“Ima duša, što na zemlji
Traže sreću utaman,
A ja evo radost nosim,
Moje su joj grudi stan...
Radost mi je ljubit patnju,
Ja se smiješim i kroz plač,
Srcem punim zahvalnosti
Ja u cvijeću primam drač...”
Svetoj Tereziji od Maloga Isusa
Bezazlena golubice, O ivančice najljepša
Sva djevičanski bijela, Sa francuskih ravnina,
Od ljudi skrita ljubice Sva puna bijele Hostije
Za križem od Karmela, I zlata sa visina!
Odakle prosu mirise Već bezbroj duša malenih
Po rodu čovječanskom U radosti se kupa
I žićem kantik ispjeva I malim putem za tobom
O djetešcu Božanskom! Put Domovine stupa.
O žiću tome čarobnom S nebesa, mala kraljice
Ne zbori knjiga stara, Svog oca vanrednoga;
Nit vrijeme njemu podaje S nebesa sipaš ružice
Tajnena, zlatna čara, Duž svijeta širokoga:
Već ono se oglašuje O pogledaj na uboštvo
Iz naših grdnih dana I u mom domu malom,
Ko slavuj jošte neslušan I kišu ruža spusti mu
Iz jasikinih grana. Poljanom, gorom, žalom.
Rad čega Bog je hotio U svemu posve predana,
Da takovu te dade? U gorkoj patnji jaka,
Zar srca je nakanio Malena, nježna loptice
Po tebi da ukrade? Božanskoga Dječaka:
Da milijune smrtnika, Ko Triju Kralja zvjezdica
Što glad i led ih tuče, Nad Crkvom ti se krijesi
Milinom Tvojom zatravi I pjesmom malog Isusa
I k sebi ih privuče? Sve kršćanstvo zanesi!
O rosna kapi ponizna,
Anđelski milo dijete,
Udahni srce djetinje
Svoj djeci Crkve svete!
Zanesi djeve milinjem
Nebeskog Zaručnika,
Izmoli duh pregaranja
I svetih svećenika!
Milan Pavelić, D.I.
MALA TEREZIJA
Već misao na te meni daje sreću,
Kuda idem ti mi sipaš svoje ruže,
i srećom puni pustoš svakog časa,
neimanje moje resiš blagom duha.
kad tražim stih u šumu zrelog klasa,
Pa kad nemam ni korice kruha,
il’ gledam radost leptira što lijeću.
nadamnom bijeli anđeli kruže.
Ti si sestra svakog mojeg bola,
Tvoja riječ mi sunce bistrih voda,
ti si sestra svake moje nade,
Tvoja riječ mi poezija cijela,
zbog tebe zvoni glas moj usred dola,
pa osjećam kako iznad plavog svoda
i radost moju čak i suze grade.
moju dušu čeka tvoja ruka bijela.
I već ćutim kako usred bijelog raja
moju ruku dira sjena tvojeg dlana,
A oko nas šušte, šušte puna sjaja
anđeoska krila vječitoga dana.
Jeronim Korner
Mala Terezija
SVETICI RUŽA
»Terezijo mala. ponizno te molim,
Ti Isusu reci, da ga jako volim.
Mila Mala Kraljice, sad te zvijezde krune,
A ružica rumenih, ruke su ti pune.
Bacaj nam ih u srca, dom nam njima kiti
Da Maloga Isusa, ljubimo k'o i ti!… «
SV. TEREZIJI M. ISUSA
Terezijo Mala
Od srca Ti hvala
Za sve one milosti
Što si mi ih dala.
Još za jednu ružu
Ja Te molim vruće,
Da mi je uslišiš
Molim Te goruće.
Joze Stražičić
Post je objavljen 25.10.2005. u 15:43 sati.