblja naročitoga blagoslova. Broj tolikih mučenika koji za vjeru položiše živote bio je uvijek jedan od snažnih dokaza da je kršćanstvo božanskoga porijekla. Za utvare i bajke ne ide se u smrt. Mučeničke palme bile su uvijek velik dar Crkvi od samoga Kralja mučenika Isusa Krista.
:)
A ovo je moja župa:

30.11.2005. | 20:33 | 5 K | P | # | ^

:........Zimzeleno granje.............:

Znam da ga već svi imate,ali ipakdaznate više o njemu.
Adventski vijenac.
Ne susrećemo ga samo kod kuće,već i na brojim mjestima,kao i u crkvama i mnogim drugim
mjestima,PREMDA NIJE LITURGIJSKI PROPISAN!
No sve ga više susrećemo na svakom mjestu.
Adventski vijenac ne mora biti nešto JAAAAAAKO POSEBNO.
Može biti skroman,malensa 4 SVIJEĆE!
MOžeš ga i ti sma uraditi.
Trebaju ti zimzelene grančice,vijenac slamnati,4svijeće ,raznobojne mašne(preporučam ljubičaste pošto je to boja u Katoličkom bogoslužju za vrijeme Došašča) i malo bujne mašte.
Adventski vijenac nije samo aranžman koji na uljepšava sobu u to ''neko vrijeme''
već nas podsijeća na razdoblje koje dolazi.
A to je Božić!

29.11.2005. | 20:11 | 1 K | P | # | ^

::::::::::::...........Adventske pjesme..........::::::::::::::

U Adventu ,vremenu koje je sa nama nalazimo obilje predivnih pjesama koje se pjevaju u našim ckrvama tijekom liturgijskih obreda.
Sada u ovo vrijeme pjevamo Adventske pjesme,ito za vrijeme zornica i nedjeljnih misa.
Jedna od najpopularnijih je PADAJ S NEBA od dominikanca Jordana Viculina, koja na tako krasan način naviješta dolazak Spasa i našega spasenja – «.....otvori se zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila u taj sretan, blažen čas, svemu svijetu nikne spas....» Iz zbrke Cithare octochorde jedna od najpopularnijih je ZLATNIH KRILA, koja opisuje susret Božjeg glasnika , anđela, s blaženom Djevicom Marijom i njezin nepokolebljivi FIAT – NEKA BUDE; «Zlatnih krila anđela si, Bože k meni poslao. Anđeo me svetom riječi Majkom Božjom prozvao». S istom tematikom anđelova pohoda Mariji je i pjesma POSLAN BI ANĐEL GABRIEL, u kojoj se posebno ističe Marijina poniznost, skromnost, služnost da bude Dom Božjemu Sinu. Treba istaknuti još i popularnu pjesmu iz Hrvatskog Crkvenog Kantuala iz 1934.g. RADUJ SE GRADE NAZARET, te pjesmu VISOM LETEĆ PTICE MALE. Meni osobno, posebno je draga i nadasve prigodna za ulaznu pjesmu kod svetih Misa Zornica ZDRAVO BUDI MARIJO s tekstom «.....prejasna zornice, istočnog bez grijeha začeta Djevice.....», a posebno je dobro pjevati tu pjesmu na sam blagdan Bezgrešnog Začeća (08.12.) što ove godine pada u nedjelju, s drugom kiticom koja glasi; «Začeće bezgrešno tvoje mi štujemo, buduć' da utješno od Crkve čujemo: da ti si jedina od sveg svijeta ljudi začeta nevina». Još bih istaknuo skladbu iz Cithare octochorde KLIKUJTE SADA ZANOSNO koja je tekstualno preuređena u novije vrijeme od pjesme PTIČICE LIJEPO PJEVAJU. Kako sam u uvodu rekao da neke pjesme postaju općeprihvaćene u narodu, tako i ne mora proći stotinu ili tri stotine godina već i puno kraće vrijeme pa da neki napjevi, rekli bismo «svima uđu u uho». Tu bih posebno istaknuo napjeve – antifone adventskih psalama od naših suvremenika i to od Mate Lešćana antifonu K TEBI GOSPODINE UZDIŽEM DUŠU SVOJU, ili od Ljube Galetića U DANIMA NJEGOVIM, O LJUBAVI TVOJOJ GOSPODINE i BLIZU JE GOSPOD NAŠ, pa zatim još od Đure Tomašića DOĐI GOSPODINE, SPASI NAS.
I na kraju, svakako ne bi trebalo zaboraviti i one doduše malo teže melodije, koje puk bi i mogao prihvatiti ali uz dobru potporu župnog Zbora ili Schole, a to su melodije gregorijanskog korala adventskog doba. To su u prvom redu Pozivnici za zornice ČUJ JASNI GLAS ODJEKUJE, NEBESA STVORČE ZVJEZDANIH itd, ali i čuvene O ANTIFONE; O Mudrosti, O Adonaju, O Istoče itd. Ipak osobno, nadraži i najljepši (a ujedno i za izvođenje najteži) je gregorijanski koral, tj. antifona i psalam NEBESA ODOZGOR ROSITE I OBLACI PRAVEDNOG DAŽDITE. Pa kako smo i počeli sa skladbom PADAJ S NEBA ROSO SVETA i u ovoj skladbi na kraju molimo, vapijemo i pjevamo da nam nebesa odozgor rose i da nam sveta rosa oplemeni zemlju iz koje će nam niknuti Spas – Božji sin.


PADAJ S NEBA



1. Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine!
Vapijahu starog svijeta duše čiste pravedne.


Otvori se, zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila
u taj sretan, blažen čas svemu svijetu nikne spas.


2. Već se bliži vrijeme blago, već se bliži onaj čas
kad će izić Sunce drago, svanut svemu svijetu spas.


Svani, dane, i noć skrati, sini sunce, i povrati
Bogu čast na visini, svijetu mir na nizini.


3. Svjetlo Božje, daru lijepi siđi s Božjeg krila dol’,
Um prosvijetli, volju krijepi, liječi duše tešku bol.


Jači u nas vjeru svetu, koju Isus donije svijetu,
Svaki da to djeluje, što u srcu vjeruje.


4. Sve na svijetu, Bože blagi, dare ti prikazuje,
Primi i taj dar predragi koji puk tvoj žrtvuje:


Pod prilikom kruha, vina krv i tijelo tvoga Sina,
Neizmjerne cijene dar, stavlja tebi na oltar.


5. Složi glas svoj, dušo moja, sa nebeskim četama,
Pjevajte mu, usta moja, koji je nad zvijezdama!


Sve što bješe i sve što je, sve je puno slave tvoje,
Sve te diči i slavi, Oče vječne Ljubavi!



ZDRAVO BUDI MARIJO

prejasna zornice, istočnog bez grijeha začeta Djevice.
Jer tebe vječni Bog odabra od vijeka za radost puka svog.

Začeće Bezgrešno tvoje mi štujemo, buduć da utješno
od Crkve čujemo. Da ti si jedina od sveg svijeta ljudi
začeta nevina.


KLIKUJTE SADA ZANOSNO

Klikujte sada zanosno, nebo i modri vrhovi!
Nek nam gore provru medom, rode pravdom:
Skoro će doći Spasitelj pomoći bijednim ljudima.

Dođi, o Bože milosni, mirom nas svojih pohodi.
Da se tebi čista srca radujemo.
Ustani, Bože svemoćni, vodi nas putem spasenja.


PTIČICE LIJEPO PJEVAJU

Ptičice lijepo pjevaju, Obnoć na gnijezdo sjedaju.
Jutrom rano traže hranu – izabranu. Takova ptica
jesam ja, - Koj pjevam: Zdravo Marija!

Gabrijel oro leteći – Iz neba glase noseći.
Dolje leti javljajući, - Pjevajući: - Na nebu
slava Višnjemu, - Ocu nas sviju možnomu!


MARIJO, TI SJAJNA ZORNICE
N: Cithara octochorda

O Marijo, ti sjajna zornice,
na nebu modrom zlatna zvjezdice!
ti svijetliš nam ko alem kam
i kažeš put u raj nebeskim nam.

O Marijo, ti vrata nebeska,
o danice ti među zvijezdama,
o Djevice svih djevica,
ti prva od sviju si stvorova.

O Marijo, ti morska zvjezdice,
što ploviš morem slave nebeske:
kroz život cio ti nam sjaj,
pokazuj ti nam put u lijepi raj!


NEBESA, ODOZGOR ROSITE
N: Gregorijanski koral

Ne srdi se, Gospodine, ne spominji se krivnje dovijeka.
Evo, opustošen je grad Svetoga, Sion postade pustinjom:
Jeruzalem je napušten, kuća svetosti tvoje i slave tvoje,
gdje su te hvalili oci naši.

Sagriješismo i kao čovjek gubav postadosmo,
i popadosmo svi mi kao lišće,
i opačine naše kao vjetar odnesoše nas,
sakrio si lice svoje od nas, i bacio si nas u ruke
opačina naših.

Pogledaj, Gospodine, nevolju naroda svoga i pošalji
koga imaš poslati; pošalji Jaganjca, gospodara zemlje,
od stijene pustinjske gore kćeri Sionske, da on digne
jaram ropstva našega.

Utješi se, utješi se narode moj, brzo dolazi spasenje tvoje;
zašto se žalošću izjedaš, jer ti se bol obnavlja?
Spasit ću te, nemoj se bojati, jer sam ja Gospodin Bog tvoj,
Sveti Izraelov, tvoj Otkupitelj.


O ANTIFONE
N: Gregorijanski koral

O Mudrosti, što Svevišnjem iz usta vječnih izvireš,
i s kraja jednog do drugog po cijelom svijetu dopireš
sve snažno, blago redeći: dođi među nas, uči nas,
da pravi put nam pokažeš!

O Adonaju, Gospode, što Izraelov vodiš dom, što
Mojsiju ukaza se odjeven plamnom kupinom,
i dade zakon Sinajski: pohiti da nas izbaviš
božanskom svojom desnicom!

O Istoče, o sjaju svet u svjetlosti vjekovitoj, ti sunce
pravde istinske: ograni bijedi čovječjoj, što tumara
po tminama! Prosvijetli sve, što gube se u
smrtnoj sjeni nemiloj.

O Kralju sviju naroda, kog srdačni im žudi plam,
od ugla silni kaene, što rajski dom i zemski hram
u jedno spajaš: dođi već i čovjeka, svoj zemljan stvor,
iz crnog jada spasi sam.

O slavni Jesin korijene, što naroda si barjak svih,
pred kojim tih će postati i glas sa usta kraljevskih,
kog molit svi će narodi: ne kasni, dođi izbavi iz
nevolja nas premnogih.

O divni ključu Davidov i vladaoče roda svog,
što otvaraš i zatvaraš i nema stvora nikakvog,
što spriječit bi te mogao: dođi dobrostiv, sužnjeve
iz mraka vodi tamničkog.

O Emanuele, Spase blag, Zakonošo i Kralju naš,
ti nado sviju naroda, što milostiv ih izbavljaš:
o dođi sa neba, Gospodine i Bože naš, da spasenje
nam vječno daš.


NEBESA STVORČE ZVJEZDANIH
N: Gregorijanski koral

Nebesa Stvorče zvjezdanih, svog puka vječna svjetlosti,
o Spasitelju ljudi svih: usliši naše molitve. Amen.

Kad imo svijet je propasti od prijevara sotoninih.
Ti sam si, dirnut ljubavlju, lijek posto bolesnicima.

Da grijeh nam opći okaješ, izišo na križ gorki si
Iz Djevičina svetišta, ko bijelo janje žrtveno.

Pred tvojom moći preslavnom, pred samim tvojim
imenom i nebo ko i podzemlje od strave dršćuć klanja se.

Čuj molbu našu, Gospode, ti Suče suda strašnoga:
Dušmani ljuti nasrću, oružaj puk svoj milošću.

Gospodstvo, slava, hvala, čast sa Ocem sinu višnjemu
I s njima Duhu Svetomu, nek bude u sve vjekove. Amen.


ČUJ, JASNI GLAS ODJEKUJE
N: Gregorijanski koral

Čuj, jasni glas odjekuje, u tami nas opominje:
oda sna sad se trgnite, s nebesa Isus dolazi. Amen.

Nek duh se diže klonuli, nek praha više ne grli,
U visu nova zvijezda sja, od rana da nas ozdravlja.

To Bog nam šalje Jaganjca, da briše naše dugove;
Svi skupa sad sa suzama, za oproštenje molimo.

Kad iznovice dođe on, i strahom zemlju napuni,
Nek ne kazni nas grešnike, nek pomiluje blago as.

Gospodstvo, slava, hvala, čast, sa Ocem Sinu višnjemu.
I s njima Duhu Svetomu, nek bude u sve vjekove. Amen.

28.11.2005. | 20:06 | 3 K | P | # | ^

:........1.NEDJELJA DOŠAŠĆA..........:

Danas je prva Nedjelja ADVENTA,DOŠAŠĆA ILI VRIJEME IŠČEKIVANJA!
Bila sam u 9:00 na misi i slušala evanđelje evanđelista Marka:
"Bdijte!" 0 24,36-44) 33 "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. 34 Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35 Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - 36 da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe." 37 "

Ovoje vrijeme iščekivanja nadolazećeg nam blagdana BOŽIĆ!
Svidjela mi se rečenica :''MI SMO GLINA ;A TI SI NAŠ LONČAR!
Zar nije to istina?


Današnjim danom započela je nova liturgijska godina.
Sada slijede 4 VAŽNA KORAKA DO BOŽIĆA.
Zazivajmo ISUSA:''DOĐI ISUSE!''
Ja sam obećala Isusu da ću bar jednom otići na misu zornicu,da ću pomagati starim i nemoćnima.
Želim sigurno koracati prema Isusu.



Čemu se ljudi prepuste u Božićno vrijeme?
Prepuste se željama, što bogatijem stolu,kićenju bora koji mora biti najljepši .
Najčešće je to tako,zato nas liturgija prve nedjelje ADVENTA upozorava:"…vrijeme je već da se oda sna prenemo, jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približava… Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijančevanjima, priležništvima i razvratnostima…" (usp. Rim 13, 11-14). I Evanđelje nas upozorava na budnost i pripravnost: "Bdijte, dakle, jer ne znate u koji čas Gospodin vaš dolazi" (Mt 24, 41).

Štetala sam gradom ,tako mi je divno vidjeti sva svijetla u gradu,samo jedna stvar ne štima:BOŽIĆ STIŽE,a svugdje DJEDOVI BOŽIČNJACI.
Ja pomislih ,pa čekajte ko se to rodio ? DJED BOŽIČNJAK ILI MALENI ISUS?
Slavimo li mi to starca ili rođenje ISUSA KRISTA?
TO ME MUČI!

:) Cijeli dan si pjevušim ovu pjesmu:
VISOM LETEĆ



1. Visom leteć ptice male
našem domu zapjevale:
srca gore, evo zore.


2. Kore one lijene ljude,
dozivlju ih, od sna bude:
srca gore, evo zore.


3. Grijehe svoje oplačimo,
dušu ljijepo očistimo:
srca gore, evo zore.


4. Kraj nek bude svakoj zloći,
Sin će Božji k nama doći:
srca gore, evo zore!


5. Već ga nosi mila Mati,
ona će ga nama dati:
srca gore, evo zore!


6. Zdravo, puna svih milina,
kličimo joj iz nizina:
srca gore, evo zore!

Ovaj tjedan slavimo:
28.11.Katarina Laboure,Sosten,Držislav
29.11.Saturnin,Iluminata,Svjetlana
30.11.Andrija ap.Konstantin,Narcis
1.12.Eligije,Natalija,Božena
2.12.Bibijana,Živka,Blanka
3.12.Franjo Ksaverski,Klaudije,Lucije
4.12. 2.NEDJELJA DOŠAŠĆA

Evo to bi bilo sve,još da vam poželim LAKU NOĆ I NEK ANĐELI BUDU S VAMA!
I malo Božićnog ugođaja:)
PUSA SVIMA KOLIKO VAS IMA!!!!!!!!!!!!!!!!

27.11.2005. | 20:19 | 5 K | P | # | ^

:............Nešto nam se bliži.............:

Dragi moji!
Nešto nam se bliži,a to je ADVENT,DOŠAŠĆE ILI VRIJEME IŠČEKIVANJA!
To je vrijeem ČETRI KORAKA prema Božiću ,samo ČETRI KORAKA,A ti koraci moja biti sigurni jer
idemo prema Kristu!
U ovo ćemo doba često dozivati :''DOĐI ISUSE!'',STOGA GA I ZOVIMO!



ADVENT U ČETRI KORAKA



Do Božića nas dijele samo četiri koraka! Četiri nedjelje Došašća. Imamo najbolje vrijeme da:

– idemo na zornice

– da se popravimo

– da izvana pripremimo došašće

– da upalim svijeću života(*)


Zornice

U mnogim našim crkvama ujutro prije škole ili posla žurit će mnogi ranoranioci na mise zornice. U ovom se koraku najviše postiže: čuje se Božja riječ, pristupa se Euharisitji, molitva.


Rad na sebi

Ako želim biti bolji to znači da moram VIDJETI onoga pored sebe i pokušati biti ljubazan i dobar prema njemu. To naročito vrijede za bolesnike za koje bi tvoj posjet bio vrijedan kao zlato.


Adventski vijenčić

E, to je ono svima drago i lijepo. Neka u kući bude mjesto za adventski vijenčić. On je uvijek POZIV NA MOLITVU u obitelji. Stavite ga u sredinu stola ili možda u prozor.

Plete se od zimzelenog lišća ili grančica. Tako je pleten da nema početka ni kraja pa označuje Boga koji je vječan. U vijenac su usađene četiri svijeće; one označuju četiri godišnja doba, odnosno četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak, a ne samo četiri adventske nedjelje. Prve nedjelje se pali prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri.


Svijeća života

Kažu da se najviše ljudi boji mraka. Vi upalite svijeću. Napose onda kada molite. Vaša će se svijća života upaliti svaki put kada učinite neko dobro djelo. Ako to budte činili dovoljno često, oko vas će stalno biti svjetlo. Tada će vas svi voljeti. A kada ste u svjetlu, vi već imate život vječni.


Željela bih vam reći nešto o ADVENTU ; DOŠAŠĆU ILI VREMENU IŠČEKIVANJA.
Stoga pozorno čitajte:

ADVENT

Božiću prethodi priprava. Crkvena priprava se zove advent ili došašće, a počinje prvom nedjeljom adventa. Nekoć su je posebno označavale mise zornice, danas sačuvane po selima. U naše vrijeme sve prisutniji znak adventa, koji ukazuje na Božić, postaje adventski vijenac, posebno u gradskim sredinama. I nekoć i danas u adventu vjernici pristupaju ispovijedi i pričesti, da bi tako slavili blagdan Božića u punoj vjerničkoj opredijeljenosti. Vjernička priprava se ne može svesti samo na taj spomenski sadržaj pa advent predstavlja crkvenu pripravu koja želi upraviti vjernike samo-prosudbi vlastitog života i djelovanja u svjetlu kršćanskog morala. Kao neposredni znak dostatne pripravljenosti na proslavu Božića traži i osobit čin pokore, pristup sakramentu pomirenja ili ispovijedi. Upravo po adventskoj ispovijedi i božićnoj pričesti Božić ima značenje obnove i novog zaleta u vjerničkom životu.
Božićnu pripravu narodno nazivlje izričito usmjeruje Božiću nazivajući dane sv. Katarine, Bezgrešnog začeća ili sv. Lucije prvo čelo Božića tako da božićni krug zimskih narodnih običaja započinje s vremenom adventa, a završava sa Svijećnicom i danom sv. Blaža. Počimanje tog božićnog kruga dijelom odstupa od početka vremena crkvene priprave za Božić, jer se u nekim hrvatskim krajevima spomenutim danima počimanja mogu pribrojiti i dani sv. Barbare i sv. Nikole, također bogati narodnim običajima.

ZORNICE

Advent kao početak crkvene godine i predbožićno vrijeme zahtjevno je jer u njem ima dana posta, tj. odricanja od hrane. dana nemrsa, tj. dana kad se ne jede meso; nekoć je nemrs bio u sve radne dane adventa. I mise zornice imaju pokornički značaj, jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Predstavljaju stoga neki oblik četiritjednog trajnog odricanja od sna.
Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Drugi narodi, pa ni slavenski, nisu našli za te rane mise, odjevene u čar i tegobe zime, vlastito ime već ih nazivaju latinskim imenom Rorate. Slaveći te mise narod je stvorio osobite adventske pjesme. I one su plod hrvatskog vjerničkog duha, bogate sadržajem, jer prepjevaju proročanstva biblijskih proroka o Kristovom dolasku, a napose ulogu Djevice Marije nazivajući je najljepšim imenima zbog njezine majčinske uloge u Isusovom dolasku. Isusova majka je uz pokornika sv. Ivana Krstitelja glavna osoba koju Crkva predstavlja kao vodiča u božićnoj pripravi. Ona ukazuje da za Božić Bog dolazi čovjeku ali da i Bog očekuje čovjekov dolazak. Otkriva to Marijin pohod Elizabeti, majci Ivana Krstitelja. Taj pohod govori da Bog dolazi k čovjeku, ali i po čovjeku želi doći drugome čovjeku. Marija je puna Boga, nosi ga u utrobi, a krenula je na putove ljudi, do Elizabete. Tako je primjer za pun doživljaj Božjeg došašća, ali je i sama postala došašće ljudima.

Hrvatske crkvene pjesmarice 17. i 18. sadrže brojne adventske pjesme; pjesmarice 19. st. donose manji broj adventskih pjesama. No, rukopisni pjevnik slavonsko-podunavskog franjevca Filipa Kapušvarca (1730.) sadrži niz od 29 marijanskih popijevki i 17 marijanskih pjesama. Počinje pjesmama koje se običaju pivati uz advenat kad se zornice govore. Naravno, usmjerene su Božiću pa pjesma Divico vele jaka ima ove stihove: Ti porodi nama Zlato, — pivat ćemo tebi zato, — fala tebi, Majko draga, — jer nam dade velko blago. Poznata adventska pjesma Poslan bi anđel Gabrijel ima i ove smjele stihove kojima proriče otajstvo Kristovog utjelovljenja i Marijinog bogomaterinstva:

Jer ćeš Višnjeg poroditi,
Kraljica ćeš vazda biti,
radi Tvoje poniznosti
i ostalih sviju kreposti.
Zadovoljna hoćeš biti,
Stvoritelja još dojiti;
bit ćeš Majka svoga oca,
kom čudu nije konca.
Ti si Diva svrhu divicah,
Ti si Majka i Kraljica,
Cesarica neba, zemlje,
sluge Božje tako vele.


ADVENTSKI VIJENČIĆ



Plete se od zimzelenog lišća ili grančica. Tako je pleten da nema početka ni kraja pa označuje Boga koji je vječan. U vijenac su usađene četiri svijeće; one označuju četiri godišnja doba, odnosno četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak, a ne samo četiri adventske nedjelje. Prve nedjelje se pali prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri.
Danas ćemo adventskih vijenaca naći u crkvama, ali i u kućama i stanovima. Naravno, u kućama on je poziv na obiteljsku molitvu.

Advenski je vijenac danas prihvatila gradska sredina, ali mu prijeti da preraste u ukras, a izgubi simboličnost i snagu poziva na božićnu pripravu.




Eto tako da i nešto o tome znate :)

26.11.2005. | 16:42 | 4 K | P | # | ^

:::::.........Savez bez imena:.......:::::

ŠTO JE SAVEZ BEZ IMENA?

Savez bez imena (u daljnjem tekstu Savez) je pokret za više čovječnosti, za više srca u našem svijetu. Nedostaje li gorivo u automobilu, ništa se ne pokreće, makar lak na karoseriji bio ne znam koliko sjajan. Nedostaje li u životu srce, ljudi su nesretni, koliko god im bilo dobro. Savez djeluje kao pokretač rada srca: mobilizira otkucaje srca ljubavi. On je poziv na razmišljanje i djelovanje. Zalaže se za novi stil života. Nudi dobre misli i poticaje da budemo dobar čovjek. Samo sretan čovjek može usrećivati druge.


Savez ima svoje korijenje u poruci Evanđelja. Kultura ljubavi srž je kršćanstva. Ali Savez povezuje ljude nadilazeći političke, socijalne, svjetonazorske, religijske granice. Stoga i ne nosi nikakvu etiketu pa se i zove Savez „bez imena“. Otvoren je za sve ljude sa srcem ispod kaputa.



Ovome svijetu pripada više srca.

Moje vlastito (srce)!

Najvažnija zadaća da se ljude učini sretnijima

a zemlju nastanjivijom

jest kultura srca.

Kultura ljubavi: jedini put

na kojem ljudi postaju čovječniji.

ZAŠTO POSTOJI SAVEZ BEZ IMENA?

Temelj našega društva su dalekosežni poroci ljudi: neobuzdana sebičnost, nezasitna pohlepa za novcem, bezobzirna težnja za vlašću. Doživljavamo fantastične priče o napretku, a pritom naš životni sustav pada pod stečaj. Najveća opasnost koja nam prijeti, jest čovjek, koji raspolaže velikim znanjem i moći, ali je izgubio najdublju ljudsku kulturu: kulturu srca.



Treba sanirati čovjekovo srce. Srce je najnapušteniji, najprljaviji i najopustjeliji predio grada ljudi. Prazan i mrtav predio. Čovjek, povezan s tisuću kablova i mreža, umire usamljen i napušten ako nema ljudske topline, ako nema prijateljstva, ako nema ljubavi. Zato se Savez zauzima za kulturu srca.



Kad kriza u svijetu sve zamrači,

djeca svjetla zapalit će zvijezdu.

Dobar čovjek je jedna zvijezda za sve

koji ne nalaze svjetla.

Pođi k ljudima, kojima je loše.

Budi utočište, luka, oaza.

KAKO JE NASTAO SAVEZ BEZ IMENA?


Savez u Lijepoj našoj vidi svoj veliki uzor u Bond zonder naamu, koji je 1959. godine u Antwerpenu osnovao pater Phil Bosmans, a koji danas samo u Belgiji broji oko 300.000 članova. Ovaj flamanski pater neumorno je širio poruku srca preko razglednica s izrekama (sloganima), predavanja, radio-nagovora, razgovora i intervjua, i preko knjiga koje su po čitavome svijetu postale literatura koja se najviše i najdulje čita (bestseleri i long-seleri). Iza riječi slijedila su djela: brojne socijalne inicijative za ljude u potrebi kao primjerice hotel MiN (ljudi u potrebi), radionice za prikraćene, domovi za žene, božićne akcije za kažnjenike i zatvorenike, ponude ljetovanja za one koji nemaju materijalnih sredstava, servisne službe za različite popravke, susreti s ljudima u potrebi.





ŠTO ČINI SAVEZ BEZ IMENA?

Iz središnjice Saveza u Brodskom Vinogorju pokušavamo povremeno poslati poruku svim članovima i zainteresiranima. Činili smo to neko vrijeme najprije poticajnim kartama koje od rujna 2002. objavljuje Glas Koncila na svojoj zadnjoj stranici. Svaka od ovih, atraktivno oblikovanih, karata govori na svoj način jezikom srca i donosi u uvijek novoj izreci poruku srca, poruku o kulturi ljubavi. Kraći komentar pojašnjava izreku. Prigodni, povremeno tiskani, kontakt-listić, K 13 donosi informacije o životu u Savezu, njegovim akcijama i inicijativama. K 13 aludira na K-kontakt, K-ulturu i himan ljubavi u Prvoj Korinćanima 13.



Savez poruku srca povezuje s djelima srca. Savez podupire i pospješuje inicijative za ljude u potrebi. Pored malih akcija međuljudske pomoći, pažnje, čovječnosti i solidarnosti postoje i one veće na širem planu i širih razmjera.



Ne možemo odjednom izmijeniti pustinju svijeta.

Ali možemo započeti: s jednom malom oazom.

Budimo oaza, oduševljeni životom.

Gdje može procvasti jedan cvijet,

tu će jednoga dana izniknuti i tisuću cvjetova.


PHIL BOSMANS

osnivač ''SAVEZA BEZ IMENA''



On još uvijek postoji, taj knjižarski uspjeh; nitko ga nije prorokovao, ni jedna tiskovna kampanja stvorila, ni jedna marketinška strategija unaprijed programirala. Uspjeh koji je još i danas i za samog Phila Bosmansa, tog flamanskog autora, tajanstvena zagonetka. Živjeti je radost više je od tek nekog naslova knjige između desetaka tisuća novih knjiga godišnje, više od samog bestselera i longselera. Bosmansove su knjige postale knjiškim fenomenom diljem svijeta, pa i u nas.

Godine 1972. pojavilo se nizozemsko originalno izdanje "Menslief, ik hou van je" (u prijevodu otprilike: Dragi čovječe, jako te volim ili u novijoj verziji: Čovječe, stojim uza te u belgijskoj izdavačkoj kući Lannoo) u 3.000 primjeraka, oprezno kakvi već izdavači ponekad znaju biti. Nije to baš ni bila "prava" knjiga, jer pomalo nezgrapan format nije odgovarao ni jednoj polici za knjige; sam autor je uporno ostao pri tome da knjiga treba doći u ruke živih ljudi, a ne u prašnjave police. Danas, 33 godine kasnije, samo je nizozemska naklada prodana u 850.000 primjeraka. Posljednje, 62. izdanje, pojavilo se u 20.000 primjeraka.

Iako ovo flamansko čudo od knjige sa svojim, odmah nakon starta, senzacionalnim brojkama nije ostalo skriveno susjednim inozemnim nakladnicima, oni su uspjeh pripisivali više mentalitetu i osobnom zračenju samog autora. Ta tko je tada poznavao Phila Bosmansa u Njemačkoj, Francuskoj ili Italiji? Godine 1976. ipak se pojavilo njemačko izdanje (pod naslovom Vergiss die Freude nicht u nakladničkoj kući Herder), francusko (Aimer u nakladničkoj kući Desclée iz Pariza), a 1977. godine talijansko izdanje (Vita piu u Centro Editoriale Dehoniano, Bologna). Nastavak priče ovih triju izdanja ipak je posve različit. Talijansko je izdanje ostalo na prvoj nakladi, francusko u očekivanim okvirima za koje nakladnik veli: Ni posebno dobro, ni posebno loše. Njemačko izdanje, naprotiv - startavši također oprezno sa 6.000 primjeraka - naprosto je eksplodiralo: samo godinu dana nakon pojave izlazi u 15. izdanju; 20 godina kasnije preko milijun prodanih primjeraka! Uzme li se u obzir dvadesetak Bosmansovih knjiga na njemačkom, naklada doseže brojku od 3.000.000 primjeraka. Knjiga Živjeti je radost u Hrvatskoj se pojavila prije 20 godina, 1985. Doživjela je osam izdanja i nakladu od 27.000 primjeraka.

Odakle ovoj knjizi toliki uspjeh? Neki to pripisuju brižnu odabiru naslova i nadasve privlačnoj opremi, drugi tisku i promociji, ispitivanju tržišta i reklami.

Koliko god sve to bilo važno, ipak je drugotno, tek marginalno; pravi su razlozi ipak dublji. Što se to krije iza ovih knjiga koje knjižari smještaju i nude na širokom polju pomoći u životu, životne mudrosti, poklon-knjigâ, da baš one govore tolikim ljudima? I to ne samo u Njemačkoj i Belgiji nego i u mnogim drugim zemljama. Prijevodi su se brzo pojavili u Norveškoj i Švedskoj kao i u Španjolskoj, Portugalu i Južnoj Americi, u Japanu i Koreji, ukupno na 26 jezika. Neobično je svakako i to da su neke zemlje ostale na jednom ili dva izdanja; u Engleskoj ih je bilo pet, u Španjolskoj četiri. Možda ih je uvjetovao upravo nakladnik; on, naime, može potencijalni bestseler, čak i nehotice, ugušiti već u samoj klici. S druge pak strane, posebno nakon geopolitičkoga obrata 1989. godine, učestala su tzv. istočnoeuropska izdanja: 35 knjiga na hrvatskom, osam na poljskom, četiri na češkom, dvije na madžarskom, jedna na rumunjskom; i prvo rusko izdanje u Moskvi; čak i na arapskom i esperantu. Time pitanje o razlozima da ove knjige, unatoč tolike različitosti jezika, kulture i životnih okolnosti općenito toliko govore ljudima, postaje još naglašenije.

Prvi bitan razlog svakako jest u tome da su Bosmansove knjige jako ukorijenjene u život, život ljudi i samog autora. Te knjige nisu nastajale na uzglavlju, ne govore o intelektualnim špekulacijama, jednima silno zanimljive, većini pak strašno dosadne. U njima nema osjećajnih, mekanih gnjavljenja potrebama prikraćenih, u modernome društvu zakržljalih duša. Koliko god Phil Bosmans prilazi ljudima koji su - na koji mu drago način - nesretni, psiho-scena nije njegov svijet. I on ne postavlja nikakve literarne zahtjeve, mada su mu, inače kratki i u smislene rečenice složeni, tekstovi ponekad naglašeno pjesnički.

Bosmans niti je prenaglašeni intelektualac niti psiho-guru, ni literata ni neki glasoviti autor, "zvijezda". On je jednostavno čovjek među ljudima. Čitav život su ga privlačili ljudi. On misli da su njegove knjige i pisali ti jednostavni ljudi koji su u tzv. javnosti "bez imena". Ako za Savez, pokret kojem danas, nakon gotovo 50 godina, pripada u Belgiji preko 300.000 ljudi, koji je on prenio u Belgiju i nadahnuo, kaže: Savez bez imena zove se mi, onda to nije nikakvo ljubazno koketiranje, nego realnost. Iza svakog retka koji je napisao stoje živi ljudi. Iza iskustava njihove bespomoćnosti i očaja, njihove čežnje za srećom i sigurnosti stoji život Phila Bosmansa.

Imao sam sreće, priznaje u svojoj najosobnijoj knjizi Taj nevjerojatni Bog i pjeva pohvalu svojim roditeljima, siromašnim seljacima koji su unatoč brojnim brigama bili sretni; pjeva pohvalu rodnome mjestu Gruitrodeu u istočno belgijskoj pokrajini Limburg, gdje se rodio 1. srpnja 1922. godine. Obitelj se kasnije preselila nadomak Genku gdje su otac i braća našla posao u rudniku i tako zarađivali svagdanji kruh. Jedna je teta omogućila darovitome mladiću pohađati redovničku školu u Rotselaareu; 1941. godine i sam je postao redovnik monfortanac, član družbe kojoj je osnivač početkom 18. stoljeća bio bretonski putujući propovjednik i pučki misionar Marija Grignion Monfortski. Godine 1948. zaređen je za svećenika i gotovo 50 godina nesmanjenim žarom, duboko uvjeren u svoje zvanje i poziv, pristaje uz malog čovjeka. Prve svećeničke godine u potpuno dekristijaniziranoj sredini sjeverne Francuske odvele su ga k svećenicima-radnicima. Dijeleći život s ljudima daleko od dobro situirana društva, živeći zajedno s rudarima u njihovim barakama - među ovima bijahu i prognani iz Rusije - još je bolje upoznao jezik tih jednostavnih ljudi, njihove osjećaje, njihovo srce i ono što im nedostaje. Što nedostaje čovjeku? naslov je njegove prve knjige (1968.); knjiga je davno zaboravljena, ali već u klici sadrži njegov stil i njegovu poruku.

Početkom pedesetih godina prošloga stoljeća vraća se u svoju rodnu pokrajinu Limburg držati pučke misije: nebrojeni susreti i razgovori s ljudima prilikom kućnih posjeta, nagovori preko megafona na vozilu, propovijedi i procesije, skupovi i bogoslužja, često od rana jutra do kasno u noć, i tako mjesecima, bez predaha i odmora, ne mareći za sebe, sve dok u ljeto 1954. godine nije doživio potpuni slom. Dvije godine ležao je bolestan u krevetu, liječnici ga proglasiše olupinom života, udomio se u najgostoljubivijoj župnoj kući na svijetu. Tu mu dva anđela, zauzimajući se za njega neizmjernom strpljivošću, ponovno vratiše osmijeh na lice. Za to razdoblje običava reći: Imao sam jako puno sreće. Sada znam: neke stvari izgledaju kao katastrofe, a ipak su milost.

Kad je, suprotno svim liječničkim prognozama, opet stao na svoje noge i nakon tri godine ponovno mogao pomišljati na neki posao, bila mu je povjerena zadaća da se u Belgiji posveti Savezu bez imena, koji je - 20 godina ranije - u Nizozemskoj osnovao jedan tada vrlo uspješni radio-propovjednik pod geslom Popravi svijet, i kreni od sebe! 20. kolovoza 1959. godine započeo je sa Savezom u Antwerpenu. Savez bez imena postao je tako njegovom životnom zadaćom i njegovim životnim djelom. Sve što je napisao i objavio na neki je način povezano sa Savezom, koji se obraća ljudima sa srcem ispod kaputa. Bez te povezanosti sa životom nebrojenih ljudi, njihovih svakodnevnih iskustava i njihovih rubnih, gotovo ekstremnih, situacija, bez urođene dosjetljivosti jednostavnih ljudi, bez njihove spremnosti na prijateljstvo i pomoć, bez njihove životne mudrosti, Bosmansovih knjiga posve sigurno ne bi bilo. One povezuju ljude dobra srca, šutljivi su dogovor da se snagom uvjerenosti u dobro može pomoći i u najtežim ljudskim krizama.

Bosmansov Savez nije nastajao na dasci za crtanje, nego se organski razvijao iz znakova vremena, iz zahtjeva trenutka. Kad su se bivši zatvorenici klatarili ulicama jer nisu nalazili zaposlenje, Bosmans je u Antwerpenu osnovao za njih radnički dom MiN, prvu socijalnu ustanovu te vrste u Belgiji, pet godina kasnije i Dom Anne Francois za žene. Startao je s inicijativama za zatvorenike, za prikraćene. Unatoč otporu nadleštava, zalagao se za dozvole boravka i status Roma. Znao je pridobiti i oduševiti suradnike; danas ih je u Belgiji službeno oko 50, dragovoljnih promotora preko 1.000. Još mu je važniji unutarnji preduvjet svih izvanjskih aktivnosti u korist ljudi u potrebi, duhovni temelj koji on naziva kultura srca. Neumorno širi poruku srca putem mjesečnih izreka s kratkim komentarom, tzv. poticajne karte, predavanjima, radio emisijama, nekom vrstom telefonske službe, nudeći svaki tjedan iznova vitamine za srce. Tako radi na promjeni javnoga mnijenja nadahnjujući istodobno veliku obitelj Saveza, ljudi spremnih pomoći u socijalnim inicijativama. Ideja Saveza pušta korijenje i u drugim zemljama, posebno u Španjolskoj i Južnoj Americi, od 1988. godine i u Njemačkoj. O ideji Saveza u nas otvoreno se govori od srpnja 1997. godine; 3. listopada 2000. godine Savez se 'osniva' i ima svoje središte u Brodskom Vinogorju, nadomak Slavonskog Broda.

Knjige za Bosmansa nisu nikada bile same sebi svrhom. Pritisku svojih belgijskih i njemačkih nakladnika suprotstavljao se blagom upornošću - nerijetko na njihovo nezadovoljstvo. Ali kad je vidio mogućnosti da publiciranje približava ljudima poruku kulture srca, knjigu kao prikladan medij nipošto nije odbijao, nego je i sam u stanovitom smislu postao nakladnikom, te, polazeći od Saveza, objavljivao i širio brošurice o gorućim i socijalnim pitanjima (primjerice, Živjeti unatoč trpljenju i boli, Hrana za svakog čovjeka, Nekoga izgubiti, Čovjek s poteškoćama u razvoju). Kad mu je 1972. godine belgijski nakladnik predložio i ponudio u knjigu složiti najljepše tekstove iz Vitamina za srce - tekstovi koji su se i do 500 puta na dan mogli čuti preko telefona, pristao je i sam surađivao. Nitko, dakako, nije ni slutio da se tada rađao bestseler.

Ali što je osobitoga u ovoj i u svim drugim Bosmansovim knjigama? To je sadržajno obogaćivanje življenim, često čak vrlo patničkim, životom. Uvijek su to elementarna životna iskustva do kojih se Phil Bosmans ponekad šokantnom, a najčešće privlačnom neprikrivenošću punom humora probija kroz višeslojan splet ljudskih sljepoća i samoobmana, obrambenih stavova i odmaka. Zatim njegov jedinstven i neponovljiv govor. Teško umijeće, pred ljudima, pred mnoštvom ljudi, govoriti onako kao što prijatelj govori prijateljima, zasigurno je djelić prirodnoga talenta, ali on je taj talent oblikovao i razvio odnoseći se prema samomu sebi strogo i disciplinirano. Sve važnije govore, predavanja i propovijedi redovito bi pisao, makar ih je kasnije, nadahnut trenutkom, govorio slobodno, možda čak i posve drukčije od zabilježenoga. Tako nastaju tekstovi, desetljećima svaki mjesec objavljivani u Savezu, izreke s komentarima, riječi kojima želi nešto probuditi, pokrenuti, izmijeniti. To su njegove karakteristične poticajne karte, istaknute ne samo u flamanskim kućama i stanovima, nego i u uredima, radnjama, pa čak - tiskane na velikom formatu - na ulicama i u dvoranama gdje se okuplja veći broj ljudi. Povremeni bilten K 13 aludira na K-ontakt, na K-ulturu i na Pavlovu poslanicu Korinćanima, 13. poglavlje o ljubavi.

Postao je majstorom slogana, iznenađujućih naslova, poslovičnih izreka. Na prvi pogled se čini da mu lako uspijeva igrati se riječima, slikovito se izraziti, dodirnuti nesvjesne čežnje i strahove, apelirati na javnost. Samo, njemu to umijeće ne služi za manipuliranje političkim mišljenjima ili za stvaranje raspoloženja. Ne smjera na novac konzumenata, nego na srca ljudi. Grupa na koju cilja jest i ostaje jednostavan čovjek ili jednostavno čovjek, ne profesor i zatvorenik, ne dobro situirani i beskućnik, nego jednostavno čovjek. Za njim se Phil Bosmans polakomio, za srcem tog čovjeka koji je često tako nesretan, čovjeka koji je često bez utjehe i odvažnosti, koji trpi i treba spasonosni poticaj.

Riječi koje piše nisu nikakve pobožne fraze, olupina riječi, šuplje riječi. Riječi su to bogata sadržaja. Kratki i uvjerljivi tekstovi. On argumentira, ali ne kompliciranim mislima, nego jasnim i dojmljivim slikama. Čitavu stvar sažimlje takoreći u jednu jedinu rečenicu. Zna u malo riječi divno ispripovjediti potresan prizor, kao usporedbu koja dopire do srca. A voli stare, arhaične i vječno mlade simbolične riječi o noći i zvijezdama, o pustinji i oazi, o suncu, cvijetu, ptici, domu i luci... Propovjednik koji na njegov način budi čovjekovu savjest može tako postati poeta koji daje poleta dubokim slojevima ljudske duše. Phil Bosmans ima što reći ljudima - ono što je možda i najvažnije za život, a o čemu se danas, kako običava reći, šuti na tisuću jezika. U njegovim se izrekama krije čitava jedna filozofija.

U modernom čovjeku postoji jedno nerazvijeno područje, jedna potpuno zapuštena četvrt bijede u čovjekovu gradu - ljudsko srce. Njemu je stalo do nove kulture srca, gdje će se vjerovati ne u novac, vlast i imetak, nego u svjetlo, dobrotu i ljubav. Ta se jednostavna osnovna melodija razvija u uvijek novim varijacijama. Čovjek je tu ne da proizvodi i troši, nego da bude čovjek, da bude sretan, da usrećuje druge. Njegova filozofija sreće: sreća je poput sjene koja prati ljubav - slijedi je; poput jeke koja ti odgovara kad daješ samoga sebe. Sreću nije moguće kupiti, ljubav postoji jedino besplatno. Phil Bosmans pritom nije kratkovidan i naivan, kakvim ga poneki drže jer ga dostatno ne poznaju. On ne bježi pred mračnim pitanjima života niti na njih brzopleto odgovara. Velikim, upravo djetinjim, divljenjem susreće čuda prirode i u njima vidi na djelu tajnu ljubav, ali ne zatvara oči pred onim što je čovjek od nje, od prirode načinio.

Istim tim jezikom ljubavi može zatim govoriti i o Bogu: Miluje me nježnim rukama kad dođe u večernjem povjetarcu da uspava zrno. U kucanju vlastitoga srca slušam njegov blagi glas. U dobroti i privrženosti ljudi osjećam njegovu ljubav prema sebi. Bog je zaljubljen i sve je dar. Svaki dar je Božja riječ kojom mi želi reći koliko me voli. Svakoga dana kažem Bogu: Divan si! Što više to govorim, to više mi daje gledati čuda. Iz toga iskustva crpi Bosmans zaraznu radost, snagu sigurnosti, privrženosti i povjerenja kojom je utješio i oduševio nebrojene ljude.

Od 1957. godine živi u - za današnje prilike stanovanja - vrlo skromnu malome samostanu monfortanaca u Kontichu, blizu Antwerpena. Zaljubljen sam u jednostavne stvari. Tko ga tu doživi, smjesta će povjerovati u tu izreku. Svoje autorske honorare investira u MiN. Ta tajanstvena kratica koja stoji iznad stanova i radionica znači Ljudi u potrebi (njem. Menschen in Not).

Prije nekoliko godina belgijski je Savez prepustio drugima, mlađima. A onda se dogodilo nešto što nitko nije očekivao, događaji koje ovako komentira: Bog je prekrižio moje termine. Župna domaćica i medicinska sestra Leontina Frank, bez čije bi njege još prije 50 godina ostao beznadan slučaj, i sama iznenada oboli. Tumor na mozgu. Više od pola godine preuzima kao po sebi razumljivo neobičnu zadaću. Brine se za nju u njezinu domu i prati je na teškom putu polagana umiranja. Nekoliko mjeseci kasnije i sâm, usred noći, pretrpi srčani udar. Tri mjeseca je na klinici, s oduzetom desnom stranom tijela; polako se, uz pomoć svih mogućih vrsta terapije i snagom volje, ipak poprilično oporavio. Nadam se da će biti bolje, piše svojim prijateljima, pokušavam se pomiriti s onim što mi je još preostalo. Ne trebamo se plašiti noći, jer u mrkloj noći vidimo - ponekad kroz vlastite suze - najljepše zvijezde. Ni traga ojađenosti. Sada piše lijevom rukom, i ponovno se polako vraća predavanjima, opet je, ali sada u invalidskim kolicima, na frankfurtskom godišnjem sajmu knjiga, susreće se s prijateljima iz cijeloga svijeta, brine se za Savez, piše pisma.

Moramo krenuti novim putevima, putem sjemena. Ovo piše 1979. godine u knjizi koja najiscrpnije predstavlja kulturu srca: Ljubav svaki dan čini čuda.

Sudbina onih koji daju život jest da upravo od toga umiru. Kao pšenično zrno, sjemeni krumpir, koštica ploda i svako drugo sjeme iz kojega izrasta novi život. U prihvaćanju tog umiranja krije se najbogatiji plod, plod istinske radosti nad životom. Nije nimalo lakomislen kad citira biblijsku sliku o pšeničnome zrnu koje, pavši u zemlju, mora umrijeti. Duboko je svjestan one Isusove: Tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga u vječnosti. On sada više ne uvjerava riječima, ne, to što Biblija govori o Bogu koji ljubi, sastavnica je i njegova govorenja i života. Phil Bosmans je veliki zagovornik ljudi u potrebi, njihov propovjednik, njih posebno voli. Skroviti je mistik koji susreće Boga u šutnji - s onu stranu svih riječi, svih osjećaja i zamišljaja, mistik koji može ispovjediti: Vidio sam Boga - na licima ljudi.

Stotine tisuća jednostavnih ljudi i milijuni čitatelja tijekom mnogih godina osjetili su to, samo ne znaju izreći što ih je zapravo toliko poticalo i otkuda im ponovno dar tolike radosti, nove odvažnosti za život, taj novi stav prema životu. Crkvenim ljudima fenomen Bosmans ostao je gotovo nezapažen. Isusovi su učenici često previše zaposleni, oni najradije raspravljaju. Šteta, jer od njega bi mogli štošta naučiti, npr. kako vjerodostojno komunicirati s jednostavnim ljudima. Mogli bi npr. moliti zajedno s Bosmansom: Bože, ako su tu pravednici i grješnici, daj mi stajati na strani grješnika jer sam i sam grješnik. Ako su tu siromašni i bogati, daj mi stajati na strani siromašnih jer siromasi su u tvojim očima mnogo bogatiji.



Prema Ulrich Schütz:

ES GIBT VIELE WEGE ZU GOTT, SO VIELE, WIE ES MENSCHEH GIBT,

BÖRSENBLATT 18/4. ožujka 1997, str. 70-74 (Theologie).





Usrećivati ljude san je sretnih ljudi.



Nisam ja nikakav teoretičar.
Sveučilište na kojem sam učio jest živi čovjek.



Neke stvari izgledaju kao katastrofe
a ipak su milost.



Cvijet treba sunce da postane cvijet,
čovjek ljubav da postane čovjek.



Bogatim čini ne bogatstvo nego radost.



Sreću nije moguće kupiti,
ljubav postoji samo i jedino badava.




Humor i strpljenje su deve
na kojima prolazimo svaku pustinju.



Sam je čovjek kriv za svoj razoreni životni svijet,
za svoj zatrovani duh, za svoju opustošenu dušu.



U mrkloj noći vidimo,
koji puta kroz vlastite suze,
najljepše zvijezde.

25.11.2005. | 19:38 | 1 K | P | # | ^

:...........KLEMENT I..........:

Svetac Mučenik Papa
Kako nas izvješćuje sv. Irenej, Klement je bio četvrti rimski biskup, nakon Petra, Lina i Anakleta. Bio je na čelu Rimske crkve od god. 92. do 101. Podrijetlom je bio Židov iz dijaspore, a po kulturi Helen. Nije nam poznato gdje je i kako došao u dodir s kršćanstvom. Sv. Pavao doduše u Poslanici Filipljanima piše o nekom Klementu kao o "svom suradniku", no to je ipak i odviše malo da bi toga Pavlova suradnika mogli poistovjetiti s kasnijim papom Klementom. Tradicija je starih kršćanskih pisaca složna u tome da je Klement bio apostolski učenik, čak i u izravnim vezama sa svetim Petrom.

O pontifikatu pape Klementa, osim onoga iz njegove Poslanice Korinćanima, nemamo nikakvih drugih podataka. Umro je vjerojatno na Istoku, na Kersonezu, kamo je bio prognan.

Njegova ličnost i njegov veliki autoritet proizlazi iz Poslanice što ju je između god. 96. i 98. upravio u Korint. Bilo je to baš malo nakon drugog progonstva kršćana pod carem Domicijanom. Od tog je progonstva mnogo pretrpjela i Rimska crkva, koju je u tim teškim i kritičnim trenucima podržavao njezin revni biskup Klement. I gle, kad se progonstvo smirilo, oborila se na Crkvu u Korintu ne manja oluja, no ovaj put iznutra. Takve su bure još neugodnije i opasnije. Predmet spora u Korintu sastojao se u tome što je šačica mladih bunila mjesnu kršćansku zajednicu protiv zakonito postavljenih svećenika.

Osporavatelji zakonite vlasti u Crkvi činili su svoj razorni posao vjerojatno iz zavisti, interesa ili nekih drugih nečasnih motiva. Žalosno je bilo to što su ti nepozvani glasnogovornici uspjeli zavesti jedan broj vjernika na svoju stranu, što je dakako crkvenu zajednicu u Korintu dovelo do veoma teškog stanja. To je išlo čak tako daleko da je prijetio i bio već na pomolu raskol.

O svemu tome bio je u Rimu kao prvi autoritet Crkve obaviješten i papa Klement. On je smatrao svojom dužnošću da umiri duhove te ponovno uspostavi mir i red. Stoga je Crkvi u Korintu uputio svoju Poslanicu, koja je puna i dobrote i čvrstoće. Poslanicu je uručio trojici pouzdanih ljudi: Klaudiju, Valeriju i Fortunatu, koji su se dali na ne baš lagan i kratak put iz Rima čak u Korint. Strepeći pomalo i za te pismonoše te nadajući se u sretan ishod njihova putovanja, Klement je ovako zaključio svoju Poslanicu: "Vratite ih natrag brzo s mirom kao glasnike radosti da nam što prije jave o miru i slozi, što ih tako zazivamo i želimo, da bismo se mogli radovati i mi zbog uspostave reda medu vama."

Klement se u pismu protiv uzročnika nereda u Korintu ne služi baš nekim baršunastim riječima jer je i on dobro znao da na ljutu ranu valja staviti ljutu travu. On zato piše: "Ustadoše nečasni protiv časnih ljudi, neslavni protiv slavnih, bezumni protiv mudrih, mladi protiv starih. I zbog toga su tako daleko pravda i mir jer je svak napustio strah Božji te je potamnila vjera u njega; nitko više ne korača po normama njegovih zapovijedi, niti se ponaša na način dostojan Krista, već svatko ide za željama svog zloga srca, što je začelo onu opaku i bezbožnu zavist, zbog koje u svijet uđe smrt."

I ZA KRAJ PREKRASNA PJESMA:
BOŽE, KOJE RADOSTI

BOŽE, KOJE RADOSTI



Bože, koje radosti! Bože, koje radosti!
Bože, koje radosti, u dan kad dođeš Ti!


Onaj dan će procvast pustinja,
zažarit stepa će se sva,
čudesna će planut svjetlost
i obasjat Tvoj će put.


Bože, koje radosti ...


Novi put je već izgrađen,
po kojem mnogi koračaju,
ugledat će svi Jeruzalem,
vječna radost obuzet će njih.


Bože, koje radosti ...


Probudit će se oni
koje već smrt je svladala,
vječna će zavladat radost,
jer Bog će biti tu.


Bože, koje radosti ...


Okove će skinut grijeha,
izbavit nas od tame zla,
narod svoj on će utješit',
dat mu vječni, pravi mir.


Bože, koje radosti ...

24.11.2005. | 21:02 | 4 K | P | # | ^

:...........Znam da ništa ne znam.............:

Znam da ništa ne znam!
Znate čija je ovo poznata rečenica??

Eh dragi moji želim vas počastiti jednom pjesmom:

I HAVE A DREAM




I have a dream, a song to sing
To help me cope with anything
If you see the wonder of a fairy tale
You can take the future even if you fail
I believe in angels
Something good in everything I see
I believe in angels
When I know the time is right for me
I'll cross the stream - I have a dream

I have a dream, a fantasy
To help me through reality
And my destination makes it worth the while
Pushing through the darkness still another mile
I believe in angels
Something good in everything I see
I believe in angels
When I know the time is right for me
I'll cross the stream - I have a dream
I'll cross the stream - I have a dream

I have a dream, a song to sing
To help me cope with anything
If you see the wonder of a fairy tale
You can take the future even if you fail
I believe in angels
Something good in everything I see
I believe in angels
When I know the time is right for me
I'll cross the stream - I have a dream
I'll cross the stream - I have a dream

Ovo mi je prekrasna pjesma grupe ABBA!

Zar ne?

23.11.2005. | 20:37 | 2 K | P | # | ^

:..........Zaštitnica crkvenih pjesama.........:

Svetica Mučenica Djevica
Sveta Cecilija je jedna od najznačajnijih figura ranoga kršćanstva. Srednjovjekovni pisac Jakov da Voragine u svom djelu Flos sanctorum u imenu Cecilije gleda nebeske ljiljane - Coeli lilia. Pa ipak, kritički povjesničari u vezi života svete Cecilije stavljaju mnoge poteškoće, dakako ne moralne prirode, već što je legenda, a što stvarnost? Unatoč tome, kod obnove kalendara spomendan je sv. Cecilije ostao i to kao obvezatan. Hagiografi kažu da bi bez nje, koju glazbenici štuju kao svoju zaštitnicu, naš kalendar ostao siromašniji.

Što se tiče sv. Cecilije, sigurne su i rječite barem dvije činjenice: prva je naziv bazilike Sv. Cecilije, koji je veoma star; datira sigurno iz vremena prije Milanskoga edikta, dakle, prije 313. godine. Blagdan se svetice slavio u njezinoj bazilici u Trastevereu - rimskoj četvrti - već godine 545.

Druga je činjenica također veoma značajna, a ta je da je bila pokopana u Kalistovim katakombama i to na počasnom mjestu, uz takozvanu "Kriptu papa". Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I., koji je bio veoma pobožan prema svetici, dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastavereu. Koncem XVI. stoljeća sarkofag je sv. Cecilije ponovno otvoren, a tijelo pronađeno u još dosta očuvanu stanju, obučeno u odjeću od svile i zlata. Tada je slavni kipar Maderna isklesao poznati svetičin kip u mramoru koji je vjerna reprodukcija - kako se pripovijeda - pogleda i položaja tijela svete mučenice. Kopija toga kipa nalazi se još i danas u Kalistovim katakombama, podsjećajući tako da je svetičino tijelo najprije ondje počivalo.

U legendarnom opisu mučeništva sv. Cecilije, koji je nastao dosta kasno, ona se uzvisuje i slavi kao najsavršeniji uzor kršćanske žene koja je iz ljubavi prema Kristu ispovijedala djevičanstvo i podnijela mučeništvo.

Legenda kaže da je Cecilija bila plemenita roda, bogata, da je svaki dan išla na misu, koju je u katakombama pokraj Apijeve ceste služio papa Urban. Putem su je čekali brojni siromasi, prema kojima je uvijek bila milostiva i darežljiva srca. Kad su je dali za zaručnicu Valerijanu, na dan zaruka, "dok su odzvanjali glazbeni instrumenti, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu". Odatle je došlo i do toga da su je kasnije glazbenici izabrali za zaštitnicu. Prije nje se slavio zaštitnik glazbe sv. Ivan Krstitelj čiji je otac Zaharija kod njegova rođenja zapjevao svoj kantik "Benedictus". Kad je Cecilija, prema legendi, postala Valerijanova žena, rekla mu je prve noći: "Neka me ne dotakne nijedna profana ruka jer mene štiti anđeo. Ako me budeš poštivao, on će te ljubiti, kao što ljubi i mene." Valerijan se tada pokorio Cecilijinu savjetu, dao poučiti u vjeri i krstiti od pape Urbana te je onda skupa s Cecilijom i svojim bratom Tiburcijem podnio mučeništvo. Iako baš u takvu obliku, izvještaj je samo pobožna legenda, to ipak postoje povijesne osobe i to mučenici Valerijan i Tiburcije koji su pokopani u Pretestatovim katakombama. Prema legendarnom opisu muke Cecilija je bila osuđena na smrt i to tako da joj se odrubi glava. Krvniku to nije uspjelo učiniti ni s tri udarca. Cecilija je tada zamolila da prije smrti smije još vidjeti papu Urbana. U očekivanju toga posjeta kroz tri dana je nastavila ispovijedanjem kršćanske vjere. Ne mogavši je više ispovijedati riječima, izrazila je prstima svoju vjeru u jedinoga trojstvenoga Boga. I upravo ju je u tom položaju i ovjekovječio slavni majstor Maderna.

22.11.2005. | 20:19 | 3 K | P | # | ^

:........Prikazanje Blažene Djevice Marije.......:

21.11. Prikazanje Blazene Djevice Marije


Današnji Gospin spomendan ima svoje značenje, svoj smisao, ne samo zato što se pobožno sjećamo jedne tajne iz života One koju je sam Bog odabrao za Majku svoga Sina, a kao posljedicu toga i za Majku Crkve, tajne njezina potpunog prikazanja, darivanja, posvećenja Bogu, već i zato što je današnja proslava jedan konkretan ekumenski čin prema našoj subraći kršćanima Istoka.

U uvodnoj bilješci Časoslova Božjega naroda čitamo, naime, ovo: "Na današnji dan (god. 543) posvete crkve Svete Marije Nove, podignute pokraj jeruzalemskoga hrama, zajedno s istočnim kršćanima slavimo posvetu, kojom se od djetinjstva posvetila Bogu potaknuta od Duha Svetoga, čijom je milošću bila ispunjena u svome bezgrješnom Začeću." O Marijinu prikazanju ne govori nam nijedna knjiga Svetoga pisma, no zato o njemu opširno pišu apokrifi, oni tekstovi koje Crkva ne priznaje kao nadahnute pa ih zato nije ni uvrstila u svoj službeni popis svetopisamskih knjiga.

Kao zanimljivost navodimo kratko što apokrifi pišu o Marijinu prikazanju. Prema njima taj je čin bio veoma svečan. Popratili su ga čudesni događaji. Mariju su roditelji obećali Bogu i doveli je u hram kad su joj bile tri godine. Bilo je to u pratnji velikog broja hebrejskih djevojčica koje su u ruci nosile zapaljene baklje. U svečanosti su sudjelovale hramske vlasti, pa i sami anđeli, koji su vršili službu pjevača. Od radosti su pjevali. Do ulaza u hram bilo je 15 stepenica, kojima se Marija sama uspela, premda je bila još tako malena. Apokrifi govore još da se Marija u hramu hranila neobičnom hranom, koju su joj donosili sami anđeli te da nije stanovala s ostalim djevojčicama, već u samoj svetinji nad svetinjama.

Sve su to samo pobožna i neutemeljena razmišljanja apokrifnih pisaca. Ipak, kao neka književna vrsta mogu imati neko značenje. Ono bi bilo u tome što se želi na izvanjski, osjetan način, opisati, dočarati onu stvarnost koja je nevidljiva, stvarnost da je Marija od prvoga časa svoga postojanja bila puna milosti, da je bila predodređena za dostojanstvo Bogomajke, kojim nadilazi i same anđele. Bog je svojom milošću pripravio Marijino tijelo da ono postane hramom Božjega Sina, svetinjom nad svetinjama, u koju se spustio i nastanio Najsvetiji, Sin Božji. Ona je po svome odabranju prikazana, posvećena Bogu, određena za velike stvari, za ostvarenje Božjega plana o spasenju čovjeka. Kad čitamo one nadahnute tekstove Svetoga pisma, koji govore o Mariji, onda nam i današnji spomendan postaje tako jasan, rječit.

Radi se o velikoj tajni utjelovljenja u koju je i Marija svim svojim bićem bila uvučena. Blagdan Gospe od Zdravlja, kojoj su u krajevima negdašnje Mletačke Republike bile podignute brojne crkve, crkvice i kapele, vezan je s jednim događajem. Kad je god. 1630. na području Mletačke Republike harala strašna kuga, koja je u samoj Veneciji pokosila 80.000 života, mletački se Senat obratio Gospi za pomoć. Učinjen je zavjet baš na današnji dan god. 1631. da će Gospi, ako prestane kuga, podići crkvu. Kuga je prestala, a zavjet je ispunjen. Podignuta je god. 1687. velebna crkva Madonna della salute, koju i danas svaki posjetitelj Venecije može posjetiti. Pobožnost prema Gospi od Zdravlja došla je iz Venecije i u naše južne krajeve.






Kako je lijepa BLAŽENA DJEVICA MARIJA!

21.11.2005. | 19:51 | 5 K | P | # | ^

::.............KRIST KRALJ..................:

Dragi moji!
Danas je blagdan Krista Kralja.
Pročitajte današnja čitanja:
Biblijska čitanja

Prvo čitanje: (Ez 34, 11-12.15-17)

Čitanje Knjige proroka Ezekiela

"Ovo govori Gospodin Bog: 'Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ću ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka' - govori Gospodin Bog. 'Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno.'

A vama, ovce moje, ovako govori Gospodin Bog: 'Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca!'"

Riječ je Gospodnja.

Pripjevni psalam: (Ps 23,1-3.5)

Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudjevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Trpezu preda mnom prostireš
Na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Drugo čitanje: (1 Kor 15,20-26.28)

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako vrhovništvo, svaku vlast i silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena smrt. I kad mu sve bude podleženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.

Riječ je Gospodnja.

Evanđelje: (Mt 25,31-46

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: "Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'

Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi? A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'

Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i n dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'

Tad će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.' I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."

Riječ je Gospodnja.

Danas slavimo blagdan Krista Kralja.
Ove su mi se riječi urezale u mozak i pamtim ih jako dobro .
Naime riječ je bilo o Kristu Kralju .Danas kako prikazuju kraljeve djeci ?
U crtićima i slikovnicama kralje je bogat ima sluge, odjeću vezenu zlatom ,zlatno žezlo
i tako dalje.Da li je Isus takav kakvoga ga oni prikazuju?
Nije Isus je skroman.
Njegova je kruna ,trnova kruna .
Njegova je odjeća nije izvezena zlatom,a
Njegovo žezlo nije od dragulja i zlata već trstika.
Kakvo je onda Njegovo kraljevstvo?
Pa sam je Isus rekao :''Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta!''
Isus je Kralj Nebeski!
I moje zadnje riječi
Danas, na blagdan Krista Kralja, pred nama stoji Gospodin kao sudac.
Njegov sud unosi svjetlo u naš život, osvjetljuje naše djelovanje gledom na ono bitno, jedino potrebno: da služimo najmanjima. Pavao nas opominje: "Dok imamo vremena, činimo dobro svim ljudima!" (Gal, 6, 10). Suvremeno rečeno: Imamo još mnogo posla. Započnimo!

I ovaj tjedan slavimo:
21.11. Gospa od Zdravlja,Albert
22.11.Cecilija-zaštitnica crkvenih pjesama,Cilika,Filemon
23.11.Klement,Kolumban,Milivoj
24.11.Andrija,Krizogon,Krševan
25.11.Katarina Aleks,Kaja,Livarije
26.11.Slivestar,Dubravko,Konrad
27.11. 1 NEDJELJA DOŠAŠĆA!

Ljudi uskoro će nam Božić,blagadan kojemu se svi vesele:)

Evo jedne pjesme Kristu Kralju:

TI KRISTE KRALJ SI VJEKOVA!

Ti, Kriste, Kralj si vjekova,

Ti vladar sviju naroda,

Ti sudac si jedincati

Svih umova i srdaca.



Kriste, Kralju, mir i jedinstvo,

podaj Crkvi svojoj kršćanskoj.



Glavari svih te naroda

Pred svijetom javno častili,

A mi Ti evo kličemo:

Ti višnji kralj si sviju nas!



Kriste, Kralju, mir i jedinstvo,

podaj Crkvi svojoj kršćanskoj.


O Kriste, mira vladaru,

Pokori srca buntovna,

U jedno stado skupi sve

Od tebe što odlutaše.



Kriste, Kralju, mir i jedinstvo,

podaj Crkvi svojoj kršćanskoj.


Sva slava tebi, Isuse,

Što vlašću svijetom upravljaš,

I ocu s Duhom preblagim

U vječne vijeke vjekova.


Prekrasno zar ne?


Ljudi laka vam noć i neka anđeli uvijek budu s vama i naš DRAGI BOG!

:)

20.11.2005. | 18:55 | 2 K | P | # | ^

:............Na gozbi Kralja Jaganjca.............:

Na gozbu Kralja Jaganjca,
U bijelom ruhu idimo
Kroz more prošav Crveno,
Vladaru Kristu pjevajmo.

U svojoj divnoj ljubavi,
On pit nam daje svetu Krv,
Ta ljubav tijelo Njegovo
Ko svećenik prikazuje.
Od krvi se na vratima
Strahoviti plaši anđeo,
Put u moru se otvara,
Dušmana vali gutaju.
Naš vazam odsad Isus je,
Vazmeno janje On!
I čistim ljudskim dušama
Neokaljan čisti kruh.

O rajska žrtvo istinska,
Što pako si pokorila
Što pretrgla si smrtni vez
I dar života donijela!

Nadvladav pako slavno Krist
Barjake svoje razvija,
Raj otvara i povlači
Ko sužnja kralja tminskoga,

Da budeš vazda,Isuse
Veselje naše uskrsno
Preporođene izbavi
Od grijeha smrti užasne.

Sva slava Ocu vječnomu
I uskrslom Sinu mu
Sa Tiješiteljem Presvetim
U viječne vijeke vijekova.
AMEN!



MOLITVA VOJNIKA
Molio sam Boga za jakost ,
a On me učini slabim
da bih bio skroman
i ponizan.

Molio sam Njegovu pomoć
da bih stvarao velika dijela,
a On me učini malenim
da bih činio dobra djela.
Ništa nisam dobio od onog što sam tražio,
al' sam dobio
sve ono što je bilo dobro za mene!
Moja je molitva protiv mene uslišana,
jer je put kojim sam išao bio blagoslovljen!

Molio sam za bogatstvo i dobra
da bih bio sretan i bez brižan,
a On me učini siromašnim
da bih bio mudar i slobodan!

Molio sam za sve stvari ovog svijeta
kako bih uživao život,
a On mi dade život
da se radujem stvarima u svijetu!

19.11.2005. | 19:45 | 1 K | P | # | ^

:.....................Sretan mi rođendan...........................:

SRETAN MI 15 ROĐENDAN!MATEJA SRETNA TI ROĐENDAN!
Danas u 21:55 prije 15 godina sam se rodila ja:)
Ah nek mi Bog podrai sreće, blagosti i mira.


A sad moje najdraže pjesme:
KRISTE, BUDI NAŠA RADOST



Kriste, budi naša radost,
Kriste, budi naša sreća,
Kriste, budi nam život ti!


Kad nas muče sumnje teške,
kad nas boli duša stog.
Kad nam brat ne pruži ruku,
I tad, Kriste, budi uz nas.


Dok ti pjevamo pjesmu ovu,
Ti nas združi ljubavlju.
Neka s nama bude mir,
Tvoj mir neka bude uz nas.

KLANJAM TI SE SMJERNO

Franz Schubert


Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš,
što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce ti se moje cijelo predaje,
jer dok promatra te, svijest mu prestaje.


Vid i opip, okus varaju se tu,
al' za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,
istine nad ovom nema istinom.


Isuse kog sad mi krije veo taj,
Žarku želju, molim, Ti mi uslišaj.
Daj da otkrito Ti lice ugledam,
I u slavi Tvojoj blažen uživam.

MOJA ZVIJEZDA

Danijela Koren, Andrina Maltar
FRAMA band "Libertas"


Tamne su ove noći
Al’ se zvijezda uvijek pali
Čija li je, pitam se
Zašto voli moj osmjeh mali?
Zašto voli moje suze, moju dušu, moje snove?
Zašto je tu kad vjetrovi pušu?
Zašto voli oči ove?
Kriste, ti si moja zvijezda
Koja sjaji najjače
Ti si moja ljubav
Koju volim najviše
I kad padne noć
Kad sam u tišini sama
Znam da ti si Kriste s nama!


Gledam sunce što na nebu sjaji i tihe kapljice kiše
Tvoju prisutnost osjećam
Ti voliš moj osmjeh mali
Ti voliš moje suze moju dušu i moje snove
Tu si kad vjetrovi pušu
I voliš oči ove.

O HOSTIJO SPASONOSNA



O hostijo spasonosna,
što otvaraš nam širom raj,
sred rvanja sudbonosna
ti jačaj nas i očuvaj.


Gospodinu Trojedinom
nek bude slava vječita,
koj' život vječni puku svom
u rajskom domu neka da,
vječni život neka da.


O hostijo najsvetija,
što hraniš duše nevine,
udijeli jakost onima,
što traže pomoć s visine.


Gospodinu Trojedinom...


USTA MOJA



Usta moja, uzdižite k preslavnomu tijelu glas
i krv dragu proslavite, što je proli za sve nas
Čedo majke plemenite, ljudskog roda Kralj i Spas.


Dan je svima smrtnicima, Djeva nam ga porodi,
i on prođe sijuć tlima zrnje riječi Božijih,
a na kraju vjernicima divan spomen ostavi.


Kad je s braćom večerao, Spas na gozbi posljednjoj,
sav je zakon obdržao on u hrani vazmenoj
i ko hranu tad je dao sama sebe družbi svoj.


Gospod zbori i kruh biva svetim tijelom njegovim,
likom vina krv se skriva, okom toga ne vidim,
ali sama vjera živa kazuje bezazlenim.


Divnoj dakle tajni ovoj klanjajmo se smjerno mi,
stari zakon žrtvi novoj nek se sada ukloni,
vjera duši čovjekovoj nek spoznanje dopuni.


Bogu Ocu, Bogu Sinu hvala s pjesmom radosnom,
slavimo im veličinu, častimo ih dušom svom,
k Duhu Svetom nek se vinu glasi s dikom jednakom. Am

Ljudi moji šaljem vam puno pusa i nek vas sve Bog blagoslovi

18.11.2005. | 20:51 | 8 K | P | # | ^

:...........hmmmmmmmm...........:

Svijet je podijeljen oko jedne jedine stvari. Plima i oseka čovjekovih različitih mišljenja okreću se oko jednog pitanja, a to je da li je Isus Krist Gospodin ili nije. Današnji kaos u svijetu i prijeteći sukobi zapravo su ishod te temeljne činjenice, koja se odnosi na položaj Isusa Kristra u vezi ljudske vrste. Ljudi se nisu strogo podijelili oko pitanja postojanja Stvoritelja. Oni se, naime, ne mogu složiti u vezi Spasitelja koji je Krist i Gospodin. Osim vrlo malog broja nesigurnih ateista, čovječanstvo spremno i jednodušno prihvaća zamisao o Bogu Stvoritelju. Muslimani se u tome slažu sa kršćanima. Budisti se u većini isto tako slažu s kršćanima. Čak i animisti, koji se klanjaju kamenju i drveću, maglovito shvaćaju da postoji Onaj koji je iznad svega što oni štuju. U zapadnom svijetu rijetko nalazimo čovjeka koji ne vjeruje u Boga. Iako su čovjekove zamisli o Stvoritelju često izobličene, ipak je priznavanje Boga kao Stvoritelja sveopće prisutno.
Upravo se na toj osnovi traži neka vrst ujedinjenja. To, da svi štujemo istog Boga iznosi se kao dokaz da su svi ljudi braća. Ali ako uporno tvrdite da je Isus Krist Gospodin, svijet će se podijeliti. Dok se Boga kao Stvoritelja na ovaj ili onaj način štuje posvuda, Krista se kao Gospodina ne priznaje. U tom smislu on nije izjednačen sa Bogom Ocem i nikad neće biti sve do dana kada će dobiti ime koje je iznad svakog imena, i kada će svaki jezik priznati da je on Gospodin na slavu Boga Oca. Krist nije još nikad primio to sveopće priznanje koje se daje Bogu. Njegova jednakost s Bogom je tvrdnja koju svijet često osporava i niječe. Ljudi ne žele dati Kristu ono što su spremni dati Bogu-Ocu. Na dan pedesetnice, Petar je zahtijevao da se Krista prizna kao Gospodina, a Crkva postavlja taj zahtijev još i dan danas. Toj se istini mnogi i danas žestoko opiru, svijet još uvijek nije prihvatio Krista kao Gospodina.
Za kršćane je ta stvar sređena. Barem teoretski, Krist je naš Gospodin i Spasitelj. Ali što se tiče pune primjene i potpunog značenja te jednostavne činjenice, mnogi to nejasno shvaćaju. Neophodno je ponovno saslušati tu veliku istinu kako ju je Izaija već odavno oglasio.

17.11.2005. | 20:03 | 6 K | P | # | ^

:::::...........TEBE BOGA HVALIMO.............:::::

TEBE BOGA HVALIMO



Tebe Boga hvalimo, vjerno ispovijedamo,
vječnoga Oca slavimo, složnim glasom pjevamo.
Na nebesim anđeli štuju te s arkanđeli.


Kerubini smjerno svi duboko se klanjaju,
Serafini složno ti jednim glasom pjevaju:
Svet, svet, svet, je Gospod Bog,
kralj preslavni puka svog!


Još samo dva kratka dana do mog rođendana:)

16.11.2005. | 21:09 | 2 K | P | # | ^

:::::::::::.............Kao košuta..............::::::::::::

K'O KOŠUTA ŠTO ŽUDI

Psalam 73(74)


Ko’ košuta što žudi za izvorima vode,
ko’ pustinja što žeđa za oblacima kiše,
i duša moja čezne za tobom, o moj Bože.
Ne tuguj dušo moja, jer dolazi Bog tvoj!


U Boga svog se uzdam od zore pa do noći,
da sjenom idem smrtnom još uvijek se ne bojim.
U tvojoj ruci, Bože, sudbina leži moja,
dok ti uza me stojiš, pred kim da strepim ja?!

15.11.2005. | 21:51 | 3 K | P | # | ^

::........................::::

Kako možeš upoznati Krista osobno?

Prvo moraš shvatiti da te Bog voli. Rečeno nam je da je Bog toliko volio svijet da nam je dao Isusa Krista (Ivan 3:16). Bog nas toliko voli da nam je dao način na koji možemo doći do Njega. Ali da bismo došli do Njega mi moramo priznati da ga trebamo. Moramo to priznati, jer zbog naše pobune postoji ponor između nas i Njega.
Isus je rekao:''Nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti'' (Luka 13:3). Obraćenje jednostavno znači promjenu misli. Cijeloga života kretao si se u smjeru suprotnome Bogu. Bog teži ostvariti zajedništvo sa tobom. On želi da se okreneš i kreneš prema Njemu. Da, mi moramo priznati pred Bogom da smo grešnici i da želimo promjeniti svoja razmišljanja o Njemu.
Stoga moraš prihvatiti činjenicu da je Isus umro na križu zbog tebe, kako bi On platio tvoj dug prema Bogu.


1.



--------------------------------------------------------------------------------

2. Dug

Drugo, svaki čovjek, i ti i ja, imamo dug grijeha. Dug znači obvezu da nešto ispunimo. Svatko sam za sebe mora platiti taj dug ( ja ne mogu platiti tvoj dug jer imam svoj osobni dug i obratno).
No, koji je to dug prema Bogu?
U poslanici Rimljanima 6:23, Biblija kaže:''Jer plaća za grijeh je smrt.'' Drugim riječima, plaća je nešto što se zaradi. Radeći neki posao ti zaradiš plaću u određenom iznosu kuna. Tako i čineći grijeh zaradiš plaću - smrt, vječnu odvojenost od Boga.
To je jednako pretpostavci da ti duguješ nekome 10 milijuna kuna, a zarađuješ samo 1 kunu na dan. Nema načina kako bi mogao otplatiti sav taj dug. Trebaš nekoga tko će ti pomoći otplatiti tvoj dug. Tako i plaća geijeha ima kobnu poslijedicu - vječnu odvojenost od Boga.


Evo jedne istinite priče koja dobro ilustrira ono što je Isus učinio za nas...

Dok je Nikola II bio car Rusije, jedan je otac dao svoga sina u vojsku nadajući se da će ga vojska naučiti stezi i da će naći svoj put u životu. Među ostalim porocima, mladić je imao slabost prema kockanju, i vojnički mu je život u tome više odmogao nego pomogao.
Njegov posao u vojsci bio je knjigovodstvo. Kako su njegovi kockarski dugovi rasli, on je posuđivao sve više novca iz blagajne da bi platio svoje dugove. Nastavio je i dalje gubiti umjesto dobivati i tonuti sve dublje u dug.
Kad je jedne noći uvidio koliko je taj iznos golem, napisao je preko ruba knjige:''Tako veliki dug, tko to može platiti?'' Zavalio se u stolac s pištoljem u ruci, želeći se prije smrti prisjetiti nekih trenutaka. Dok je razmišljao o svom životu, zadrijemao je.
Te je noći car Nikola II obilazio prednju stražu. Ušavši u knjigovođinu stražarsku kućicu ugledao je usnulog čovjeka sa pištoljem u ruci i otvorenu poslovnu knjigu.
Kad se vojnik u neko doba noći probudio, pogledao je u knjigu i pročitao riječi:''Tako veliki dug, tko to može platiti?'', a ispod toga je pisalo:''U potpunosti isplaćeno - car Nikola II !'' Car Nikola II imao je dovoljno novaca da plati dug.


Dakle, dug je ono što nekome dugujemo. Kazna je ono što zasluženo dobijemo ako ne isplatimo svoj dug ili prekršimo zakon. Prekršimo li zakon o brzini vožnje, kazna će nam biti određena svotom koja je predviđena za taj prekršaj. To je naša kazna, naš dug prema društvu. Ubijem li nekoga, kazna će biti mnogo teža - smrt ili doživotna robija. Što je veći prekršaj, veća je i kazna.

Razlog vječne odvojenosti od Boga jest težina prekršenog zakona - nismo živjeli prema mjerilima savršeno svetoga i savršeno pravednoga Boga.

--------------------------------------------------------------------------------

3. No, tvoj dug je u potpunosti plaćen! I to je radosna vijest...



Zato je Božji Sin postao čovjekom i živio savršenim životom. On nije imao duga, jer nije griješio. Tako je Bog naše dugove, težinu naših grijeha, prenio na Isusa Krista, a Krist je zbog svoje ljubavi prema nama platio naše grijehe umjesto nas - svojim životom. Bog nam stoga može oprostiti i dati nam NOVI ŽIVOT odlučimo li primiti Krista.
''A Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas''
(Rimljanima 5:8).






Zamisli da tvoj prijatelj umire od raka, i da ti zbog ljubavi prema njemu zatražiš od liječnika da posebnom transplatacijom prenese stanice raka iz njegova tijela u tvoje. Što bi se dogodilo? On bi živio, a ti bi umro. Zašto? Zato što je ono što je ugrožavalo njegov život preneseno u tebe. Zato je Krist umro za nas na križu. 2 posl.
Korinćanima 5:21 kaže:''Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u Njemu postanemo pravednošću Božjom.''

--------------------------------------------------------------------------------

4. No, samo prihvaćanje grešnosti i Kristove smrti te razumijevanje tog stanja ne dovode nas u zajedništvo s Bogom. TI MORAŠ ODLUČITI. Vječni život je Božji dar za tebe. Želiš li ga primiti?

Biblija kaže:''A onima koji Ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.''

14.11.2005. | 19:38 | 4 K | P | # | ^

::::::::::..........Talenti.............:::::::::::

Ja kao ja i svaki dobri kršćanin otišla sam na misu i svojim ušima koje mi je Bog podario
sam čula ovo predivno evanđelje po Mateju:
Prispodoba o talentima 0 19,11-27) 14 "Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. 15 Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan - svakomu po njegovoj sposobnosti. 16 I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. 17 Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. 18 Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov." 19 "Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. 29 Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
Ova nam prisbodoba govori o talentima.
Samo ću jedno reči:
''Imamo talente ,koristimo ih ,nemojmo ih zakapati,jer kakva nam korist od zakopanih talenata?''

To je od današnjeg evanđelja.

Danas sam ramišljala kako uvijek u meni živi jedna iskra nade.
Nikad ne mislim crno ,svemu se nadam dobrome.

Eh kad bi barem tako svi ljudi.

Brojim dane do rođendana još samo 5 dana.

Ovaj tjedan slavimo:
14.11.Nikola Tavelić,Ivan Trogirski
15.11.Albert Veliki,Leopold,Paulin
16.11.Margareta,Gertruda,Otmar
17.11.Sv.Elizabeta(zaštitnica Franjevačkog Svijetovnog reda),Hugo,Grgur(rođendan moje mame)
18.11.Odo,Maksim,Leonard-MOJ ROĐENDAN!
19.11.Sv.Janja Asiška,Matilda,Krispin
20.11.KRIST KRALJ-34.NEDJELJA KROZ GODINU!


Evo tako malo obavijesti.
Opet jedan, još jedan tjedan je završio.
Kako?
To znate vi.
Želim vam nešto toplog i lijepog reći ,ali ne znam što.
Hoće li biti dovoljno ako kažem KOLIKO IMA STVARNO DOBRIH LJUDI NA SVIJETU!
Tako ste dobri ,topli.

Svi vi tužni ,umorni i opetrećeni pođite k Isusu on će VAs odmoriti i razveseliti,a od mene čujte ovo:



Pjevat ću Gospodu mom dok živim ja
pjevat ću hvalu Bogu svom dok traje mi dah.

Moje misli o njemu biti će ljubav, radujem se,
kličem sad Gospodu svom.

Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda,
Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda,
Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda,
Proslavljaj ga dušo moja, slavi ga.

KAKO DA TE NE VOLIM

Ante Vučković


Kad sve se smrači i dalje ne mogu
kad pjesma moja raspukne se nijema
kad slobodu sanjam a nje nigdje nema
trebam tvoju ruku trebam tvoju, tvoju snagu.


Jer znam da ti robove oslobađaš,
razdireš sve lance, liječiš svaku ranu,
premošćuješ sve klance.


Jer znam da ti slijepcu daješ oči,
u život vraćaš mrtve, daješ se za hranu,
spreman si na žrtve.


Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam,
moj Isuse, moj Isuse.


Kad želim letjet i netko me priječi,
kad nikog nema suze da razumije
kada nema snage a naviru sumnje,
trebam tvoju ljubav, trebam tvoje, riječi.


Jer znam da ti opraštaš sve grijehe,
svaki pad razumiješ, razdaješ se čitav,
za me život daješ.


Jer znam da ti zoveš me na gozbu,
spremaš život novi, uzame si uvijek,
voliš me do krvi.


Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam,
moj Isuse, moj Isuse.


LAKA VAM NOĆ I NEKA VAS ANĐELI ČUVAJU!

13.11.2005. | 19:57 | 2 K | P | # | ^

:::::::..........Jozafat....................:::::::

12.11. Jozafat


Svetac Mučenik Biskup
U vatikanskoj bazilici Sv. Petra podno jednog oltara nalazi se grob mučenika kršćanskog jedinstva sv. Jozafata. Ondje se rado okupljaju hodočasnici istočnoga obreda, koji su sjedinjeni s Rimom, osobito Ukrajinci. No i ostali Slaveni katolici gaje veliko poštovanje i pobožnost prema sv. Jozafatu koji je odličan predstavnik svetosti medu Slavenima. Jozafat je svečevo redovničko ime, a nosio ga je već u Starom zavjetu jedan judejski kralj. Po njemu je prozvana i dolina podno Maslinske gore gdje bi se, prema proroku Joelu, imao održati opći sud na koncu svijeta. »U one dane i u ono vrijeme kad okrenem udes Judeji i Jeruzalemu, sakupit ću sve narode i povesti ih u dolinu Jošafat. Ondje ću im suditi… (Jl 4,1–2).

Jozafat Kuncewycz se rodio oko god. 1580. u Ukrajini od pravoslavnih roditelja. Na krštenju je dobio ime Ivan, a kad bude stupio u red bazilijanaca dobit će ime Jozafat. U taj je red stupio prihvativši katoličku vjeru, jedinstvo s Rimom, a sačuvavši kao i ostali sjedinjeni kršćani, takozvani unijati, istočni obred i običaje. Sad će postati velik čuvar i pobornik kršćanskoga jedinstva. To će biti i uzrok njegove mučeničke smrti.

Obukavši redovničko odijelo, Jozafat je imao povlasticu da je bio prvi novak bazilijanskog sjedinjenoga samostana Presv. Trojstva u Vilni. Bilo mu je tada 20 godina. On će u taj stari red s bogatom tradicijom i duhovnošću unijeti nov žar, nove ideje pod utjecajem isusovaca, koji su tada na teritoriju poljske države bili veoma aktivni. Učinio je to kad je u samostanu postao poglavar, a još više kad je postao nadbiskup u Polocku, u Ruteniji, koja je iz ruskih prešla u poljske ruke za vrijeme kralja Sigismunda III.

Kao nadbiskup Jozafat je bio barbarski ubijen od dvanaestorice zlikovaca 12. studenoga 1623. u Vitebsku, u Bijeloj Rusiji, budući da je njegova pastoralna revnost i zaslužna djelatnost za jedinstvo s Rimskom crkvom navukla na se mržnju pravoslavaca koji su odijeljeni od Rima. Jozafat je svojim protivnicima govorio: »Vi me smrtno mrzite, dok vas ja sve nosim u srcu i bio bih radostan da umrem za vas.« Bile su to proročke riječi. Domogavši se građanske vlasti te iskoristivši trenutak političkih razdora u Poljskoj, rulja je fanatika, naoružana sabljama i puškama, nahrupila u Jozafatovo obitavalište te ga usmrtila. Golo tijelo bacili su mu u rijeku Dunu. No vjernici su čekali da dođu do njega i da ga časno sahrane. Njegova je smrt bila povodom mnogih obraćenja i učvršćenju unijatske Crkve. Jozafat je veoma brzo proglašen blaženim. Papa Pio IX. proglasio ga je god. 1867. kao prvog istočnjaka svetim.

Prigodom 300. obljetnice mučeničke smrti sv. Jozafata papa Pio XI. izdao je encikliku Ecclesiam Dei iz koje o svetom mučeniku donosimo ovaj izvadak: »Božja je Crkva tako divnim određenjem sastavljena da u punini vremenâ postane kao velika obitelj koja obuhvaća svekoliki ljudski rod. Znamo da je uz ostale odlične znake po božanskoj volji označuje ekumensko jedinstvo.

Krist Gospodin nije jedino apostolima povjerio službu koju je sam primio od Oca kad kaza: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji; idući, dakle, učite sve narode, već je također nadasve htio da zbor apostola bude jedan, dvostruko spojen najužom vezom. Iznutra je vez ona vjera i ljubav koja je razlivena u našim srcima po Duhu Svetom, a izvana upravljanje jednoga svima, jer je prvenstvo apostola predao Petru. Ono je vječno počelo i vidljiv osnov jedinstva. Da bi pak ono jedinstvo i sloga ustrajali zauvijek, Bog koji sve predviđa posvetio je jedinstvo kao znakom istodobno svetošću i mučeništvom.

Takva je čast zapala Jozafata, nadbiskupa Polocka, slavenskog istočnog obreda. Njega s pravom priznajemo za odličnika, sjaj ili stup istočnih Slavena. Jedva da je netko drugi više osvjetlao njihovo ime ili bolje pridonio spasenju. On je njihov pastir i apostol; pogotovo što je svoju krv prolio za jedinstvo svete Crkve. Štoviše, osjećajući da ga pokreće neko nebesko nukanje, shvatio je da za ostvarenje svetoga općeg jedinstva najviše može pripomoći time ako zadrži u jedinstvu opće Crkve istočni slavenski obred i bazilijansko ustrojstvo samostanskog života.

Međutim, nastojao je prije svega oko povezanosti svojih građana s Petrovom stolicom. Odasvud je skupljao dokaze koji su bili vrijedni da promiču i potvrđuju tu povezanost. Posebno je razmatrao liturgijske knjige kojima se služe Istočnjaci, i sami odijeljeni prema odredbama svetih Otaca. Primijenivši, dakle, tako pomnu pripravu, započeo je djelo uspostave jedinstva. Takvom je istodobno snagom i ljupkošću i s takvim uspjehom radio da su ga sami neprijatelji nazvali "otimač duša".«

Poznato je kako sadašnji sveti otac Ivan Pavao II. u svojim nastupima podržava vjernike istočnoga obreda, koji su sjedinjeni s Rimskom crkvom. To je pokazao i na svome putu po Sjedinjenim Američkim Državama kad je u Filadelfiji posjetio ukrajinsku katedralu Bezgrješnog začeća. Taj je posjet bio daleko više od onoga što bi se moglo nazvati kurtoazijom prema ukrajinskim katolicima istočnoga obreda.

Monsinjor Robert Moskal, kancelar ukrajinske nadbiskupije Filadelfije i katedralni župnik, uvjeren je da će posjet Svetoga Oca poslužiti i odgajanju svih Ukrajinaca katolika u njihovu obredu, pa i onima koji žive tamo iza željezne zavjese čvrsto odani i vjerni svojoj vjeri Unatoč progonstvima.

Monsinjor Moskal smatra da je posjet Ivana Pavla II. njihovoj katedrali sreća za sve Ukrajince gdjegod živjeli. Publicitet, koji je prethodio tom posjetu, pomaže da se Ukrajinci odgajaju u svojim vjerskim tradicijama. To su i one što im je prenio i sv. Jozafat. Posjet pak njihovoj katedrali naglašava činjenicu kako se i s različitostima obreda i tradicija može živjeti u skladu i miru pa zvali se mi Ukrajinci, Bjelorusi, Poljaci, Španjolci, Nijemci ili bilo koji drugi narod.

Obvezan spomendan sv. Jozafata, mučenika jedinstva, doziva nam sve to u pamet i zato se može reci da njegova svetkovina ima ekumensko značenje: stvarnost jedinstva u poštivanju opravdanih i zakonitih razlika.

12.11.2005. | 21:14 | 3 K | P | # | ^

:..................Sv.Martin...................:

11.11. Martin


Svetac Biskup
Hagiografi smatraju svetoga Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj liturgijski blagdan. On je jedan od onih ljudi o kojem su govorili čitavi naraštaji. Njegova gesta dobrotvornosti prema siromahu, što se smrzavao pred vratima grada Amiensa, davši mu polovicu svoga plašta, ispunjala je maštu mnogih, slikara i umjetnika također. Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela »novo se vino pije na blagdan Svetoga Martina«.

Martin se rodio kao sin jednoga rimskog tribuna u Sabariji, u Panoniji, današnji Szombately u Madžarskoj, oko god. 315. Djetinjstvo je proveo uz oca vojničkog tribuna u jednom vojnom garnizonu u Paviji. I njega su protiv volje mu unovačili u carsku gardu i tako je na silu postao vojnik. U to vrijeme valja staviti i onu zgodu iz njegova života kad se usred ciče zime našao pred gradskim vratima grada Amiensa u Galiji te ondje susreo siromaha prosjaka, koji je od njega zatražio milostinju. Ne imajući kod sebe novaca, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkoga plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnio san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: »Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.« Bio je to veliki milosni čas njegova života. On se još više oduševio za kršćanske ideale, prema kojima je nastojao provoditi život.

Neki životopisci spominju kako je Martin kao rimski vitez imao za poslužnika nekoga roba. No on je s njim postupao kao s bratom, čak mu je sam znao očistiti obuću. I takvo je ponašanje značajno isto tako kao i ono prema onom prosjaku jer pokazuje stav pravoga kršćanina prema bližnjemu.

Završivši vojnu službu i oprostivši se zauvijek od nje, Martin je bio zaređen za egzorcista. Nakon toga se vratio kući u Panoniju, gdje mu je uspjelo pridobiti za kršćanstvo vlastitu majku. Od kuće je pošao u Milano, gdje se tada vodila žilava duhovna borba protiv krivovjeraca arijanaca. I on se upustio u tu borbu, braneći svojski vjeru u Kristovo božanstvo, u njegovu istobitnost s Ocem. Zbog toga je bio prognan iz Milana te se sklonio u pokrajinu Liguriju. No ni tu nije dugo ostao, već je pošao u Poitiers, u Galiju, i tu se predao kontemplativnom životu u slavnome samostanu Ligugé.

Kad je grad Turon – francuski Tours – ostao bez biskupa, pozvali su ga u taj grad da izliječi jednoga bolesnika. On je došao, ali mu tada priopćiše da je taj bolesnik obudovjela turonska biskupija bez svoga pastira, koja je potrebna njegove pomoći. I bio je izabran za biskupa Turona te posvećen god. 370. O njemu se govorilo »da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru«. Monaški mu je život najviše odgovarao, no Gospodin je želio imati ga kao pastira jedne biskupije.

Kao biskup Martin se dao i na veliko djelo evangelizacije medu Galima, na dobrotvorne akcije, na smirivanje duhova unutar Crkve, na otpor protiv uplitanja građanske vlasti u čisto crkvene poslove. Uvijek je bio bliz onima siromašnima, uz one progonjene. Zbog toga su ga takozvani viši krugovi znali prezirati, izrugivati, smatrati ludim. Imao je protivnika i u redovima klera. I tako je 27 godina biskupskoga života sv. Martina prošlo u suprotivštinama i progonstvima svake vrste.

Njegov životopisac Sulpicije Sever ovako je opisao posljednje dane svečeva života: »Martin je davno prije znao svoj kraj. Rekao je braći da je blizu rastavljanje njegova tijela. Međutim, postojaše razlog da posjeti biskupiju Candes. Kler je, naime, te crkve bio u međusobnoj neslozi. Martin, želeći uspostaviti mir, makar i znajući kraj svojih dana, nije odbio da poradi takva slučaja krene na put. Držao je da će biti odličan završetak njegovih kreposti ako povraćeni mir ostavi u Crkvi.

Boraveći, dakle, neko vrijeme u selu ili u crkvi, kamo je otišao, uspostavivši mir u kleru, Martin je već pomišljao da se vrati u samostan. Odjednom ga stanu napuštati tjelesne sile, i pozvavši braću, upozori da se već raspada. Nastane tuga, svi se ražalostiše i u jedan glas jadikovahu: "Zašto nas, Oče, ostavljaš? Kome nas, rastužene, prepuštaš? Napast će vuci grabežljivi tvoje stado; tko će nas, kad je pastir mrtav, braniti od njihovih ujeda? Istina, znamo da ti čezneš za Kristom, ali tvoje su nagrade spasenje pa odgođene neće biti umanjene; radije se smiluj nama koje ostavljaš."

Ganut tim placem, makar je sam uvijek srcem uranjao u Gospodina milosrđa, kaže se da je zaplakao. Obrativši se Bogu, Martin je onima koji su plakali ovom riječju govorio: "Gospodine, ako sam još nužan za tvoj narod, rad ne otklanjam; neka bude tvoja volja!"

O neizrecivog li muža! Rad ga ne nadjača niti ga smrt svlada. Nije se spremnije priklonio ni jednoj strani, niti se prestrašio smrti niti je otklonio živjeti! Očiju i ruku stalno usmjerenih u nebo, nesavladivi duh nije odmicao od molitve. Kad su ga prezbiteri, koji su tad k njemu došli, molili da promjenom boka olakša tijelu, rekao je: "Pustite, braćo, pustite da radije gledam nebo nego zemlju, kako bi se duh već otputio svojim putem kojim mu je ići Gospodinu." Dok je to govorio, vidio je kako blizu stoji đavao. Reče: "Zašto stojiš tu, krvava životinjo? Ništa nećeš, krvniče, na meni naći; prima me krilo Abrahama."

S tom riječi duh predade nebu. Martin je, veseo, primljen u krilo Abrahama; Martin, siromašan i skroman, bogat ulazi u nebo.

Pisma svetog Martina
(za one koji je još nisu naučili)

Evo višnjem Bogu hvala
lipa noć nam je procvala
kada Martin biskup sveti
s one zemlje k nami sleti

Martin stoji blizu rike
di su pjanci od starine
tu se Martin boje čuti
di se rujno vince pije

Dalmacija ga je prozvala
on poleti kako vila
iz dalekih tih zemaja
evo nam ga Bogu hvala

Evo našega Martina
iz dalekih zemlja k nami
pripravite mu dobra vina
blagovat će Martin snami

Martin neće vele stvari
nego vina i lojenice
za ne povrć zakon stari
blagovat će Martin svami

Martin hvali Dalmatince
ko junake od starine
jer pod Visom kad su bili
sve Pujize potopili

Martin neće da govori
nego da se vrata otvori
a vi nami otvorite
i u kuću nas primite

I vi nami da budete
lipe dare nam podajte
do sto lita da živite
mirni zdravi i bogati

Sve van reslo sve van cvalo
posve vike vikov Amen!

11.11.2005. | 19:54 | 3 K | P | # | ^

:..................Bog moj i sve moje.............:

Ovo je rekao sv.Franjo Asiški.
Usitinu kad imamo Boga imamo sve na svijetu.
Molitva:

Gospodine, često smo sami. Imamo dojam da su nas svi ostavili. Mislim na tolike okolnosti života u kojima bi mi ruka prijatelja, riječ nekoga koji ima vremena i ljubavi, bili tako dragocjeni. No toga nema. Ostajemo prepušteni samima sebi, bez ljudskoga oslonca, katkada bez ljubavi koja nam je tako silno potrebna. Ima trenutaka, Isuse, kada nam se čini da smo već svima dojadili, da ljudi oko nas više s nama nemaju strpljenja. Pogotovo ako smo bolesni, nemoćni, ili ako nikome više ne značimo ništa, ako svojima ne privređujemo, ne donosimo plaću ili mirovinu. Često izgleda da smo mnogima na putu. Neki bi nas se tako rado htjeli riješiti, baš kao što se čovjek rješava nepotrebnoga tereta. Sve su to iskustva koja bole. Drugi se mogu igrati, a mi ako smo hendikepirani moramo smo sa strane gledati. Možda nas i uključe na koji trenutak u igru, ali brzo im to postane mučno i teško. Drugi mogu izaći u šetnju, a mi ostajemo prikovani uz krevet, prepušteni sebi. Drugi bi imali više životnoga prostora kad možda bolesnih, nemoćnih, hendikepiranih ne bi bilo u njihovoj blizini. Da roditelji nemaju bolesno dijete, mogli bi si više toga priuštiti; da mlada obitelj nema uza se starce, mogla bi bolje planirati svoje godišnje odmore i svoja putovanja. Sve bi bilo drugačije.

I nije čudo, Isuse, da se u takvim ljudskim okolnostima mnogi osjećaju sami, osamljeni, na neki način gotovo suvišni među ljudima. Tako se osjećala i tvoja vjerna službenica i zaručnica Klara. Sve su sestre otišle na službu Božju, a ona zbog bolesti nije mogla. Njezino je srce zavapilo k tebi!

Nemam koga , doli tebe, Isuse! Kako je divno to iskustvo. Ono vrijedi u svemu. Jer ti si, Isuse, najvažniji. To je osjetila sveta Klara. Volio bih da to bude i naše iskustvo u svim etapama života, u mladosti i starosti, u zdravlju i bolesti.

Evo me, Isuse. I kad me svi ostavljaju, ti me ne ostavljaš, ti ostaješ sa mnom, ti bdiješ sa mnom, na tebe mogu računati Ti me nikada nećeš ostaviti, nikada se nećeš iznevjeriti svojoj ljubavi. Tebi, Isuse, izručujem svoje muke, svoje patnje, svoju bolest, svoju starost, ali na osobit način izručujem ti sva svoja gorka iskustva ostavljenosti i napuštenosti kad osjetim da sam drugima težak, da sam im teret, kad primijetim da mi se više nitko ne raduje i da me svi izbjegavaju, sve to ti želim prikazati kako bih u tebi mogao naći istinsko ohrabrenje i jakost.

Imam tebe, Isuse! Budi blagoslovljen, Gospodine Isuse Kriste! Ti me ne ostavljaš kad drugi to čine, ti mi pružaš utjehu kad od drugih doživljavam udarce. Hvala ti, Isuse, na svakoj utjehi i na tvojoj vjernoj prisutnosti.

Nauči me, Gospodine, i drugoj mudrosti koju je sveta Klara poznavala: bila je radosna što je mogla svoje iskustvo priopćiti duhovnim kćerima kad su se vratile iz crkve. Pritom nije osjećala nikakve gorčine. Bila je to čista radost bez trunka prijekora. To je radost što dolazi od tebe Zaručnika, to je radost iz izvora tvoga Srca, radost koja je iznad svakoga ljudskoga iskustva. Klarino je srce bilo čisto za sestre koje su je ostavile samu. Nauči i nas, Isuse, da u dubokim i radosnim susretima s tobom nikada je ostane ni malo gorčine ili žalosti zbog koje bismo mogli drugima predbacivati. Daj da jednostavno zahvaljujemo što si ti s nama, a ne da se tužimo što drugih nema uz nas. Nauči nas radosno svjedočiti što si nam podijelio tolike milosti, a ne da gubimo vrijeme u tužaljkama zbog svega što nam ljudi nisu podarili. Nauči nas, Isuse, otkrivati sebe u tvojem zagrljaj, a s time osjetiti i životnu radost po kojoj ćemo moći i u samoći i u nemoći biti drugima na blagoslov.

10.11.2005. | 20:01 | 1 K | P | # | ^

::::::::::::::.........Bog je moj Spasitelj:.........:::::::::::::

BOG JE MOJ SPASITELJ

Široki


Bog je moj spasitelj, njemu se utječem
u ruku njegovu ja svoju polažem
Puštam da vodi me, u vjeri slijedim ga,
od smrti vječne on mi dušu izbavlja.


Dovijeka hvalit ću ga.


Bog je razbio moj strah
i svjetlom odagnao moj mrak;
dovijeka hvalit ću ga,
da, dovijeka, dovijeka hvalit ću ga.


Duša mi bješe sva okovom sputana,
korak moj posta umoran i besciljan.
Al' Bog me pogleda blag i milosrdan,
milošću svojom nov mi život darova.


Dovijeka hvalit ću ga.


Bog je razbio moj strah ...

09.11.2005. | 20:42 | 8 K | P | # | ^

:..................Ja sam samo jedna obična cura............:

Ako kažem da sam vjernica ,misle da nisam normalna!
Ako napravim blog iz ljubavi prema blogu opet nisam normalna!
Ako ne namećem svoju vjeru ,dajem svima slobode i prava na svoju vjeru ,opet nisam normalna !
Ako se pojavljujem na svijetu blogova sa svojom temom opet nisam normalna!
PA PITAM VAS JA KADA SAM JA NORMALNA???????????????????????

JA SAM JEDNA NAJOBIČNIJA CURA IZ VARAŽDINA!
IMAM 14,8 GODINA USKORO 15!
I VJERUJEM U BOGA ;IDEM VAN KAO I SVI MLADI SAMO SE NE OPIJAM I TO MI NIJE SVE NA SVIJETU KAO MNOGIMA!
PA STA SAM JA SAD TU NEKA LUDARA ILI GLUPAČA ZBOG TOGA!
PA ČEKAJTE MALO NISMO LI MI LJUDI KOJI DAJEMO SVIMA PRAVO NA SVOJ UKUS I MIŠLJENJE??

Ok , a sada :
MNOGI ĆE ME SMATRAT LUDIM ZBOG PREDANJA KRISTE TEBI ALI MENE TO NE ČUDI JER I BUDALE ZOVEŠ K SEBI!

ZA vas da se smirite i sjetite ove pjesme :

IDI KAŽI CIJELOM SVIJETU!

IDI KAŽI CIJELOM SVIJETU



Idi kaži cijelom svijetu
da i slijepi opet gledaju.
Idi kaži cijelom svijetu
da Bog je s nama tu.


1. Otvori svoje uši
i slušaj riječi te;
tko sluša taj i čuje
da Bog je s nama tu. Da!


2. Kraj tebe stoji brat tvoj
a ti ga ne vidiš;
tko ljubi brata svoga,
tom prijatelj je Bog. Da!


3. Daj kruhom sad nahrani
sve koji gladuju,
i kada to učiniš
Krist Bog će biti tu. Da!


4. O Bože daj pozovi
k svom stolu ljude sve
i nahrani ih hranom
koju daješ samo ti. Da

08.11.2005. | 18:33 | 8 K | P | # | ^

:....................Učitelju gdje stanuješ?...............:

UČITELJU, GDJE STANUJEŠ

fra Ivan Matić


Samo za Tebe, samo na Tvoju riječ
ja ostavljam sve, za Tebe, Isuse.
Samo za Tebe učinit ću sve, baš sve
svoj život ću dati, sve svoje godine.
Samo da budem gdje si Ti,
samo da živim u Tvojoj ljubavi.


Učitelju, gdje stanuješ, kaži gdje stanuješ,
jer želim Ti doći i ostati sTobom zauvijek.


Samo za Tebe
i Tvoje ljubavi koja živi u meni,
sve rane liječi mi.

Ovo sam našla na jednoj stranici i prekrasno mi je ;)


Tko ima sjeme, mora sijati.
Tko ga bojažljivo stisne u ruci,
tko se boji da ga ne izgubi
nikada neće iskusiti radost žetve


Uspjeh, njega sam uživaš.
Plod, od njega drugi žive.


Hoću zahvaliti dragom Bogu.
On me miluje s tisuću ruku.
On me ljubi s tisuću usana.
On me hrani s tisuću plodova.
On me nosi na tisuću krila.
On je moj Bog.
Ja sam u njemu kod kuće, kao dijete.


Braćo moja radujmo se Bog je s nama TU!;)
BOG VAS BLAGOSLOVI SVE:)

07.11.2005. | 19:08 | 7 K | P | # | ^

:...Bdijte dakle jer ne znate ni dana ni časa!...:

Ovo je 32.Nedjelja kroz godinu.
Naravno ja ne bi bila ja da nisam i danas otišla na misu :) i poslušala ovo evanđelje:

Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. 2 Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. 3 Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. 4 Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja." 5 "Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. 7 Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. 10 "Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. 13 Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!"

Što bi nam značile uljanice?A što ulje?
Što one predstavljaju ?
Vjeru koju uvijek treba dolijevati.

Zar ne?

U moje malo srce i moju pamet urezala se jedna rečenica koju je svećenik više puta ponovio:
''BDIJTE DAKLE JER NE ZNATE DANA NI ČASA!''
Zapamtimo ovu rečenicu.

Draga moja braćo i sestre!
:)
Mnogi se od nas pitaju ZAŠTO MI ŽIVIMO?
To sam se i ja upitala , a i mnogi od nas ,dobro da ne započnu i istraživanja o tome.
Kao neki specjalan odgovor sam ga tražila,a danas sam na misi ga dobila vrlo jednostavno:
ŽIVIMO DA BI SMO SPOZNALI BOGA!!!!!
To je odgovor na poznato nam pitanje.
Eto toliko od mene za danas.
Pa sljedeći tjedan slavimo:
7.11.Engelbert,Anđelko,Leonard
8.11.Gracije otorski,Bogdan,Bogoljub
9.11.Teodor,Erpa,Milostislav
10.11.Leon,Veliki,Lav
11.11.Martin b,Vikotrin,Davorin
12.11.Jozafat,Milijan,Milan
13.11. 33.NEDJELJA KROZ GODINU-Stanislav Kostka

Evo toliko o drugom tjednu.
Uskoro tj.18.11 je moj rođendan;) sad samo odbrojavam dane:)

Laku vam noć želim i neka anđeli budu s Vama:)

GLASNIK VELIKOGA KRALJA



Veselo kročim stazom života,
bosa mi noga kamenje gazi,
zalogaj spreman raskošna pjesma,
moja je duša radosti česma.


Jer ja sam glasnik velikoga Kralja,
poslan na raskršća života!
Gozbi da vječnoj dovodim goste,
da svijetu rečem što je ljepota!


Bijedniku pomoć, gubavcu njegu,
djetetu osmjeh, tužnomu radost,
s gladnim podijelit zalogaj svaki,
za mir i dobro žrtvujem mladost.


Jer ja sam glasnik ...


Onaj što grešnike blago je gledo,
skupljao prezrene ovoga svijeta,
naprijed me šalje, snagu mi daje,
u meni vječno proljeće traje.


Jer ja sam glasnik ...

06.11.2005. | 20:54 | 1 K | P | # | ^

:::...Nešto malo nesporazuma ,ali idemo dalje...::::

Evo dogodio se OPET jedan od nesporazuma.
Naime neki ljudi kad dođu na moj blog (mislim na nevjernike ateiste ili kako već) preburno reagiraju,
ali očito zaboravljaju da SVATKO IMA PRAVO NA SVOJU VJERU!I JA TO POŠTUJEM.
No ok ispričali su se.
I još jedna stvar JA IMAM 14,5 GODINA I NISAM NIMALO DRUGAČIJA OD DRUGI AKO SAM VELIKI VJERNIK!
E sad idemo dalje.
Svi dobro znamo sv.Antuna Padovanskog neki više neki manje ,pa evo ja bih napisala i jedan posto o Njemu i današnjim svetcima.
Pa evo da započnem :
Sv.Antun Padovanski
Sv.Antun je rođeni u Lisabonu 1195 godine.
Bio je prvorođenac plemićke,bogate i moćne obitelji.Roditelji su ga usmjerili na školovanje.
Možda su priželjikvali da postane predstavnik crkvene vlasti ili gradske uprave.
Ali je dječak koji je na krštenju dobio ime Fernando(Fernandin) ,brzo počeo iznevjerivati njihove slavoljubne želje.
Fernando je izrastao u lijepog i zgodnog dječaka , stoga su i porasle tjeskobe ukućana gledajući mladića koji se ne uklapa u njihove želje da teži za ljudskom slavom.
Dospijevši u 15 godinu , nakon dugotrajne molitve i rzamišljanja napšta rodnu bogatu palaču i
zatvara se u opatiju sv.Vinka.To je red koji postoji još i danas.
Njegova ga obitelj i prijatelji odvraćaju i opsjedaju.
U njegov život unesen je nemir ,život mu je nesnosan a duša nemirna.
Odlučio se za još veći rez ,u dogovoru sa svećenikim poglavarima napušta svoj lijep i rodni Lisabon.
Otišao je u Coimbru drugu opatiju augustinskih redovnika.Ondje Ferdinand uživa i time se okoristio te pojačao svoje teološke studije.
Imao je 25 godina kada se zaredio.
Kada je u veljači 1220 godine se pročulo da je 5 franjevačkih misionara dalo živote za Krista brat portugalskog kralja ih je prenio u Coimbru i zakopao blizu opatije augustinaca.
Ferdinand je ugostio te mučenike i prisjetio se njihova susreta .Dojmila ga se njihova žarka vjera i susretljivost i jednostavnost te im se odlučio pridružiti.
Iskoristio je priliku kada su franjevci pokucali na vrata augstinske opatije,te im je odlućio reči svoje namjere da će napustiti augustince i poći sa franjevcima.
Uz poteškoće dobio je dopuštenje te uspio navućiu franjevačku odoru.
Da prekine vezu s prošlošću uzeo je ime Antun.
Antun se ukrcao na brod i tek što se iskrcao zahvatila ga je teška bolest.
Umjesto da propvijeda po trgovima ,morao je ležati na tvrdome ležaju sa malarijskom groznicom.
Tako je njegov san apostolatu i mučeništvu propao stoga se odlučio predati Božjoj volji.
Sv.Antun je krenuo na put u Asiz nakon što mu je Duh objavio u molitvi daje u Africi zaista podnio mučeništvo.
U Asizu je 1221 godine o Duhove vidio sv.Franju Asiškog i njegovu braću.
Sv.Franjo ga je očarao svojo svetošću ,unijevši mu u srce mir.
Iz Asiza je krenuo u Monteopaolo ,blizu grada Forli.Tu je proveo neko vrijeme u razgovoru s Bogom ,kao prijatelj s prijateljem.
U svega nekoliko mjeseci sv.Ante je obišao cijeli svijet.
Kada je stigao u Montepaolo činio se izgubljenim,al je bio radostan što je zaboravljen.
Prije propovijedanja Gospodine je želio da se sv.Antun preobrati stoga je sudjelovao u svećeničkom ređenju gdje i progovorio par prigodnih riječi.To je bilo očitvanje njegove sposobnosti za propvijedanjem.
U Arlesu 1224 godine sv.Franjo se ukazao sv.Anutnu za vrijeme propovijedi,da blagoslovi apostolsko djelo svog voljenog sina.Sv.Ante je bio čudotvorac,činio je razna čuda.

Antun je spremno u i duhu dočekao Gospodina.
Bio je 12.lipnja 1231 godine ,kada je Antun sišao s oraha i pošao jesti i piti sa svojo braćom uhvatila ga je laka klonulost .Svojim slabim iznemoglim glasom zamolio je da ga odvedu u Padovu.
Želio je umrijeti u svojem samostančiću blizu drage mu crkvice sv.Marije.
Kada je dan već izmakao kraju ,sveti Ante je zatražio sakramenat pomirenjai posljednju pomast,te se zagledao u nebo i zavapio:
''O preslavna Kraljice uzdignuta iznad zvijezda!''Nepomično je gledao u zvijezde ,i pitali su ga ''Što vidiš?'',a on je rekao Vidim svog Gospodina.I tada je preminuo.
Imao je 36 godina kada je umro.

Zaista divan svetac.

A sad nešto o sv.Mirku


05.11. Emerik, Mirko


Svetac
Danas se slavi i spomendan sv. Emerika čije ime mi Hrvati nazivamo Mirko, a što ga i kod nas nose mnogi muškarci. Tome je mladom svecu u živopisnim Šestinama kod Zagreba posvećena župna crkva, pred kojom se nalazi i grob velikana naše nacionalne povijesti, velikog Hrvata i borca za hrvatsku državnost, dr. Ante Starčevića. Šareni krov župne crkve Sv. Mirka u Šestinama, sama crkva sa svojim lijepim grobljem Naročito ožive baš u ove prve dane studenoga kad slavimo i ovoga sveca i kad su od Dušnoga dana još svi grobovi puni svježih i bujnih krizantema, toga najljepšega kasnojesenskoga cvijeća. Jedna je takva krizantema bio i sv. Mirko, koji je umro mlad, u cvijetu mladosti.

On je bio sin sv. Stjepana, prvog ugarskog kralja, u koga je otac stavljao velike nade. Godinu mu rođenja ne znamo točno, već samo približno. Rodio se između 1000. i 1007. godine. Odgajao ga je uz oca i sv. Gerard, koji će kasnije postati canadskim biskupom.

Spremajući ga za svoga nasljednika na prijestolju, otac mu je isprosio za ženu jednu bizantsku princezu. Prema životopisu, koji je napisan gotovo 100 godina poslije njegove smrti, Emerik je živio u braku u potpunoj čistoći.

Emerikovo je ime Naročito vezano uz jedan spis što su ga u srednjem vijeku nazivali Speculum regum (Ogledalo kraljeva), a u kojem su opisane vladarske vrline. Izvorni je naslov toga spisa De institutione morum ad Emericum ducem – O odgoju u dobrim običajima, upravljeno i posvećeno knezu Emeriku. Spis se pripisuje baš njegovu ocu sv. Stjepanu, kome je bilo toliko stalo da u Emeriku ugarsko prijestolje dobije što primjerenijeg vladara, čovjeka koji će ne samo gospodovati, već vladati, obdržavajući sam kršćanske vrline, promičući opće dobro. I kršćanski bi vladar u neku ruku morao biti pastir i otac svojih podanika.

Emerik je imao odličnih vrlina te je mogao postati dobar kršćanski vladar, ali se Providnosti drukčije svidjelo. Nama, zaista, Božji putovi nisu shvatljivi, ali u duhu vjere valja ih prihvatiti, kao što ih je prihvatio i sv. Stjepan kad mu je bilo javljeno da mu je sin Emerik, njegova nada i uzdanica naroda, u lovu nesretno poginuo. Tom ranom i nenadanom smrću stvorila se teška situacija u pitanju naslijeđa na ugarskome prijestolju koje bijaše tim dvojbenije što se radilo o mladom kraljevstvu koje je prvi kralj sv. Stjepan nastojao utvrditi te duhovno i moralno uzdići. Kao godina smrti svetoga Emerika računa se 1031.

Prema dvama ugarskim hagiografskim izvorima, sastavljenima između g. 1095. i 1116., papa Grgur VII. je odredio jednom konstitucijom, koja se nije sačuvala, da se izvrši »elevatio corporis« – uzdignuće tijela – svih onih koji su Panoniju obratili na kršćansku vjeru. Među tim ugarskim svecima njihova historiografija nabraja s kraljevima Stjepanom i Ladislavom i s biskupom Gerardom i kneza Emerika. Ta je konstitucija bila povod da su u Ugarskoj procvali mnogi hagiografski zapisi, među kojima i Vita s. Hemerici – Životopis sv. Emerika. Ta je knjiga za tadašnje vjernike željela biti pobudno štivo.

05.11.2005. | 15:00 | 5 K | P | # | ^

:::..........ISUSE.........:::

Isuse, Isuse, evo me, ja sam pred tobom,
Isuse, Isuse, je se dajem tebi, Gospode!

Gesu, Gesu, eccomi io, son davanti a te,
Gesu, Gesu, io mi dono a te, o mio Signor!

Jesus, Jesus, here I am before You, o my Lord,
Jesus, Jesus, I give my life to you, almighty God!

Jesus, Jesus, me voici devant toi, o mon Dieu,
Jesus, Jesus, je me donne a toi, o mon Seigneur!

Jesus, Jesus, hier steh´ich vor dir, Allmachtiger,
Jesus, Jesus, ich gebe mich dir hin ewiger Herr!

03.11.2005. | 18:53 | 15 K | P | # | ^

:::::::::::...DUŠNI DAN...:::::::::::::::

Evo nešto i o današnjem danu ili svetku:)


02.11. Spomen svih vjernih mrtvih – Dušni dan


Sveta majka Crkva u svome bogoslužju svima koji preminuše »u znaku vjere« – kao vjernici – daje važno mjesto. U svakoj misi, u euharistijskoj molitvi, ona se sjeća pokojnih i moli za njih. U svome časoslovu, u prošnjama, ona također moli za pokojne. Ona smrt vjernika okružuje opet svojim bogoslužjem, misama za pokojne, pogrebnim obredima i blagoslovima. No sve to nije joj još dosta. U svojoj ljubavi prema pokojnicima ona svetkuje i spomendan svih vjernih mrtvih kad svim svojim svećenicima velikodušno omogućuje da za pokojnike služe tri mise: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.

Spomendan vjernih mrtvih dugujemo inicijativi jednoga sveca, benediktinskog opata iz Clunyja, svetog Odilona. Svršetkom I. tisućljeća već se na mnogim mjestima nakon blagdana Sviju svetih slavio i spomendan mrtvih. No kad je taj spomendan god. 998. sv. Odilo službeno uveo u Cluny, o kojem je bilo ovisno oko tisuću benediktinskih samostana, onda je to značilo tu praksu uvesti u velik dio Europe koja je tada bila pod stalnim utjecajem Clunyja. Službeni spomendan mrtvih god. 1311. potvrdio je i Rim.

Španjolska je god. 1748. dobila povlasticu da njezini svećenici na Dušni dan mogu služiti tri mise. Tu je povlasticu u našem stoljeću papa Benedikt XV. god. 1915. proširio na cijelu Crkvu. Na taj je način bila opet bitno naglašena istina naše vjere koja ima svoj temelj u objavi, a ta je da osim Crkve, hodočasnice u vremenu i slavne u blaženoj vječnosti, postoji i čistilišna Crkva, neko stanje »u kojem se ljudski duh čisti te postaje dostojan da se uzdigne u nebo«, kako to pjesnički i slikovito pjeva veliki Dante.

Sv. Pavao se u II. poslanici Korinćanima služi slikom zgrade u stanju izgradnje. Propovjednici su prema njemu radnici koji zidaju na temeljima što su ih postavili prvi Kristovi poslanici, tj. apostoli. Među njima su oni koji obavljaju brižan posao i njihovo je djelo bez nedostataka, u neku ruku savršeno. Drugi, naprotiv, u dobri građevinski materijal miješaju i ono što je propadljivo: drvo i slamu, a to su tašta slava i nehat. No kako piše apostol: »Svačije će djelo izići na vidjelo. To će pokazati onaj Dan, jer će se očitovati vatrom, a ta će vatra otkriti kakvo je čije djelo. Onaj kome ostane što je nadozidao, primit će nagradu, a onaj čije djelo izgori, štetovat će. On sam spasit će se, ali kao kroz vatru« (1 Kor 3,13–15).

Tim dušama, koje kušnja ognja obvezuje na čišćenje u očekivanju pune nebeske radosti, Crkva danas posvećuje poseban spomen, potičući nas sve da za njih molimo. Ta praksa ima svoju prethodnicu, već u Starom zavjetu, kad je Juda Makabejac »sabrao dvije tisuće srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh« (Mak 12,43). Radi se o grijehu židovskih palih vojnika koji su se bili ogriješili o Zakon. Sveto pismo ovako hvali Judinu inicijativu: »Učinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo, jer je mislio na uskrsnuće. Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja čeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi« (2 Mak 12,43–45).

Spomendan mrtvih, koji se na vanjski način već dan prije počinje slaviti, kad naša groblja ožive živim posjetiteljima grobova, za kršćanina je prilika da za svoje pokojne učini ono najvrjednije, da za njih moli, eventualno dade odslužiti svetu misu. Lijepo je da grobove svojih pokojnika držimo u redu, da ih kitimo, da na njima palimo svijeće, no kudikamo je bolje za svoje pokojnike moliti. U tom nam majka Crkva sama daje najljepši primjer, jer ona za vjerne mrtve ne prestaje moliti. Njezina će molitva za njih utihnuti tek na koncu vremena.

02.11.2005. | 14:32 | 1 K | P | # | ^

::::...............SVI SVETI.....................::::

Danas su SVI SVETI.
Dan kada se prisjećamo naši najmilijih koji su već doživjeli susret sa Isusom.
Svi sveti blagdan kada zapalimo svijeću ,lampašu na grobu drage nam osobe.
Danas sam bila na misi u 11:00 sati , sa svojom bakom(inače ona cijeli svoj život predaje Kristu,živi za Njega ).Pjevala sam ,veselila se,slavila Boga do NEBA.
Misu sam prikazala svim preminulima :)
Sada bih vam dragi moju napisala nešto o ovom blagdanu:



01.11. SVI SVETI


SVETKOVINA
Danas, Crkva na putu, u životnoj borbi, slavi onu koja se nalazi već u trijumfu, u konačnoj nebeskoj slavi. Nemoguće da slavi svakog pojedinog u slavi, Crkva »jednom svetkovinom časti sve svete« – kako to lijepo izriče i molitva današnje svetkovine. Njihovo je mnoštvo veliko, kako to svjedoči i sv. Ivan u svom Otkrivenju kad kaže: »Vidjeh: evo velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem.« U tom se mnoštvu nalaze i toliki sinovi i kćeri iz našega naroda, među njima, vjerujemo, i zagrebački pomoćni biskup, sluga Božji dr. Josip Lang, koji je umro baš na današnji dan. Sve to silno, neprebrojivo mnoštvo u radosti stoji »pred licem Jaganjca«.

Gospodin je u svome govoru na gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su čista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima. Svemoćno javno mnijenje koje ovdje čini tolike nepravde, s onu stranu groba bit će osuđeno, raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i sloboda zauvijek biti vraćene. Svi koji su vjerovali u Kristova blaženstva bit će doista i blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, klicat će zbog konačnog trijumfa dobra nad zlim.

Podrijetlo svetkovine Sviju svetih valja tražiti na Istoku već tamo u IV. stoljeću. Ondje se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika na prvu nedjelju po Duhovima. U VI. je stoljeću isti blagdan na isti dan uveden i u Rimu, a 100 godina kasnije papa Bonifacije IV. stavio ga je na 13. svibnja, dan u koji je poganski hram Pantheon, posvećen svima bogovima, pretvorio u crkvu na čast Bogorodici i svima svetim mučenicima. I tako je taj nekadašnji poganski spomenik dobio naziv: »Sancta Maria ad Martyres« – crkva svete Marije i svetih mučenika.

Kako je poznato, Pantheon je vrlo originalna građevina s otvorenom kupolom kroz koju ulazi svjetlo. Na svetkovinu Svih svetih kroz taj je otvor padala u crkvu kiša rumeno žarkih ruža, lijep simbol svetih mučenika i njihove Kraljice. Bilo je to za vrijeme svečane svete mise. Papa Grgur IV. premjestio je god. 835. svetkovinu Sviju svetih na l. studenoga. Vjerojatno zbog jednostavne prikladnosti, kako to u XII. stoljeću svjedoci Ivan Beleth. Prikladnost se sastojala u tome što je nakon završene žetve i berbe bilo lakše osigurati hranu i piće za veliko mnoštvo hodočasnika koji bi tom zgodom nagrnuli u Rim.

Glasoviti Alcuin, učitelj cara Karla Velikoga, bio je jedan od velikih širitelja svetkovanja blagdana Sviju svetih. On je bio rodom iz Yorka u Engleskoj, a Kelti su već u starini smatrali svetim prvi dan studenoga koji je po njihovu sudu označavao početak zimskoga godišnjeg doba. Neki zbog toga misle da je blagdan Svih svetih prebačen od 13. svibnja na 1. studenoga pod anglosaskim i franačkim utjecajem, a ti su narodi baštinili opet neke tradicionalne religiozne običaje starih Kelta.

Svetkovina je Sviju svetih jednako popularna kako u istočnoj tako i u zapadnoj Crkvi. Njezinu ljepotu neka nam u svome Govoru za nedjelju Sviju svetih posvjedoči u ime istočne Crkve njezin veliki srednjovjekovni teolog Gregorije Palamas. Njegov se utjecaj u istočnoj može usporediti s utjecajem sv. Tome Akvinskoga u zapadnoj Crkvi. On je baš kao i Anđeoski naučitelj bio pravi mistik. Spomenimo da se Palamas rodio u Carigradu oko god. 1296., postao solunski nadbiskup oko god. 1340. te umro u tom gradu god. 1359. Evo nekoliko njegovih misli:

»Kad prorok u psalmu kaže: "Bog čini čudesne stvari u svojim svetima", onda dodaje: "On će dati snagu i hrabrost svome narodu" (Ps 67,36). Promatrajte umom snagu tih proročanskih rijeci. Bog će čitavom svom narodu dati snagu i odvažnost.

Bog nije pristran ni prema kome. Pa ipak on čini čudesa samo svojim svetima. Sunce s visine jednakim (…) obiljem prosipa svoje zrake na sve; no ipak mogu ga vidjeti samo oni koji imaju oči i koji ih nisu zatvorili: i samo se tim čistim pogledom svojih očiju raduju čistoći svjetla… Tako i Bog s nebeskih visina daje bogatstva svoje milosti. On sam je izvor spasenja i svjetla iz kojeg se vječno slijeva milosrđe i dobrota. Pa ipak ne koriste se svi ljudi bez razlike njegovom snagom i milošću da bi se savršeno vježbali u kreposti i ostvarivanju čudesa, već samo oni koji su svoje odluke proveli u djelo te koji su prokušani činima svoje pripadnosti Bogu i svojom vjerom; oni koji su se potpuno odvratili od zla, prianjajući čvrsto uz Božje zapovijedi te upirući pogled svoga duha u Krista, Sunce pravde.

Krist ne samo da nudi nebo onima koji se bore, već ih i bodri ovim evanđeoskim riječima: "Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim" (Mt 10,32). Vidite, nikad ne možemo očitovati svoju vjeru i javno se opredjeljivati za Krista ako nismo od njega primili pomoć i snagu. A s druge opet strane naš Gospodin Isus Krist u budućem vijeku neće govoriti nama u prilog i neće nas predstaviti svome Ocu ako u nama nije naišao na povod da bi nas tamo gore sjedinio s njime.

Ukoliko je Božji sluga, svaki se između svetaca u svom prolaznom životu i pred smrtnicima izjašnjava za Krista. On to čini u kratkom razmaku vremena i u prisutnosti maloga broja ljudi. A naš će se Gospodin Isus Krist, koji je Bog te gospodar neba i zemlje, izjasniti za nas u svijetu vječnosti, pred Bogom, svojim Ocem, okružen anđelima i arkanđelima i svim nebeskim silama, u prisutnosti svih ljudi, poslije Adama sve do konca vjekova. Jer svi će uskrsnuti i pojaviti se pred Kristovim sudištem. Dakle, u prisutnosti sviju i pred pogledom sviju on će učiniti da njegovi budu prepoznati, on će proslaviti i okruniti one koji su mu do kraja pokazali svoju vjeru.«

Palamasovo se razmišljanje potpuno poklapa s Ivanovim Otkrivenjem u kojem stoji: »Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neću "izbrisati iz knjige života"; štoviše, njegovo ću ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima« (3,6).

Kao gradu za duhovno razmišljanje na današnju svetkovinu i sutrašnji spomendan vjernih mrtvih navodim nekoliko misli i iz bogate ostavštine pokojnoga pape Pavla VI. On je u podnevnom nagovoru prije Anđeoskog pozdravljenja vjernicima, okupljenima na Trgu sv. Petra u Vatikanu, na današnji dan god. 1965. rekao: »Vi i danas želite naš pozdrav i naš blagoslov. Dat ćemo vam ih rado razmišljajući kako ova dva dana – blagdan svetih i spomendan pokojnih – praktički zaključuju ciklus liturgijskih blagdana godine te pružaju veoma spasonosne misli koje naše razmišljanje prenose sa scene ovoga svijeta na onu budućega.

Misao na sve svete potiče nas na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućega života te kako imamo odgovornost da ga postignemo. Spomen na mrtve ispunja nas potresenošću zbog tolikih uspomena i ozbiljnih razmišljanja koja su povezana s mišlju na smrt. Molimo za naše pokojne, ali i za njihovu duhovnu pomoć!

Gospa, Kraljica neba, neka primi te naše molitve te od njih načini most između sadašnjega i onoga budućega života; neka nam bude Majka i u nebeskom životu!«

U želji da za današnju svetkovinu imamo, zaista, blagdanski obilan duhovni stol, navest ćemo nekoliko misli i iz knjige velikoga francuskog teologa, isusovca Henrija De Lubaca. Te su misli uzete iz knjige Paradoks i tajna Crkve. One se odnose na svetost sutrašnjice.

»Tko je mogao predviđati ono jedinstveno što će dati jedan Augustin, jedan Franjo Asiški, jedan Ignacije Lojolski? Isto tako nitko od nas ne može se danas ozbiljno uputiti u avanturu da opiše značajne crte koje će obilježavati svece sutrašnjice…

Budući pak da je naše doba izvrgnuto promjenama više od svih drugih te ga goni vrtoglavi vihor, predviđanja o tom predmetu cine mi se danas dvostruko nemoguća. To ne bi značilo samo računati bez Duha, koji je u svojim iznašašćima uvijek nepredvidiv; već to bi značilo spekulirati o značajkama i potrebama jednoga razdoblja čija nam sutrašnja situacija izmiče… Valja se, dakle, već unaprijed uvjeriti da svetac što ga očekujemo nikako neće biti u skladu s našim pojmovima, našim prognozama ili našim željama. Kad on bude prisutan, možda će nas šokirati, iznenaditi. Ako ga Bog bude podigao u našoj sredini, možda ćemo biti u napasti da ga odbacimo… No on će imati svoju ’osvetu’.

Govorimo o budućnosti. No ono što želim reci upravo je dio povijesti koji uvijek počinje iznova... Kako god svetac morao biti različan od svojih brojnih prethodnika, on će ipak reproducirati njihove bitne crte. On će biti siromašan, ponizan. Posjedovat će duh blaženstava. neće proklinjati, a ni laskati. On će jednostavno ljubiti. On će Evanđelje uzeti doslovno, tj. sa svom njegovom strogošću. Tvrda će ga askeza osloboditi od njega samoga. On će baštiniti svu vjeru Izraela, ali dozivajući si u svijest da je ona prošla kroz Isusa. On će uzeti na se križ svoga Spasitelja i truditi se da ga slijedi.

Za naše osrednje čovječanstvo njegov život neće biti primjer i poticaj. Podvrgnut pogrješivosti kao svaki drugi čovjek, on, poučljiv prema Duhu, imat će onaj dar duhovnog rasuđivanja što je obećan Zaručnici – svetoj Crkvi – te se neće više plašiti ni najkorjenitijih obnova, no ne dajući se zavesti ni lažnim novotarijama. Kao i toliko njegovih prethodnika, odgovarajući novim djelima, novim situacijama, on će biti branitelj i oslonac potlačenih. Možda će jednako tako biti voda ljudi. Možda će biti doveden do toga da osnuje i ne htijući neki novi institut takvoga stila koji će nas u prvi mah začuditi. Možda će i u društvu igrati ulogu pa će se na tisuće trubalja javnoga mišljenja baviti njime. Možda će, naprotiv, biti i izoliran; možda će živjeti od mase nezapažen. Možda će njegova okolina gledati na njega kao na anakronizam, na nešto što spada u prošlost. Možda će biti neshvaćen, izdan, ostavljen od svojih: a tako je uvijek i s jednostavnom ljudskom istinom Evanđelja. Pod oblicima i u prilikama koje ne možemo predvidjeti, on će se ukopati u tajnu patnje, u predanje, u onu intimnu osamljenost – u odvratnost prema grijehu. On će također biti drugi Krist: ne čovjek koji bi htio nadmašiti Krista, već naprotiv čovjek čiji će sav ideal, sav život biti da se Njemu suobliči.

Dakle, po njemu će kao i po njegovu Učitelju te u potpunoj ovisnosti o Učitelju prosijevati Božje lice…«
Sutra je DUŠNI DAN.

Dragi moji ovo bi bilo sve od mene:)
LAKA VAM NOĆ I NEKA ANĐELI BUDU S VAMA!

01.11.2005. | 20:41 | 1 K | P | # | ^

<	studeni, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

da ili ne?

Isuse,samo za Tebe!

Volimo ISUSA JER ON JE DOBAR!!!!





''Blago onima koji vjeruju,a ne vide''-rekao je Isus malovjernima

Ovoliko Vas je bilo

Svi moji prijatelji....

Thomy
prvi blog kojeg sam počela čitati,zaista je prekrasan i odmah mi se svidio...
Tebe tražim
jedan od najljepših blogova,uvjerite se i sami zašto
HRVATSKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA
o franjevcima
HRVATSKI KATOLIČKI RADIO
katolički radio
fra.Samuel
blog jednog franjevca,zaista prekrasno
fra.Josip
još jedan blog jednog franjevca
Obraćena
blog obraćene cure
SPASI NAS
jedan lijep blog kojeg vodi jedan dečko
LJUBAV BOŽJA
prekrasan blog
Zar si pozvao mene
prekrasan blog,s puno ljubavi i truda rađen

Da to sam JA!

Hej svima :)
Nakon 4 godine vratila sam se :)
Ime mi je Mateja ;)
22 su mi godine. , a na svijet sam stigla 18.11.1990. (da stara sam ;) )
Sad sam studentica sestrinstva ( znači studiram za višu medicinsku sestru).
Pa u ovo kratko vrijeme dogodilo mi se puno toga, ali ono najvažnije od svega
ja sam i dalje ostala čvrsta u svojoj vjeri.
Dogodilo se puuuno loših i ružnih stvari, ali o tome ćemo polako :)
I dalje sam aktivna u crkvi, čak aktivnija nego ranije, čitam misna čitanja,
pjevam, molim krunicu :)
Vesela sam i zvrkasta..
A koga što zanima nek me pita stojim na raspolaganju ;)


Molitva sv.Franje Asiškog
Neka žarka i slatka ljubav
prema tvojoj ljubavi,Gospodine,očisti
um moj od svega što je pod nebom da mognem
umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi
jer si se ti udostojao umrijeti iz ljubavi prema mojoj ljubavi!

Stvorena sam na sliku Boga koji je ljubav,
koji želi sreću ljudi.
Stvorena sam s rukamada daju,
sa srcem da ljubi,
i s dvije ruke
dovoljno duge
da njima zagrli drugoga.

Nešto najljepše

Pjesma stvorova
PJESMA STVOROVA

sv. Franjo Asiški

Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lije
po i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.

Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.

Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.

Mnogo vrjedinije od novca
Novac je nešto dobro.
Novac je za većinu ljudi
kruh i život,prijeka potreba.
Ali ako novac postane idol,
u svijetu raste smrtonosna džungla
i u srcima ljudi.
Ljudi pred novcem kleče i puze.
Ljudi radi novca počinju lagati,obmanjivati,
mučiti i ubijati.
Ljudi radi novca postanu vuci
koji zubima razidu jedni druge.
Pohlepa za novcem čini bezdušnim
i potkupljivim.

BITI DOBAR VRIJEDNIJE JE
NEGO PUNO IMATI.
KAKVI SMO,VAŽNIJE JE
NEGO ŠTO IMAMO.

Čovječe,ti si vrijedniji od tvog novca.
Tvoja vrijednost ne može se mjeriti novcem.
Najdragocijenije je ono
što nikad ne možeš dobiti novcem:
srdačnost,simpatija,priznaje,
privrženost,dom pun ljubavi,blago ,
naklonost,sućut prijateljstvo.



Sretni ljudi
Oni su slobodni od pohlepe i zahvalni za svaki dar.
Oni trebaju jako malo da bi bili sretni.
Oni imaju raj u svome,
u njega je čitav svijet dobro došao.

SRETNI LJUDI

Oni imaju široko srce i puno razumjevanja.
Oni svojim bližnjima daju prostora,
da jedan može biti takav ,a drugi onakav
i da svaki slobodno nađe
svoj ritam života.

SRETNI LJUDI

Oni hrabre jedni druge.
Oni su puni nade na granici života,
slobodni od strahova i požuda,
puni radosti zbog zaštićenosti
i sigurnosti besmrtna života.

SRETNI LJUDI
NISU NIKAD OPASNI LJUDI!


VOLIM TE,ČOVJEČE


Rijetka riječ:Volim te ,čovječe!
Vjerujemo li u nju,radjemo li joj se?
Ili ju držimo iluzijom,utopijom?

Vjerujem u novo proljeće svijeta.
Tada će ljudi,
tamo gdje uvijek vlada rat i nasilje,
odložiti svoje oružje
i doviknuti vidljivu ili nevidljivu neprijatelju:
''ČOVJEČE VOLIM TE!
Ne mogu te ubiti.
Ne mogu ti nanijeti nikakvo zlo.''

Vjerujem u more neslućenih mogućnosti.
Bogati će tada zastidjeti se svoga bogatstva,
odreći se imetkra i moći,
poći k siromasima i reći:
''Čovječe volim te.
Oprosti mi!Uzeo sam sebi previše.
Hoću sjesti s tobom za zvoj stol,
sa zajedničkim kruhom na njemu
i s cvijećem mira na suncu.''

Vjerujem u čudo,
kada ćemo u svakoj kući,
u svakoj ulici jedni drugima reći:
''VOLIM TE ČOVJEČE!
Hoću iz svojih usta izbaciti sve gorke riječi,
ispuniti svoje srce dobrotom i svoje
ruke prijateljstvom.''

VOLIM TE ČOVJEČE

Reci to tiječima
ili bez riječi.
Reci to smiješkom,
gestom pomirenja,
stiskom ruke
riječju priznanja,
zagrljajem,
poljupcem,
sa zvijezdom u svojim očima.
Reci to s tisuću malih pažnji,
svaki dan iznova:


''VOLIM TE ČOVJEČE!''



NASILJE NIJE NIKAKAV ODGOVOR

Stojimo pred jako velikom zadaćom.
Možemo ju riješiti jedino ako drugačije mislimo,
ako se rastanemo od ideja
o prevlasti vlasti i novca,
o smislu i oblikovanju života,
Naše ponašanje prema prirodi mora postati
prirodnije,
a naš odnos prema ljudima mora postati čovječniji.

Kako možemo promijeniti ljude?
Sigurno ne nasiljem,
To nas uči povijest svih nasilnih revolucija.
Nasiljem protiv nasilja uvijek znači više nasilja-spirala bez kraja.
Nasilje nikad ne donosi mir,osim mir groblja.
Nepravda ne može dokinuti neprevdu,
zlo ne može popraviti zlo.

TAMU SE NE MOŽE OTJERATI
TAMOM.
TO MOŽE JEDINO SVJETLO.

SAN O SRCU



Jedan svijet,jedna zemlja,
gdje nitko ne trpi nevolu,gdje ljudi svakodnevno
dijele ljubav i trpljenje,
Gdje su ljudi onovi jedne jedine pjesme,
svaki ton sa svojim
vlastitim zvukomm,u neiscrpnoj medlodiji mira
među ljudima.

Jedan svijet,jedna zemlja
gdje se sve svodi na mjeru čovjeka,gdje srdačnost
ispunjuje kuću,a ljudi nalaze ljudesku toplinu..
Gdje zdravi i bloesni,jaki i krhki,
mlađi i stariji pružaju jedni drugima
dom i zaštićenost.

Jedan svijet,jedna zemlja
gdje ima zanimanje za ljude ima prednost pred
političkim i gospodarskim i financijskim interesima,
gdje ima prostora za čuda prirode,za glazbu i ples,
za djecu i klaune.
Gdje ljudi mogu biti
sretni zbog sreće koja je besplatna.


JEDAN SVIJET;JEDNA ZEMLJA
S LJUDSKIM LICEM
S LICEM LJUBAVI!