:..................Sv.Martin...................:
11.11. Martin
Svetac Biskup
Hagiografi smatraju svetoga Martina jednim od najvećih biskupa svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio mučenik, a ipak ima svoj liturgijski blagdan. On je jedan od onih ljudi o kojem su govorili čitavi naraštaji. Njegova gesta dobrotvornosti prema siromahu, što se smrzavao pred vratima grada Amiensa, davši mu polovicu svoga plašta, ispunjala je maštu mnogih, slikara i umjetnika također. Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela »novo se vino pije na blagdan Svetoga Martina«.
Martin se rodio kao sin jednoga rimskog tribuna u Sabariji, u Panoniji, današnji Szombately u Madžarskoj, oko god. 315. Djetinjstvo je proveo uz oca vojničkog tribuna u jednom vojnom garnizonu u Paviji. I njega su protiv volje mu unovačili u carsku gardu i tako je na silu postao vojnik. U to vrijeme valja staviti i onu zgodu iz njegova života kad se usred ciče zime našao pred gradskim vratima grada Amiensa u Galiji te ondje susreo siromaha prosjaka, koji je od njega zatražio milostinju. Ne imajući kod sebe novaca, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkoga plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnio san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: »Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.« Bio je to veliki milosni čas njegova života. On se još više oduševio za kršćanske ideale, prema kojima je nastojao provoditi život.
Neki životopisci spominju kako je Martin kao rimski vitez imao za poslužnika nekoga roba. No on je s njim postupao kao s bratom, čak mu je sam znao očistiti obuću. I takvo je ponašanje značajno isto tako kao i ono prema onom prosjaku jer pokazuje stav pravoga kršćanina prema bližnjemu.
Završivši vojnu službu i oprostivši se zauvijek od nje, Martin je bio zaređen za egzorcista. Nakon toga se vratio kući u Panoniju, gdje mu je uspjelo pridobiti za kršćanstvo vlastitu majku. Od kuće je pošao u Milano, gdje se tada vodila žilava duhovna borba protiv krivovjeraca arijanaca. I on se upustio u tu borbu, braneći svojski vjeru u Kristovo božanstvo, u njegovu istobitnost s Ocem. Zbog toga je bio prognan iz Milana te se sklonio u pokrajinu Liguriju. No ni tu nije dugo ostao, već je pošao u Poitiers, u Galiju, i tu se predao kontemplativnom životu u slavnome samostanu Ligugé.
Kad je grad Turon – francuski Tours – ostao bez biskupa, pozvali su ga u taj grad da izliječi jednoga bolesnika. On je došao, ali mu tada priopćiše da je taj bolesnik obudovjela turonska biskupija bez svoga pastira, koja je potrebna njegove pomoći. I bio je izabran za biskupa Turona te posvećen god. 370. O njemu se govorilo »da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru«. Monaški mu je život najviše odgovarao, no Gospodin je želio imati ga kao pastira jedne biskupije.
Kao biskup Martin se dao i na veliko djelo evangelizacije medu Galima, na dobrotvorne akcije, na smirivanje duhova unutar Crkve, na otpor protiv uplitanja građanske vlasti u čisto crkvene poslove. Uvijek je bio bliz onima siromašnima, uz one progonjene. Zbog toga su ga takozvani viši krugovi znali prezirati, izrugivati, smatrati ludim. Imao je protivnika i u redovima klera. I tako je 27 godina biskupskoga života sv. Martina prošlo u suprotivštinama i progonstvima svake vrste.
Njegov životopisac Sulpicije Sever ovako je opisao posljednje dane svečeva života: »Martin je davno prije znao svoj kraj. Rekao je braći da je blizu rastavljanje njegova tijela. Međutim, postojaše razlog da posjeti biskupiju Candes. Kler je, naime, te crkve bio u međusobnoj neslozi. Martin, želeći uspostaviti mir, makar i znajući kraj svojih dana, nije odbio da poradi takva slučaja krene na put. Držao je da će biti odličan završetak njegovih kreposti ako povraćeni mir ostavi u Crkvi.
Boraveći, dakle, neko vrijeme u selu ili u crkvi, kamo je otišao, uspostavivši mir u kleru, Martin je već pomišljao da se vrati u samostan. Odjednom ga stanu napuštati tjelesne sile, i pozvavši braću, upozori da se već raspada. Nastane tuga, svi se ražalostiše i u jedan glas jadikovahu: "Zašto nas, Oče, ostavljaš? Kome nas, rastužene, prepuštaš? Napast će vuci grabežljivi tvoje stado; tko će nas, kad je pastir mrtav, braniti od njihovih ujeda? Istina, znamo da ti čezneš za Kristom, ali tvoje su nagrade spasenje pa odgođene neće biti umanjene; radije se smiluj nama koje ostavljaš."
Ganut tim placem, makar je sam uvijek srcem uranjao u Gospodina milosrđa, kaže se da je zaplakao. Obrativši se Bogu, Martin je onima koji su plakali ovom riječju govorio: "Gospodine, ako sam još nužan za tvoj narod, rad ne otklanjam; neka bude tvoja volja!"
O neizrecivog li muža! Rad ga ne nadjača niti ga smrt svlada. Nije se spremnije priklonio ni jednoj strani, niti se prestrašio smrti niti je otklonio živjeti! Očiju i ruku stalno usmjerenih u nebo, nesavladivi duh nije odmicao od molitve. Kad su ga prezbiteri, koji su tad k njemu došli, molili da promjenom boka olakša tijelu, rekao je: "Pustite, braćo, pustite da radije gledam nebo nego zemlju, kako bi se duh već otputio svojim putem kojim mu je ići Gospodinu." Dok je to govorio, vidio je kako blizu stoji đavao. Reče: "Zašto stojiš tu, krvava životinjo? Ništa nećeš, krvniče, na meni naći; prima me krilo Abrahama."
S tom riječi duh predade nebu. Martin je, veseo, primljen u krilo Abrahama; Martin, siromašan i skroman, bogat ulazi u nebo.
Pisma svetog Martina
(za one koji je još nisu naučili)
Evo višnjem Bogu hvala
lipa noć nam je procvala
kada Martin biskup sveti
s one zemlje k nami sleti
Martin stoji blizu rike
di su pjanci od starine
tu se Martin boje čuti
di se rujno vince pije
Dalmacija ga je prozvala
on poleti kako vila
iz dalekih tih zemaja
evo nam ga Bogu hvala
Evo našega Martina
iz dalekih zemlja k nami
pripravite mu dobra vina
blagovat će Martin snami
Martin neće vele stvari
nego vina i lojenice
za ne povrć zakon stari
blagovat će Martin svami
Martin hvali Dalmatince
ko junake od starine
jer pod Visom kad su bili
sve Pujize potopili
Martin neće da govori
nego da se vrata otvori
a vi nami otvorite
i u kuću nas primite
I vi nami da budete
lipe dare nam podajte
do sto lita da živite
mirni zdravi i bogati
Sve van reslo sve van cvalo
posve vike vikov Amen!
11.11.2005. | 19:54 |
3 K |
P |
# |
^
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
da ili ne?
Isuse,samo za Tebe!
Volimo ISUSA JER ON JE DOBAR!!!!
''Blago onima koji vjeruju,a ne vide''-rekao je Isus malovjernima
![]()
Ovoliko Vas je bilo
Svi moji prijatelji....
Thomy
prvi blog kojeg sam počela čitati,zaista je prekrasan i odmah mi se svidio...
Tebe tražim
jedan od najljepših blogova,uvjerite se i sami zašto
HRVATSKA FRANJEVAČKA PROVINCIJA
o franjevcima
HRVATSKI KATOLIČKI RADIO
katolički radio
fra.Samuel
blog jednog franjevca,zaista prekrasno
fra.Josip
još jedan blog jednog franjevca
Obraćena
blog obraćene cure
SPASI NAS
jedan lijep blog kojeg vodi jedan dečko
LJUBAV BOŽJA
prekrasan blog
Zar si pozvao mene
prekrasan blog,s puno ljubavi i truda rađen
Da to sam JA!
Hej svima :)
Nakon 4 godine vratila sam se :)
Ime mi je Mateja ;)
22 su mi godine. , a na svijet sam stigla 18.11.1990. (da stara sam ;) )
Sad sam studentica sestrinstva ( znači studiram za višu medicinsku sestru).
Pa u ovo kratko vrijeme dogodilo mi se puno toga, ali ono najvažnije od svega
ja sam i dalje ostala čvrsta u svojoj vjeri.
Dogodilo se puuuno loših i ružnih stvari, ali o tome ćemo polako :)
I dalje sam aktivna u crkvi, čak aktivnija nego ranije, čitam misna čitanja,
pjevam, molim krunicu :)
Vesela sam i zvrkasta..
A koga što zanima nek me pita stojim na raspolaganju ;)
Molitva sv.Franje Asiškog
Neka žarka i slatka ljubav
prema tvojoj ljubavi,Gospodine,očisti
um moj od svega što je pod nebom da mognem
umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi
jer si se ti udostojao umrijeti iz ljubavi prema mojoj ljubavi!
Stvorena sam na sliku Boga koji je ljubav,
koji želi sreću ljudi.
Stvorena sam s rukamada daju,
sa srcem da ljubi,
i s dvije ruke
dovoljno duge
da njima zagrli drugoga.
Nešto najljepše
Pjesma stvorova
PJESMA STVOROVA
sv. Franjo Asiški
Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lije
po i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.
Mnogo vrjedinije od novca
Novac je nešto dobro.
Novac je za većinu ljudi
kruh i život,prijeka potreba.
Ali ako novac postane idol,
u svijetu raste smrtonosna džungla
i u srcima ljudi.
Ljudi pred novcem kleče i puze.
Ljudi radi novca počinju lagati,obmanjivati,
mučiti i ubijati.
Ljudi radi novca postanu vuci
koji zubima razidu jedni druge.
Pohlepa za novcem čini bezdušnim
i potkupljivim.
BITI DOBAR VRIJEDNIJE JE
NEGO PUNO IMATI.
KAKVI SMO,VAŽNIJE JE
NEGO ŠTO IMAMO.
Čovječe,ti si vrijedniji od tvog novca.
Tvoja vrijednost ne može se mjeriti novcem.
Najdragocijenije je ono
što nikad ne možeš dobiti novcem:
srdačnost,simpatija,priznaje,
privrženost,dom pun ljubavi,blago ,
naklonost,sućut prijateljstvo.
Sretni ljudi
Oni su slobodni od pohlepe i zahvalni za svaki dar.
Oni trebaju jako malo da bi bili sretni.
Oni imaju raj u svome,
u njega je čitav svijet dobro došao.
SRETNI LJUDI
Oni imaju široko srce i puno razumjevanja.
Oni svojim bližnjima daju prostora,
da jedan može biti takav ,a drugi onakav
i da svaki slobodno nađe
svoj ritam života.
SRETNI LJUDI
Oni hrabre jedni druge.
Oni su puni nade na granici života,
slobodni od strahova i požuda,
puni radosti zbog zaštićenosti
i sigurnosti besmrtna života.
SRETNI LJUDI
NISU NIKAD OPASNI LJUDI!
VOLIM TE,ČOVJEČE
Rijetka riječ:Volim te ,čovječe!
Vjerujemo li u nju,radjemo li joj se?
Ili ju držimo iluzijom,utopijom?
Vjerujem u novo proljeće svijeta.
Tada će ljudi,
tamo gdje uvijek vlada rat i nasilje,
odložiti svoje oružje
i doviknuti vidljivu ili nevidljivu neprijatelju:
''ČOVJEČE VOLIM TE!
Ne mogu te ubiti.
Ne mogu ti nanijeti nikakvo zlo.''
Vjerujem u more neslućenih mogućnosti.
Bogati će tada zastidjeti se svoga bogatstva,
odreći se imetkra i moći,
poći k siromasima i reći:
''Čovječe volim te.
Oprosti mi!Uzeo sam sebi previše.
Hoću sjesti s tobom za zvoj stol,
sa zajedničkim kruhom na njemu
i s cvijećem mira na suncu.''
Vjerujem u čudo,
kada ćemo u svakoj kući,
u svakoj ulici jedni drugima reći:
''VOLIM TE ČOVJEČE!
Hoću iz svojih usta izbaciti sve gorke riječi,
ispuniti svoje srce dobrotom i svoje
ruke prijateljstvom.''
VOLIM TE ČOVJEČE
Reci to tiječima
ili bez riječi.
Reci to smiješkom,
gestom pomirenja,
stiskom ruke
riječju priznanja,
zagrljajem,
poljupcem,
sa zvijezdom u svojim očima.
Reci to s tisuću malih pažnji,
svaki dan iznova:
''VOLIM TE ČOVJEČE!''
NASILJE NIJE NIKAKAV ODGOVOR
Stojimo pred jako velikom zadaćom.
Možemo ju riješiti jedino ako drugačije mislimo,
ako se rastanemo od ideja
o prevlasti vlasti i novca,
o smislu i oblikovanju života,
Naše ponašanje prema prirodi mora postati
prirodnije,
a naš odnos prema ljudima mora postati čovječniji.
Kako možemo promijeniti ljude?
Sigurno ne nasiljem,
To nas uči povijest svih nasilnih revolucija.
Nasiljem protiv nasilja uvijek znači više nasilja-spirala bez kraja.
Nasilje nikad ne donosi mir,osim mir groblja.
Nepravda ne može dokinuti neprevdu,
zlo ne može popraviti zlo.
TAMU SE NE MOŽE OTJERATI
TAMOM.
TO MOŽE JEDINO SVJETLO.
SAN O SRCU
Jedan svijet,jedna zemlja,
gdje nitko ne trpi nevolu,gdje ljudi svakodnevno
dijele ljubav i trpljenje,
Gdje su ljudi onovi jedne jedine pjesme,
svaki ton sa svojim
vlastitim zvukomm,u neiscrpnoj medlodiji mira
među ljudima.
Jedan svijet,jedna zemlja
gdje se sve svodi na mjeru čovjeka,gdje srdačnost
ispunjuje kuću,a ljudi nalaze ljudesku toplinu..
Gdje zdravi i bloesni,jaki i krhki,
mlađi i stariji pružaju jedni drugima
dom i zaštićenost.
Jedan svijet,jedna zemlja
gdje ima zanimanje za ljude ima prednost pred
političkim i gospodarskim i financijskim interesima,
gdje ima prostora za čuda prirode,za glazbu i ples,
za djecu i klaune.
Gdje ljudi mogu biti
sretni zbog sreće koja je besplatna.
JEDAN SVIJET;JEDNA ZEMLJA
S LJUDSKIM LICEM
S LICEM LJUBAVI!