::............Svijeća.............::
Pošto se bliži dani kada palimo svijeće za naše najmilije onda evo jedne priče o SVIJEĆI!
SVIJEĆA
Živjela jednom jedna svijeća. Bila ja to zaista posebna svijeća. Plamtjela je takvim sjajem kakvim nikada prije ni jedna druga svijeća nije plamtjela. Mnogi su primjećivali njezin poseban sjaj. Zbog toga su često dolazili do nje, ostajali u njezinom sjaju, grijali se njezinim plamenom, a nakon toga odlazili vedriji svojim poslovima.
* * *
Jednoga dana mrak je vidio da toj svijeći dolazi puno ljudi. Zbog toga je u njegovom srcu počela rasti ljubomora na svijeću. Mrak je bio u njezinom sjaju rastjeran, a njena svaka iskrica tjerala ga je još dalje. Svijeća je posebno voljela bacati oko sebe te iskrice, a one su veselo pucketale
Nakon nekog vremena snažno zaželje ugasiti svijeću. Sam sebi reče: “Mogu ja to. Ona se samo pravi važna, ali brzo ću je srediti”. Tako je napade jednoga dana, ali joj ništa nije mogao učiniti. Odlučio je ponovo navaliti na nju s još većom snagom ali opet nije uspio. Što je više pokušavao, sve je više uviđao svoju nemoć, pa je zbog tog bio sve više bijesan na svijeću.
Budući da svijeću nije mogao ugasiti sam, odluči o svijeći drugima ispričati mnoge laži. Tako je govorio da se svijeća pravi važna, da nikoga ne voli, da je ružna i puno drugih lažnih priča. Neki od onih koji su ga slušali povjerovaše mu. A kada mu povjerovaše odluči ih zamoliti za pomoć da zajedno ugase svijeću.
Vjetar se rado odazva jer je već povjerovao u mrakove laži. Na njegov nagovor vjetar poče puhati. Najprije je mislio: “Lako ću ja to”. Počeo je puhati lagano, a zatim sve jače i jače. Unatoč svim nastojanjima ipak nije uspio ugasiti svijeću.
Mrak zatim pozva kišu. No ni njoj, unatoč brojnim nastojanjima i upornim pokušavanjima ne pođe za rukom ugasiti svijeću.
Na kraju pozva oluju. Upozori je da se svijeća ne da lako ugasiti, te da mora svom silinom navaliti na njezin nepodnošljivi sjaj. Oluja ga posluša i uspije ugasiti svijeću.
* * *
Ljudi su prolazili pored ugašene svijeće i pitali se što se dogodilo sa svijećom da više ne gori. Neki su bili tužni zbog toga, dom su drugi ostali ravnodušni. Ipak joj nitko nije prišao da je pita što joj se dogodilo.
Jednoga dana onuda je prolazio neki dobar čovjek. Kad je vidio da svijeća više ne gori priđe joj i upita je: “Što ti se dogodilo, svijećo? Tako je sve tužno bez tvog sjaja.” Ona mu s tugom sve ispriča, a čovjek je opet upita: “Želiš li ponovo gorjeti?” Svijeća mu odgovori: “Oh, da, samo kad gorim živim i jedino sam tada sretna!”
Dobri čovjek uze svoju vatru i zapali svijeću. Ona zasja novim, još ljepšim, sjajem. Zatim je postavi na vidljivo mjesto i stavi joj zaštitu protiv vjetra, kiše i oluje.
Mrak, kada vidje da svijeća ponovo gori, još jače se razljuti. Sam nije mogao ugasiti svijeću, a nitko više nije vjerovao u njegove priče. Čak su vjetar, kiša i oluja bili žalosni što su se dali zavesti od mraka. Zato su se došli ispričati svijeći, moleći je da im oprosti jer su pogrešno postupili.
Od tada je još više ljudi dolazilo svijeći da se osvijetle, ogriju i razvesele srca.
MATE KNEZOVIĆ
31.10.2005. | 19:10 | 7 K | P | # | ^
:...........MISA ZAHVALNICA..............:
Danas je u crkvi sv.Ivana Krstitelja (franjevačkoj crkvi) u Varaždinu bila misa''ZAHVALNICA''.
Misa je počela u 9:00 sati sa ulaskom procesije.
Djevojke ( među njima i moaj malenkost) su nosile narodne nošnje i plodove jeseni pred
oltar.
Na misi je bilo prekrasno i svečano.
Već sama riječ ''Zahvalnica''govori da se na nećemu zahvaljuje,
mi smo zahvaljivali Bogu na plodovima koje su vrijedne ruke kroz cijelo ljeto obrađivale.
.
U propovijedi današnjoj najviše su me se dotakle ove riječi:
Ljubi,voli,djeli ljubavi i tada budi sretan!
Zar nisu lijepe ove riječi?
Ovaj tjedan u slavimo:
31.10.Alfons Rodrigues,Volfgang,Vukomir
1.11.SVI SVETI
2.11.SPOMEN MRTVIH-DUŠNI DAN
3.11.Martin iz Poressa,Hubert,Tvrtko
4.11.Karlo Boromejski,Drago,Vital
5.11.Emerik,Mirko,Zakarija
6.11. 32.NEDJELJA kroz godinu,Leonard
Dragi moji ovaj tjedan je posvećen našim mrtvima,posjetite svoje bližnje koji su odavno doživjeli susret s Isusom.
LAKU NOĆ NEKA ANĐELI BUDU S VAMA!
30.10.2005. | 21:24 | 3 K | P | # | ^
:::::..........DA TE SAMO DOTAKNEM.........:::::
DA TE SAMO DOTAKNEM
Sjedim do tvojih nogu glave pognute.
Ne mogu pogled dignuti, gledati u tebe.
Šutim, srce te želi, moje usne ne govore.
Znaš sve moje misli, sve moje molitve.
Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,
moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale.
Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine,
moje sce bilo bi cijelo, date samo dotaknem.
Sjedim do tvojih nogu, pružam ruke drhtave.
Suze polako klize niz moje obraze.
Da te samo dotaknem ...
Pružaš ruke, dižeš mi lice, tvoje oči mi govore:
"Ne gledaj svoje grijehe, pogledaj u mene!"
Da te samo dotaknem ...
29.10.2005. | 20:07 | 3 K | P | # | ^
:...........Duše Sveti.......:
Dragi Duše Sveti, bez tebe ne možemo ništa činiti. Sve naše razumijevanje i nastojanje nisu ništa pred tobom. Bez tebe se ne možemo čak ni pokajati. Molim te dođi. Dođi sada Gospodine, dođi svakome, susretni nas tu gdje stojimo. Gospodine, govori duboko u naša srca i oslobodi nas od svega što smeta da gledamo tvoje lice. Oslobodi nas od svega što nam smeta i što nas hoće zadržati. Oslobodi nas od ponosa koji nas često drži, od samopravednosti. Oslobodi nas od svake laži koju smo možda povjerovali. Gospodine Isuse provedi u nama tvoju Riječ da nas oživi u našim srcima. Daj da Pismo živi u nama, daj da ono svijetli u našem srcu. U ime Isusa Krista uzimam autoritet kroz snagu Svetoga Duha protiv svakog protivljenja, protiv djelovanja svake tame. U ime Isusovo protivim se svakoj sili lažnoga duha koji je poslan ovog časa. Odbacujem ga u ime Isusovo. Odbacujem djelovanje neprijatelja koji je ljude zaveo i prevario. Đavle, ti si pobijeđen i nemaš pravo. Isuse, molim te da izliješ na nas svoju svetu krv. Izlij svog Svetog Duha, izlij svoju mudrost na nas i daruj nam tvoja otkrivenja. O Bože, vičemo k tebi. Imaj milosti za nas i susretni nas osobno. U ime Isusovo. Amen.
28.10.2005. | 17:18 | 4 K | P | # | ^
::::::::::..........MATEJ.......:::::::::::::
SVETI MATEJ, apostol i evanđelist
"Kad Isus pođe odatle dalje, opazi čovjeka imenom Matej gdje sjedi u carinarnici te mu reče: 'Hajde za mnom!' On ustade i pođe za njim.
Kad je poslije toga Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, dođoše mnogi carinici i grješnici te sjedoše za stol s njim i s njegovim učenicima. Kad to opaziše farizeji, upitaše njegove učenike: 'Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grješnicima?' Kada to Isus ču, odgovori: 'Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima. Idite i naučite što znači: Više volim milosrđe nego žrtvu. Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grješnike'" (Mt 9,9-13).
O sv. Mateju, u puku veoma popularnom svecu, osim onoga u Evanđelju ne znamo mnogo. Od onoga malo što znamo važan je izvještaj crkvenog povjesničara Euzebija koji kaže da je Matej prije svog polaska na daleko misijsko putovanje propovijedao najprije Hebrejima te im je, prije nego ih ostavi, napisao Evanđelje u njihovu jeziku. Bio je to aramejski jezik, kojim su tada Židovi u Palestini govorili. Euzebije se u svome izvještaju oslanja na stariju vijest u spisima svećenika Papije, koji je kao istraživač veoma pouzdan. On poistovjećuje apostola Mateja s piscem Matejeva evanđelja. Izvornik Matejeva evanđelja nije sačuvan, već samo grčki prijevod. Najstarija svjedočanstva i predaja Crkve pretpostavljaju da je prijevod u potpunosti vjeran izvorniku. Istovjetnost je potvrdila i Papinska biblijska komisija 19. lipnja 1911.
Matej je pisao svoje evanđelje za Židove u Palestini koji su bili dobro upućeni u Sveto pismo Staroga zavjeta. Njima je htio dokazati da je Isus Bogom obećani Mesija te da se u njemu ostvaruju i obistinjuju sva starozavjetna proročanstva i obećanja. Ta je značajka očita za Matejevo evanđelje od početka do kraja. Rodoslovljem na početku dokazuje da je Isus Davidov potomak po tijelu. Djevičansko Isusovo začeće obistinjuje Izaijino proročanstvo, a rođenje u Betlehemu Mihejino. I tako redom.
Iako se o Evanđelju sv. Mateja može mnogo pisati, a i pisano je, ipak o njegovu životnome putu poslije razlaza apostola ne znamo gotovo ništa. Ne zna se točno kamo je pošao naviještati Radosnu vijest, a ne zna se ni za mjesto ni vrijeme njegove smrti. Pa ipak je sigurno da se od god. 954. njegove relikvije nalaze u Salernu. Kako su onamo dospjele, nije poznato. Jedno su se vrijeme te relikvije, zbog teških prilika, čuvale sakrivene pa su pomalo pale i u zaborav. Ponovno su pronađene oko god. 1080. i položene u crkvu podignutu njemu u čast, koju je osobno posvetio papa sv. Grgur VII. On je 18. rujna 1080. napisao pismo nadbiskupu u Salernu, sv. Alfanu, u kojem mu čestita zbog pronalaska tijela sv. Mateja. To pismo smatraju povijesno zajamčenim dokumentom. Pobožni puk iz Kampanije u salernitanskoj katedrali još i danas časti relikvije prvog evanđelista.
Sveti Oci uporno ističu tri značajke svetosti sv. Mateja:
1. spremnost i radost, s kojom je odgovorio na Spasiteljev poziv;
2. njegovu velikodušnost: ostavio je sve priredivši svečanu oproštajnu gozbu za rođake i prijatelje;
3. njegovu poniznost, kojom se naziva "carinikom" i "grješnikom", opisujući gnjev farizeja zbog toga što se Isus svratio k njemu "grješniku".
Matejevo je Evanđelje neka vrsta katekizma o Kraljevstvu. To je pogotovo po svojoj strukturi - rasporedu - od pet velikih govora: Govor na gori (gl. 5-7), govor o misiji (gl. 10), govor o usporedbama (gl. 13), crkveni govor (gl. 18) i eshatološki govor (gl. 24-25). Matejevo je evanđelje građeno na tih 5 velikih govora i prema tome daje nam pouke kako se ulazi u Božje kraljevstvo, kako se ide u ostvarivanje misije, kako se ponaša u Crkvi, da nas napokon suoči s posljednjim ciljem i svršetkom vremenâ. U tom je smislu to Evanđelje sustavno, sređeno te služi solidnoj katehetskoj pouci.
No u Matejevu evanđelju nisu grupirani samo Isusovi govori već i djela. Tako su od 8. do 10. gl. skupljena na jedno mjesto Isusova čudesa, koja se opet sama u sebi dijele na tri nutarnje grupe, kao čudesa milosrđa i moći.
Evanđelje se sv. Mateja naziva i "crkvenim" evanđeljem. A to je zato što, opisujući pet velikih govora, opisuje i pet velikih koraka u oblikovanju Božjega kraljevstva, pokazujući na taj način naročit interes za unutarnji život Crkve. Dok, na primjer, sv. Luka svojim Evanđeljem želi povezati evanđeosko iskustvo s poviješću svijeta, dotle je sv. Matej zainteresiran nadasve da izgrađuje kršćanina unutar zajednice. U tom smislu glavna mu je briga razvijanje dimenzije crkvenosti. To se očituje u nekim zgodama što ih on jedini navodi, nadasve onima u 14. glavi i dalje.
Kao primjer za potvrdu netom rečenoga možemo navesti zgodu kako Petar hoda po vodi, koju spominje jedino Matej. A ona mu služi da čitatelja malo-pomalo dovede do obećanja primata baš tome Petru (gl. 16-18). Jedini Matej od evanđelista govori o "sagradit ću Crkvu svoju" i o vlasti vezanja i odrješivanja. Matej je, dakle, nadasve zainteresiran ovom temom: onim što Crkva čini i onim što će se događati u crkvenoj zajednici. U tom je smislu i po prisutnosti onih elemenata koje drugi evanđelisti nemaju Matejevo evanđelje nazvano "crkvenim".
Želimo li još više ući u mentalitet Mateja, pisca prvog Evanđelja, onda je dobro promotriti njegovu posljednju stranicu u kojoj je opisano kako Isus šalje apostole u svijet. Ta je stranica ključ čitavoga Matejeva evanđelja jer prikazuje uskrsno otajstvo, moć Krista koji je umro i uskrsnuo, njegovu moć u Crkvi. "Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovjedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta" (Mt 28,18-20). Tu je, doista, vrhunski trenutak Isusova života. On stoji između Isusove povijesti do tog trenutka, od njegova rodoslovlja, rođenja, propovijedanja, muke, smrti i uskrsnuća te života Crkve koja će propovijedati, naučavati i krštavati sve do konca vremenâ. U tom je životu Crkve najutješnija istina: "Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta."
26.10.2005. | 20:59 | 3 K | P | # | ^
:::::...Mala Terezija....::::.
“Ima duša, što na zemlji
Traže sreću utaman,
A ja evo radost nosim,
Moje su joj grudi stan...
Radost mi je ljubit patnju,
Ja se smiješim i kroz plač,
Srcem punim zahvalnosti
Ja u cvijeću primam drač...”
Svetoj Tereziji od Maloga Isusa
Bezazlena golubice, O ivančice najljepša
Sva djevičanski bijela, Sa francuskih ravnina,
Od ljudi skrita ljubice Sva puna bijele Hostije
Za križem od Karmela, I zlata sa visina!
Odakle prosu mirise Već bezbroj duša malenih
Po rodu čovječanskom U radosti se kupa
I žićem kantik ispjeva I malim putem za tobom
O djetešcu Božanskom! Put Domovine stupa.
O žiću tome čarobnom S nebesa, mala kraljice
Ne zbori knjiga stara, Svog oca vanrednoga;
Nit vrijeme njemu podaje S nebesa sipaš ružice
Tajnena, zlatna čara, Duž svijeta širokoga:
Već ono se oglašuje O pogledaj na uboštvo
Iz naših grdnih dana I u mom domu malom,
Ko slavuj jošte neslušan I kišu ruža spusti mu
Iz jasikinih grana. Poljanom, gorom, žalom.
Rad čega Bog je hotio U svemu posve predana,
Da takovu te dade? U gorkoj patnji jaka,
Zar srca je nakanio Malena, nježna loptice
Po tebi da ukrade? Božanskoga Dječaka:
Da milijune smrtnika, Ko Triju Kralja zvjezdica
Što glad i led ih tuče, Nad Crkvom ti se krijesi
Milinom Tvojom zatravi I pjesmom malog Isusa
I k sebi ih privuče? Sve kršćanstvo zanesi!
O rosna kapi ponizna,
Anđelski milo dijete,
Udahni srce djetinje
Svoj djeci Crkve svete!
Zanesi djeve milinjem
Nebeskog Zaručnika,
Izmoli duh pregaranja
I svetih svećenika!
Milan Pavelić, D.I.
MALA TEREZIJA
Već misao na te meni daje sreću,
Kuda idem ti mi sipaš svoje ruže,
i srećom puni pustoš svakog časa,
neimanje moje resiš blagom duha.
kad tražim stih u šumu zrelog klasa,
Pa kad nemam ni korice kruha,
il’ gledam radost leptira što lijeću.
nadamnom bijeli anđeli kruže.
Ti si sestra svakog mojeg bola,
Tvoja riječ mi sunce bistrih voda,
ti si sestra svake moje nade,
Tvoja riječ mi poezija cijela,
zbog tebe zvoni glas moj usred dola,
pa osjećam kako iznad plavog svoda
i radost moju čak i suze grade.
moju dušu čeka tvoja ruka bijela.
I već ćutim kako usred bijelog raja
moju ruku dira sjena tvojeg dlana,
A oko nas šušte, šušte puna sjaja
anđeoska krila vječitoga dana.
Jeronim Korner
Mala Terezija
SVETICI RUŽA
»Terezijo mala. ponizno te molim,
Ti Isusu reci, da ga jako volim.
Mila Mala Kraljice, sad te zvijezde krune,
A ružica rumenih, ruke su ti pune.
Bacaj nam ih u srca, dom nam njima kiti
Da Maloga Isusa, ljubimo k'o i ti!… «
SV. TEREZIJI M. ISUSA
Terezijo Mala
Od srca Ti hvala
Za sve one milosti
Što si mi ih dala.
Još za jednu ružu
Ja Te molim vruće,
Da mi je uslišiš
Molim Te goruće.
Joze Stražičić
25.10.2005. | 15:43 | 3 K | P | # | ^
:::.............Sloboda................:::
Prostranstva slobode prostireš predamnom,
Dok ja oklijevam plašeći se.
Želim se vinuti visoko, najviše,
Dotaknuti dah slobode koju mi pružaš.
Često se okrećem i zaustavljam,
Pazeći da ne učinim pogrešan korak.
Griješim štogod da činim,
I teško razaznajem što je pravo.
Strah kroza me osluškuje poput sove u noći,
Dok se zatvaram duboko ne sluteći opasnost.
Uzdižem se, no ponor je velik pod nogama mojim,
Ne mogu sam, propadam.
Slobodan želim da budem, ali robujem,
Navike moje vladaju mnome.
Promjena je ono što mi nužno treba,
kao vlaga suhoj zemlji, potrebna mi je milost tvoja.
Zašto često ne razumijem neke stvari?
Srljam kao jelen u susret lovcu.
Smrt mi ne pristaje, jer život siješ u mene,
Ali donosim li ja jestiv plod?
I kad izgleda da nada više ne postoji,
Tvoj šapat kao lahor tiho mi govori:
Ne boj se! Jer ja sam s Tobom!
I ostavit' te nikada neću.
Osjećaji tvoji mene prožimaju,
Sigurnost djeteta u majčinu toplu krilu.
Očeva ljubav kroz pouku i opomenu,
Isijava i raste da postanem savršen.
Čega da se bojim kad si ti sa mnom?
Zar da se tame plašim koja nema moći?
Zašto da me drugi mrtvacom čine?
Živjeti želim i znati da si ti pored mene.
Život svoj daješ za mene,
Mijenjaš svoje svijetlo za moju tamu.
Ne zaslužujem to ni u mislima,
Ali ti me ljubiš u pravoj stvarnosti.
Opraštaš mi učeći me kako da to činim,
Obuhvaćaš cijelo moje biće.
Snagom svojom i silom me obnavljaš,
I zaklon moj kao stijena si velika.
Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. (Rimljanima 8:2)
24.10.2005. | 19:52 | 0 K | P | # | ^
::::::::...........Misionarska nedjelja...........:::::::
Vellllliki pozdrav i pusa svim dobrim ljudima koji čitaju moj blog.
I ovu nedjelju sam bila na misi , naravno ;)
I današnje evanđelje je :
Najveća zapovijed 0 12,28-34; Lk 10,25-28) 34 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 36 "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?" 37 A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 38 To je najveća i prva zapovijed. 39 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
Današnja propvijed mi se posebno svidjela,bilo je to pismo Sv.Oca Pape Ivana Pavla II.
Zaista sam dosta rzmišljala o tome.
Na misi su i pjevali Njegovu pjesmu:
"Ne bojte se, otvorite što više, širom otvorite vrata Kristu,
njegovoj spasiteljskoj moći.
Otvorite granice država, gospodarske i političke sustave,
prostrana polja kulture, civilizacije i razvoja. Ne bojte se.
Krist zna što je u čovjeku. Samo on to zna"
Papa Ivan Pavao II
Krist na žalu
Krist jednom stade na žalu
tražeć ljude za velika djela
da love srca božanske riječi.
Ja sam siromašan čovjek,
moje blago je predanost tebi
i srce čisto da idem s tobom.
O Bože zar si pozvao mene
Tvoje usne moje rekoše ime,
Svoju lađu sada ostavljam žalu
odsad idem kamo šalješ me ti.
Ti trebaš dalnove moje
moga srca ražaren plamen
i kaplje znoja, samoću moju.
Ti i ja krećemo danas
lovti srca na moru života.
a mreža bit će riječ Božja prava.
O Bože zar si pozvao mene
Tvoje usne moje rekoše ime,
Svoju lađu sada ostavljam žalu
odsad idem kamo šalješ me ti.
Karol Wojtyla
Baš mi je lijepo sjetiti se NAŠEG PREMINULOG PAPE.
Koji je bio stvarno draga osoba:)
Ovaj tjedan slavimo:
24.10.Antun,Martin
25.10.Krizant,Darija,Tabita
26.10.Evarist,Lucijan,Zvonimir
27.10.Rumencije,Sabina,Gordana
28.10.Šimun i Juda Tadej.ap.,Tadija,Siniša
29.10.Narcis ,Donat ,Drago (rođendan moje najfrendice,i jednog našeg dragog patera)
30.10. 31.NEDJELJA KROZ GODINU -misa Zahvalnica u crkvi sv.Ivana Krstitelja
Eto to je sve od mene :)
DO NEBESA
1. Do nebesa nek’ se ori
naših grudi gromki glas
neka jeknu rajski dvori,
nek’ nas čuje Isus Spas:
Isukrste, srcu Tvom
s nama naš se kune dom:
dušom, tijelom vijek sam Tvoj,
za krst časni bijuć boj. (2x)
2. Čujte puci širom svijeta,
oci naši čujte sad;
čujte sluge pakla kleta,
kako Hrvat kliče mlad: Isukrste...
3. Stijeg Hrvata srce Krista;
tu nam rudi sreća, spas:
tu sloboda zlatna blista;
tu se ori slavski glas: Isukrste...
4. Pređi naši kano lavi,
za krst časni biše boj,
tko je sinak ovoj slavi,
Kristu vjeran vijekom poj: Isuskrste...
5. Neka grmi pak’o hudi,
neka bjesni cijeli svijet,
neka borba lomi grudi,
čvrsto stoji zavjet svet: Isukrste...
6. Kralju slave silni, blagi,
blagoslovi zavjet taj!
Blagoslovi rod nam dragi,
u svom srcu stan mu daj. Isukrste...
LAku Noć I Nek Anđeli budu s Vama.
23.10.2005. | 20:25 | 4 K | P | # | ^
:::::::::::::........Lutajući internetom.............:::::::::::
Lutajući interneto naišla sam na jednu prekrasnu stranicu
o Kršnastvu.Tu sam našla neke izreke i sad cu Vam napisati one koje su mi se najvise svidjele.
Ako si me susreo i zaboravio nisi izgubio ništa, ali ako si susreo Isusa i zaboravio ga, izgubio si sve.
Čovjek koji se jedanput rodi dvaput će umrijeti, čovjek koji se dvaput rodi jedanput će umrijeti.
Ljudi koji ne vjeruju u Bibliju, najčešće su oni ljudi koji je nisu nikad ni čitali.
Na križ
Koliko se često, na plavom nebu, pojavljuje duga,
Toliko se i na mom radosnom licu pojavljuje tuga.
Sav nemir i veliki strah moj
Uzeo si na krvavi križ svoj.
Moje srce, nekoć hladno i kameno,
Sada je dahom tvojim iscijeljeno.
Kroz sve borbe i beskrajan očaj,
Ti pružaš probodene ruke svoje u zagrljaj.
Život svoj za život moj daješ,
Svu prljavštinu i grijeh moj kaješ.
Nekoć mrtav, osjećah se robom,
Sad ponizno želim hodat s Tobom.
U mislima
Tu si sa mnom uvijek,
Stalno i neprestano.
Tvoju prisutnost i dah silni,
Osjećam snažno u srcu svome.
Vodiš me i čuvaš život moj,
Od svake vrste zla.
Razmišljajući o ljubavi Tvojoj,
U moje biće dah svoj stavljaš.
Gledam Te, tražim Te,
Jer te želim naći.
I dok tiho koračam u bolima svojim,
Ti mi brišeš suze.
I još na kraju želim reći;
Da Isuse, doista Te volim.
Da Te slijedim
Dok gledam Tvoju silu i slavu, čežnju Tvoju
Koju imaš za spas ljudi pokušavam razumjeti.
O kako je velika i silna dobrota koju daješ
Nama malenima da postanemo veliki.
Pravednost Tvoja savršeno se odražava u nama
Jer Sin Tvoj pravda je Tvoja jedina.
Nismo mi vrijedni svega toga,
Ali zbog Svoga imena štošta još činiš.
Daj da razumijem i čujem glas Tvoj kad govoriš
I da te slijedim onako kako ti želiš
Iskra ljubavi
Uvijek mala, no tako velika,
Ne vidi se, ali svi za nju znaju.
Uvijek je iskrena,
Jer znam odakle dolazi.
Dolazi iz srca, srca mog,
Srca promjenjenog.
Ona svijetli jer je obasjana,
Obasjana ljubavlju.
Gdje je ona tu je i ljubav,
A gdje je ljubav tu je Bog.
Bog je ljubav i daje svijetlo
Po Sinu svom, svakome čovjeku.
Svjetlo koje stvara iskru,
I daje ljubav vječnu.
I prebiva u poniznom srcu,
I širi svjetlost beskrajno.
I da, sada znam,
To je iskra ljubavi.
22.10.2005. | 18:51 | 1 K | P | # | ^
LORD SAVE ME!
20.10.2005. | 18:38 | 2 K | P | # | ^
:........ljudi............:
Što vi mislite o sebi?
19.10.2005. | 14:56 | 5 K | P | # | ^
Caru carevo,Bogu Božje!
Porez caru 0 12,13-17; Lk 20,20-26) 15 Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. 16 Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: "Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. 17 Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?" 18 Znajući njihovu opakost, reče Isus: "Zašto me iskušavate, licemjeri? 19 Pokažite mi porezni novac!" Pružiše mu denar. 20 On ih upita: "Čija je ovo slika i natpis?" 21 Odgovore: "Carev." Kaže im: "Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje."
Ovo je današnje evanđelje, na misi današnjoj posebno me se dojmila ova rečenica:
''Podajte caru carevo,a Bogu Božje!''
Dragi moji znam nije me bilo dugo,škola me puno zaokupljala,al nisam ni Boga a ni Vas zaboravila.
Ovaj tjedan slavimo:
17.10-Ignacije,Vatroslav,Cvijetko
18.10.-Luka,Justus,Flavijan
19.10.-Ivan,Izak,Pavao
20.10.-Maksimilijan,Vendelin,Irena
21.10.-Uršula,Hilarija,Zvijezdan
22.10.-Marija Saloma,Dražen,Marko
23.10.-30.NEDJELJA KROZ GODINU;Ivan Kapistran.
Evo ovo su samo neke obavijesti.
Opet počinje novi tjedan (koji će jako brzo proći)
Dragi moji LAKA NOĆ I NEK ANĐELI BUDU S VAMA;)
Ovo je rekao jedan franjevac konventualac fra.Žarko Relota:
''Mnogi će me smatrat ludim zbog predanje Kriste Tebi ,ali mene to ne čudi jer i budale zoveš k sebi.''
16.10.2005. | 20:41 | 8 K | P | # | ^
:::...Uzmi si vremena da budeš sretan...:::
Ti si čudo koje živi,
koje je stvarnost na ovoj zemlji.
Jedinstven,neponovljiv,
nezamjenjiv.
Znaš li to?
Zašto se ne diviš,
ne čudiš,
ne raduješ samnom sebi
i svemu drugome oko sebe?
Zar ti je sve tako po sebi razumljivo,
zar pritom ne primjećuješ
da živiš,da smiješ živjeti,
da imaš vremena za pjesmu , za ples?
vremena da bueš sretan?
Čemu gubiti vrijeme
u besmislenom trčanju za novcem?
Zašto si nagomilavati brige
zbog sutrašnjih i prekosutrašnjih stvari?
10.10.2005. | 17:16 | 7 K | P | # | ^
::::::.........Božji dan........:::::::
Danas još jedna nedjelja.
I ove sam nedjelje bila na misi.
Današnje evanđelje:
12Isus im ponovno prozbori u prispodobama: 2 "Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 3 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. 5 "Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 7 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali." 10 "Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. 11 Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih."
I ova je rečenica ''DOSTA JE MNOGO ZVANIH ;MALO IZBARANIH''
Jedino bih to rekla što me se dojmilo.
Sljedeći tjedan slavimo:
10.10.Franjo Borgia,Danijel,Viktor
11.10.German,Emilijan,bl.Ivan XXIIIp.
12.10.Maksimilijan,Serafin,Valfrid
13.10.Edvard,Edo,Hugolin
14.10.Kalist,Divko,Krasna
15.10.Terezija Avilska,Rezika,Tekla
16.10. 29.NEDJELJA KROZ GODINA,Hedviga
Pa dragi moji,
Za početak novog tjedna :
Humor i strpljenje su deve
na kojima prolazimo svaku pustinju.
Sam je čovjek kriv za svoj razoreni životni svijet,
za svoj zatrovani duh, za svoju opustošenu dušu.
U mrkloj noći vidimo,
koji puta kroz vlastite suze,
najljepše zvijezde.
LAKU NOĆ I NEK ANĐELI BUDU S VAMA;)
09.10.2005. | 20:33 | 3 K | P | # | ^
::::............Novi post............:::
Usrećivati ljude san je sretnih ljudi.
Nisam ja nikakav teoretičar.
Sveučilište na kojem sam učio jest živi čovjek.
Neke stvari izgledaju kao katastrofe
a ipak su milost.
Cvijet treba sunce da postane cvijet,
čovjek ljubav da postane čovjek.
Bogatim čini ne bogatstvo nego radost.
Sreću nije moguće kupiti,
ljubav postoji samo i jedino badava.
08.10.2005. | 17:38 | 3 K | P | # | ^
:::::.....DANAS....::::::
MILOST
John Newton, Virginia Harmony
Milost koja sve vodi nas,
daje snagu i mir.
Oživjela je život moj,
bijah slijep, a sad vidim.
Vrijeme teče, prolazi sve,
milost nam Bože daj,
da živeći ne umremo,
da svjetlo budeš nama.
Sve pjesme naše za Te su
i molitve naše,
spasi, o Oče, narod svoj,
nek’ milost vodi nas!
KLANJAM TI SE SMJERNO
Franz Schubert
Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš,
što pod prilikama tim se sakrivaš,
srce ti se moje cijelo predaje,
jer dok promatrate, svijest mu prestaje.
Vid i opip, okus varaju se tu,
al' za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,
istine nad ovom nema istinom.
Isuse kog sad mi krije veo taj,
Žarku želju, molim, Ti mi uslišaj.
Daj da otkrito Ti lice ugledam,
I u slavi Tvojoj blažen uživam.
06.10.2005. | 16:34 | 5 K | P | # | ^
::::.....Meditacije....:::::
"Molitva predanja"
Iz knjige "Učitelju, gdje stanuješ?", str. 180-181
Gospodine Isuse Kriste, ti si ne se za nas prvi i potpuno predao, jer si nas ljubio dokraja, do smrti na križu. Ti si s nama ostao trajno prisutan u sve dane do svršetka svijeta u sakramentima svoje ljubavi.
I ja se danas tebi potpuno predajem.
Hvala ti za život. Prihvaćam ga kao dar iz tvoje ruke. Odričem se svakog nepovjerenja prema sebi i prema životu koji si mi podario. Želim živjeti hrabro i predano na dobro svojih bližnjih i na slavu tvoga Imena.
Zahvaljujem za svoje krštenje. Obnavljam ti svoja krsna obećanja. Živjet ću svjesno i velikodušno, boreći se protiv sotone, zla i grijeha i širit ću svijetom slavu i blagoslov tvoga Imena. Radosno i zahvalno priznajem Boga svojim Ocem i svjedočit ću slobodu djece Božje.
Hvala ti za pečat Duha Svetoga, za dar sakramenta potvrde. Potpuno ti se dajem na raspolaganje da budem svjedok vjere i spasenja svim ljudima oko sebe.
Podari mi danas darove Duha Svetoga, da uzmognem ispuniti tvoja očekivanja.
Daj da poput Blažene Djevice Marije i mi budemo vjerni sluge te se tako jednom svi nađemo, skupa s tobom u kraljevstvu tvome gdje ćemo te hvaliti i slaviti u vijeke vjekova. Amen.
fra Zvjezdan Linić ofm
Ovo sam našla na jednoj stranici Franjevaca.;)
Danas mi je težak dan kao da se svijet okreće protiv mene ,ali ja se uzdam u Boga i znam da mi On pomaže i da je uz mene.
05.10.2005. | 16:34 | 7 K | P | # | ^
:::::::::::..........SV.FRANJO ASIŠKI.........:::::::::::
Danas je dan kada slavimo sv.Franju Asiškog.
Meni najdražeg svetca,bila sam na misi koju je predvodio dekan varaždinske Biskupije Vlč.Mijo Horvat.
Prekrasno je bilo .Još sam puna dojmova.I samo bih željela reći da bi se trebali ugledati na sv.Franju Asiškog i da bi nam on trebao biti životni uzor;)
A sad nešto o sv.Franji Asiškom.
04.10. Franjo Asiški
Svetac
Sv. Franjo Asiški rodio se početkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest. Mališan je u župnoj školi Sv. Jurja naučio čitati i pisati. Kao dječak i mladić bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Uz posao živahni je mladić u sebi osjećao vatrenu želju da bude prvi, da prednjači, da se na neki način odlikuje. Volio je svečanosti, raskoš, bio prilično lakomislen. Uz te manje savršene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankoćutnu osjećajnost, samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i ćudoredno neporočan. Bio je tako upadan i osebujan da je bio vođa vesele mladenačke asiške družbe, "kralj gozba i zabava", u kojima je znao potrošiti dosta očeva novca. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oružanim razmiricama između Asiza i Peruggije, između naroda i feudalaca. Već je u tom razdoblju njegova života nazrijevati neke klice Božjega poziva.
Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, iako se nešto u duši bijaše već promijenio, pokušao je ipak poći za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oružja, od junaštva u oružanoj viteškoj borbi. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijaše tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu. Franjo se tada vratio natrag u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim društvom te započeo život revnog razmišljanja i pobožnosti. Da svlada ono što mu po naravi bijaše odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodočašće u Rim, u baziliku Sv. Petra, na grob apostolskog prvaka. U jesen god. 1205. bijaše opet u rodnom Asizu. Tada je u crkvici San Damiano triput čuo zov Raspetoga: "Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!" Obnovio je crkvicu Sv. Damjana te ondje povučen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako će izbjeći očevu gnjevu koji je bio nad njim razočaran.
Razočaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda, planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim ponašanjem palo u vodu. Potpuno u srcu obraćen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobožnim asiškim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na očinsku baštinu. Time se kao pokornik i Bogu posvećena osoba podložio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: "Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja." Nalazeći se jednog dana u crkvi Sv. Marije anđeoske, čuo je kod mise ove evanđeoske riječi: "Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!" (Mt 10,9-10)... Čuvši te riječi, bio je tako snažno zahvaćen ljubavlju prema siromaštvu da je uskliknuo: "To je što tražim, to je što svim srcem želim!" Kasnije mu je svećenik protumačio sav smisao tih riječi, a i onih koje iza njih u Evanđelju sv. Mateja slijede. Iz njih proizlazi apsolutno siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga, obilaženje i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu puku.
Tako poučen i zahvaćen Božjom riječju iz 10. glave Matejeva evanđelja, Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio "minoritskom" - manje braće, kako će kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom. Na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. I tada je u svojoj župnoj crkvi Sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokorničku i moralnu propovijed: "jednostavnom riječju ali velikodušnim srcem, pobuđujući i izgrađujući svoje slušatelje". Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu, a te će neobične zaruke genijalni Dante, koji će i sam postati franjevački trećoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesničkim perom. Franjino je propovijedanje palilo, a još više primjer. Potreseni njima, samo nekoliko dana kasnije pridružiše mu se prvi sudrugovi novoga načina života: bogati trgovac Bernardo da Quintavalle, pravnik Pietro Cattani, zatim ponizni brat Egidije iz Asiza i neki drugi, njih 12 skupa s Franjom na broju.
Franjo ih je godinu dana poučavao, a onda počeo slati na propovijedanje. Sakupivši neke evanđeoske tekstove, sastavio je prvu kratku Formulu života ili Prvotno pravilo života manje braće. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. Bilo je to negdje u travnju 1209. ili 1210. god. To je godina kanonskog utemeljenja Reda manje braće, kako ga je svetac nešto kasnije nazvao. A to je ime dao svome redu iz posve evanđeoskih motiva i pobuda. Želio je da sljedbenici i članovi Reda manje braće budu evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Tako to tumače najbolji i najkompetentniji Franjini životopisci Celano i sveti Bonaventura. LT naše vrijeme Drugi vatikanski sabor pozvao je redove, družbe i kongregacije da idu na izvore, u prvom redu na izvor Evanđelja, a onda na spise, naputke, pravila, konstitucije, što im namriješe njihovi utemeljitelji.
Potvrdivši franjevačko Pravilo, sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje, a velikom tonzurom, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klerički red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zaređen za đakona, pri čemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svećeničkom ređenju.
Serafski otac sv. Franjo gori sav vatrom za duše. Zato želi postati misionar i mučenik. Nakon što je osnovao i drugi franjevački red - klarise - ili "Siromašne dame od sv. Damjana", odjenuvši prije toga u redovničko odijelo sv. Klaru, Franjo putuje prema Palestini, zatim prema Španjolskoj i Maroku. Sa svih se tih putovanja zbog bolesti i oluja morao vratiti kući ne došavši do cilja. No nije odustajao od svojih apostolskih namjera pa je god. 1219. uspio ipak doći u Svetu zemlju, u Siriju i Egipat, gdje je propovijedao u prisutnosti dobrohotnog i razboritog sultana Al-Malik al-Kamila. Na taj je način svojim sinovima otvorio prostrano polje misionarskoga rada na Bliskom istoku.
Vrativši se s Istoka u Asiz sredinom god. 1220. te prepustivši upravu reda u ruke svojih vikara Pietra Cattanija i famoznog brata Ilije, Franjo se bavio nadasve unutarnjom organizacijom svoga reda održavajući kapitule ili skupštine. U to je vrijeme unutar franjevačke zajednice među Franjinim učenicima nastala rasprava koju su neki životopisci možda i uveličali. No prilično je povijesno utemeljeno da se mnogima savršeno, apsolutno siromaštvo činilo odviše strogim i neostvarivim. Papin je zastupnik tada bio u prilog jedne blaže linije, a Franjo se tome ponizno pokorio. Crkveni povjesničar Lortz piše o tome: "Nikada se u tijeku crkvene povijesti nije pokazala tako sjajno tajanstvena snaga najživotnije poslušnosti kao u Franji." Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u mističnu suobličenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz.
Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu Sv. Marije anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvečer. Toma Celano piše: "Smrt je pjevajući primio." U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj "Pjesmi brata Sunca" smrt je nazvao "sestricom", on ju je kao takvu radosno i dočekao. Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je god. 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mučnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.
PAr pjesama svetog Franje Asiškog:
GLASNIK VELIKOGA KRALJA
Veselo kročim stazom života,
bosa mi noga kamenje gazi,
zalogaj spreman raskošna pjesma,
moja je duša radosti česma.
Jer ja sam glasnik velikoga Kralja,
poslan na raskršća života!
Gozbi da vječnoj dovodim goste,
da svijetu rečem što je ljepota!
Bijedniku pomoć, gubavcu njegu,
djetetu osmjeh, tužnomu radost,
s gladnim podijelit zalogaj svaki,
za mir i dobro žrtvujem mladost.
Jer ja sam glasnik ...
Onaj što grešnike blago je gledo,
skupljao prezrene ovoga svijeta,
naprijed me šalje, snagu mi daje,
u meni vječno proljeće traje.
Jer ja sam glasnik ...
BOŽE MOJ, DOPUSTI MI (MOLITVA SV. FRANJE)
1. Bože moj, dopusti mi, aleluja
mira Tvog da budem glas, aleluja.
2. Ima li mržnja bilo gdje, aleluja
daj da ljubav nosim tu, aleluja
3. Ima li sumnja bilo gdje, aleluja
daj da vjeru nosim tu, aleluja
4. Ima li očaj bilo gdje, aleluja
daj da nadu nosim tu, aleluja
5. Ima li žalost bilo gdje, aleluja
daj da radost budem tu, aleluja
6. Ima li tama bilo gdje, aleluja
daj da svjetlo budem tu, aleluja.
†
04.10.2005. | 20:25 | 3 K | P | # | ^
.....:::::::.......Nedjelja.......:::::::::.....
Nedjelja 26 kroz godinu,prva u mjesecu LISTOPADU.
Uz ovu obavijest dolazi i još jedna , LISTOPADSKE POBOŽNOSTI!
Danas u nedjelju ,kao i svaku do sad bila sam na misi i stvarno me se dojmila.
Obično ljudi u ovo vrijeme običavaju brati grožđe te je propovijed bila baš u stilu i meni jako zanimljiva;)
Uz ove obavijesti i svteci kroz ovaj tjedan :
3.10.Evald,Gerhard,Maksimilijan
4.10.SV.FRANJO ASIŠKI
5.10.Flavijan,Placid,Miodrag
6.10.Bruno,Magno,Fides
7.10.Gospa od Krunice,Ružica,August
8.10.Demetrije,Šimun,Benedikta
9.10. 28.NEDJELJA KROU GODINU;Dionizije
Evo to slavimo ovog tjedna;)
Pa tako nam je prošla još jedna nedjelja i počinje još jedan prekrasan tjedan i mjesec:)
Ljudi želim Vam sretan početak i sve najbolje u ovom mjesecu;)
Za kraj:
KAKAV PRIJATELJ JE ISUS
J.M. Scriven - C.C. Converse
Kakav prijatelj je Isus,
naše boli nosi on
i naš teret i sve jade
on nam lakša brigom svom.
Kako često mir nam treba
zašto zalud muke te
zašto brige ne bi svoje
mi svom Bogu rekli sve.
Ako dođu kušnje teške
pa te boli duša stog
ti ne gubi nikad nade
jer nam mir svoj nosi Bog.
Prijatelja vjernog znaš li
kom ćeš svoje tuge reć
to je Isus što nam uvijek
naše boli nosi sve.
Kad nas brige i umornost
teško muče cio dan
Kriste, utočište naše,
tada mir naš ti si sam.
Prijatelji kad te prezru
to za žrtvu Bogu daj
on će uzet te za ruku
utjeha će biti, znaj.
Laka vam noć i neka Anđeli budu s Vama;)
02.10.2005. | 20:47 | 4 K | P | # | ^
:::::::::::.....Nakon par dana.....::::::::::
Evo mene nisam vam pisala par dana ;)
Škola je bila uzrok tome ,al nema veze:)
Pa evo vam jedne pjesme:
Bog je moja oaza.
One me poziva da izađem
iz moje pustinje
i govori mi o svojoj ljubavi.
Govori mi da svaki cvijet
za mene cvate,
i da svako stablo
za mene rodi svoj rod,
i da svaka ptica za mene pjeva.
01.10.2005. | 14:07 | 4 K | P | # | ^
