Istra, Istria, Istrien !

»Kineski zid« kao model
Kakav je odnos službenika državne uprave prema urbanizmu najbolje se vidi iz obrazloženja u građevinskoj dozvoli u kojem je Marija Obad Vučina zaključila da projektirani objekt ničim ne narušava postojeći ambijent jer u ulici već postoje slični.
O objektu na koji se Regvat i Obad Vučina pozivaju već je pisalo u vašim novinama nekoliko puta, gdje je jasno napisano da je taj objekt sagrađen na samoj granici susjedne parcele. Naslov članka vaše novinarke je bio »Ni tri centimetra od susjedne parcele« Iako je i taj slučaj na sudu, Zoja Maljković Bačić, koju istražuje USKOK zbog izdavanja više spornih građevinskih dozvola, izdala je dozvolu i za to čudovište. Ona je potom, nakon što je iz Ureda državne uprave otišla iz poznatih razloga, izvršila i tehnički pregled iste zgrade. Taj je objekt, iako ima sve dozvole, totalno nagrdio naš kraj, a danas ga Regvat i Obad Vučina uzimaju kao uzor, zaključila je Mira Šariri Busletta. Tijekom jučerašnjeg dana nismo dobili odgovore na pitanja postavljena službenicima Ureda državne uprave Istarske županije.

Pred prepunom dvoranom kazališta »Verdi« Gianfranco Fini, potpredsjednik talijanske vlade i ministar vanjskih poslova, najavio je da je Italija spremna osloboditi se naslaga prošlosti i započeti novu fazu razvoja odnosa sa susjedima Slovenijom i Hrvatskom pod okriljem Europske unije.
Riječ je, naime, o povijesnom presedanu s obzirom na to da je Fini lider stranke desnice Alleanza Nazionale (nasljednica postfašističke stranke Movimento sociale) koja je već više od četrdeset godina zaštitnica neoiredentističkih i revanšističkih političkih programa najradikalnijeg dijela unutar esulskih udruga i uopće talijanske vanjske politike.
»Uspostavom Dana sjećanja na egzodus, koji je proglašen u talijanskom parlamentu većinom glasova desnice i ljevice, odužili smo se našim sugrađanima u Istri, Rijeci i Dalmaciji za patnje koje su doživjeli nakon 1945. godine.
Povijesna istina o tim događajima je uspostavljena i sada treba ići naprijed. Italija u ovom trenutku mora pomoći Hrvatskoj na njezinom putu prema Europskoj uniji, odnosno u njezinim nastojanjima prihvaćanja načela koja reguliraju odnose među narodima i državama članica EU-a«, rekao je Fini i doživio oštar napad, gromoglasno zviždanje te verbalni revolt mnogobrojnih predstavnika esulskih udruga. »Istra je Italija«, »Fini, ti si naivan«, »Fini, izdao si nas«, »Hoćemo naše kuće i našu zemlju« - čulo se sa svih strana.
»Gospodo, jedna je stvar jasna: ne možemo naprijed s pogledom unazad. Hrvatska će za nekoliko tjedana započeti pregovore s Europskom unijom, koja je već dala do znanja da će od Zagreba tražiti striktno poštivanje europskih načela. Smatram da nije mala stvar što se od Hrvatske, primjerice, traži da se ratni zločinci predaju sudu u Haagu. To je izuzetno važan uvjet, kao i zahtjev da se u Hrvatskoj poštuju načela zaštite manjina. Italija kao zemlja članica i jedna od utemeljiteljica EU-a mora pomoći Hrvatskoj da se oslobodi aveti prošlosti«, izjavio je Fini otišavši korak dalje kada je spomenuo problem optantske imovine: »Talijanska Vlada morat će u dogledno vrijeme riješiti pitanje isplate novčane naknade za izgubljenu imovinu u Istri svima koji su podnijeli zahtjev, a s druge strane od Hrvatske očekuje simbolički akt u smislu vraćanja određenog dijela te imovine.«
I na tu izjavu dio publike je oštro reagirao, no popriličan broj prisutnih svaku je Finijevu riječ pratio pljeskom. Fini je očito osmislio govor u Trstu poštujući prvenstveno svoju državničku funkciju za što se poslužio i prethodnim nastupom predsjednika Italije Carla Azeglija Ciampija, koji je dan ranije u Rimu izjavio da je Dan sjećanja uspostavljen da bi se razumno govorilo o prošlosti bez srdžbe i mržnje. Finijevi »umjereni tonovi« izrečeni su u trenutku izuzetnog emotivnog napona, kada se u Trstu okupilo nekoliko stotina predstavnika esulskih udruga iz gotovo cijelog svijeta, što dodatno povećava težinu njegovih riječi.
Je li na pomolu Finijev raskid s tradicijom stranke koja je desetljećima pobirala glasove (naročito u Trstu) propovijedajući o povratku Italije u Istru i Dalmaciju i gradeći politiku mržnje prema Slavenima? Poziv na vrijednosti i načela Europske unije, jasno izrečen stav da će Italija poduprijeti Hrvatsku na njezinom putu prema EU-u te najava da očekuje tek simboličku gestu glede rješavanja problema imovine optanata daju naslutiti da se priklonio umjerenijem dijelu koalicije desnog centra.(E.V.)

Novi list
Osobna je preporuka svima da ga ipak valja pogledati jer se radi o teško ponovljivom primjeru izuzetno lošeg, nezgrapnog, apsurdnog, neprimjerenog, grotesknog propagandnog filma koji je ikad snimljen (daleko gori od najgorih partizanskih sapunica koje su se snimale za vrijeme bivše Juge). Nakon filma svima će zasigurno biti kristalno jasno na što cilja talijanska desnica kada govori o nužnosti revizije povijesne zbilje. Upravo je talijanska desnica na vlasti najzaslužnija što je film napravljen, a državna televizija RAI jednostavno je poslušala trenutne vladare i podanički financirala cijeli projekt.

Puška, nož i vatra
Ružni, prljavi i zli Titovi partizani koji »kruže« filmom u potrazi za nevinim Talijanima s jedinim ciljem klanja i silovanja pripadaju drugom svijetu, nama nedokučivom svemiru neofašističkog otkrivanja povijesne zbilje. Činjenica da se vandalske strasti Slavena iskaljuju najviše na djeci pojačava dojam na kojemu je redatelj Alberto Negrin izgradio cijelu filmsku crno-bijelu arhitekturu dobrih Talijana i zlih Slavena.
Da se radnja filma odvija u Istri u svibnju 1945. godine znamo tek jer je to pisanim riječima naznačeno u uvodnim scenama.
Partizani ulaze u mali istarski gradić nakon što su protjerali Nijemce i usred bijela dana puškom, nožem i vatrom odvode cijelo stanovništvo u partizanski logor gdje se siluje, muči i ubija na rubu provalija (fojbi). Grupa djece predvođena popom i mladim talijanskim vojnikom povratnikom s ruskog fronta uspijeva pobjeći i postaje meta zlikovca, partizanskog komandira Novaka koji traga za svojim sinom, a koji je plod nasilnog spolnog odnosa s mladom Talijankom. Silovana djevojka odbija predati sina ocu pa će Novak tijekom filma iskaliti sav svoj bijes na talijanskim nedužnim civilima.

Esuli veličaju film
Jučer ujutro nakon tršćanske premijere predstavnici svih udruga esula u Trstu upriličili su susret s novinarima tijekom kojeg su veličali značenje filma te predstavili program svjetskog susreta istarskih, dalmatinskih i riječkih esula koji će se održati u Trstu od 9. do 11. veljače. Očekuje se dolazak nekoliko stotina predstavnika esulskih udruga iz cijelog svijeta, a središnjica skupa bit će 10. veljače kada će u Trst stići ministar vanjskih poslova Gianfranco Fini i ministar za Talijane u svijetu Mirko Tremaglia. Nakon boravka Maurizija Gasparrija Trst će u znaku sjećanja na egzodus ugostiti i druga dva najpoznatija imena najmoćnije stranke talijanske desnice (neofašista) Alleanza Nazionale koja je očito upravo u Trstu povijesni poraz iz 1943. godine pretvorila u povijesni uspjeh na račun prljavih i zlih Slavena.

Ni traga fašistima
Od talijanskih fašista nema traga, a da bi pojačali dojam borbe između nevinih i zlih redatelj i scenarist sjetili su se iz istarskih šuma izbaciti na scenu grupicu talijanskih vojnika koji su očito od rujna 1943. godine do svibnja 1945. godine čekali trenutak osobnog i narodnog izbavljenja od slavenskog nasilništva.
Redatelj Alberto Negrin novinarima je izjavio da se ne radi o povijesnom filmu već o djelu u kojem je želio dočarati ono što se događalo u Istri 1945. godine.
A da je u tome uspio dovoljno govori sljedeći nevjerojatni događaji koji se zbio u sali tijekom projekcije.
Naime, u jednom trenutku mladi talijanski vojnik povratnik iz Rusije Ettore uzima pušku u ruke da bi se suprotstavio gnjevu i nasilju partizana.
Hicima iz puške Ettore prekida slijed rezigniranih stradanja civila i brzim pokretom uspijeva pobiti dva partizana. U istom trenutku u prepunoj tršćanskoj dvorani buknuo je gromoglasni aplauz, u stilu: »Hura, stigli su naši!«.

Smisao desnice
Ono što je previše je previše i za cijepljene gledatelje poput vašeg dopisnika koji se u djetinjstvu nagledao vestern filmova i juriša naših.
»Radi se o nevjerojatnom presedanu: tim su filmom nedužne žrtve fojbi ubili još jednom«, rekao nam je kolega novinar talijanskog lista »Il Messaggiero«, a tršćanski je povjesničar Fulvio Salimbeni izjavio da se radi o sramotnom djelu te da bi sami istarski esuli trebali tužiti producenta zbog totalno promašene povijesne rekonstrukcije događaja.
U četvrtak kasno navečer o filmu i istarskom egzodusu govorilo se i u popularnoj TV emisiji »Porta a Porta«. Gledateljstvu su »servirane« scene iz filma kojeg su predstavili kao prvu uspješnu prezentaciju stradanja Talijana na nekadašnjoj talijanskoj istočnoj granici. Ministar telekomunikacija i veza Maurizio Gasparri rekao je, a nitko ga nije opovrgao, da je u fojbama završilo od 10 do 20 tisuća nedužnih Talijana te da se radi o primjeru istrebljenja (sterminio) jednog naroda. Film »Srce u bunaru« emocijama vodi talijansku javnost u dubinu fojbe u kojoj je talijanska desnica pronašla svoj najdublji smisao postojanja. Elio VELAN

www.istra-online.com
"Il cuore nel pozzo" u kojemu se govori o "desecima tisuća Talijana koji su svoje živote završili u fojbama". I uzburkala se polemika. Polemika između "nas" (Hrvata, Slovenaca) i "njih" (Talijana). Antifašističke udruge dižu svoj glas, potpisivati će se peticije, pisati transparenti, i tako dalje...
Ipak, dopustite mi da Vam to kažem - nemojte se uzrujavati. Nije naš zadatak da njima objašnjavamo kako se prije ili kasnije trebaju suočiti sa svojom prošlošću. Ne želim kazati da se prema besmislicama treba postaviti kao flegmatik, ali prije negoli krenemo s protupitanjima "A zašto se ne govori o fašističkim zločinima?" i sličnim, mora nam biti jasno da je talijanska intelektualna elita već digla svoj glas protiv falsificiranja povijesti. Upišite u google naslov tog filma i vidjeti ćete da u Italiji ipak nisu svi nekritički prihvatili sadržaj filma.
I na kraju malo samokritike. Svi se slažemo da je broj pobijenih u fojbama falsificiran u ime talijanskog desničarskog lobija. Ali činjenica je da je fojbi bilo. I koliko god da je mrtvih bilo - opet se radi o mrtvima. Više puta sam čuo da su "to delali partizani koji su dolazili od priko Učke, a ne naši" - a ja se pitam je li to cijela istina? Ili možda i mi sami imamo strah sukobiti se s duhovima koje imamo u ormaru?
I još nešto, osim desničarskih mitinga Italija ima dugu povijest građanskih inicijativa koje su se bavile ljudskim pravima, osudama rasističkih ispada, pravima žena... Volio bih da se i u Pazinu, Labinu, Poreču, Umagu i drugim Istarskim gradovima mogu vidjeti mladi ljudi koji se bore za prava drugih ljudi, a ne da sva naša građanska svijest svodi na kritike slovenskih ribara i talijanskih desničara. Ali toga nema...

Radio Pula)
Film "Il cuore nel pozzo" ili "Srce u jami" talijanskog redatelja Alberta Negrina ne prestaje izazivati oštre reakcije domaće javnosti. Talijanska državna televizija sinoć je prikazala drugi i završni dio filma koji pristrano i neistinito prikazuje okončanje Drugog svjetskog rata u Istri i ulogu jugoslavenske vojske u njemu. Uz Savez udruga antifašističkih boraca, film je oštro osudio i saborski zastupnik Damir Kajin.

Evo texta sa index.hr koji datira još od 12.7.2004
Rai u Crnoj Gori snima film o fojbama
Dvodijelni film o o fojbama, kraškim jamama u Istri u koje su koncem Drugoga svjetskog rata bačene mnoge osobe, snima se u Crnoj Gori, objavile su u ponedjeljak talijanske novine.
Film producira talijanska radiotelevizija RAI zajedno s "Rizzoli Audiovisioni", piše Corriere della Sera na cijeloj stranici posvećenoj filmu "Srce u jami" (Il cuore nel pozzo).
Novinar, koji je posjetio filmsku ekipu na mjestu snimanja kod Budve, piše kako će taj tv-film imati dva nastavka po 90 minuta, a prvi će biti prikazan na prvom programu RAI-a 10. veljače 2005., na dan koji se u Italiji obilježava kao Dan sjećanja na žrtve fojbi.
Osim talijanskih glumaca, među kojima su Beppe Fiorello, Leo Gullotta i Sonia Aquino, u filmu glumi i srpski glumac Dragan Bjelogrlić u ulozi zločesta Titova partizana Novaka.
Redatelj Alberto Negrin snimio je filmove o Giorgiu Perlaski, talijanskom šefu policije koji je spasio mnoge mađarske Židove u Drugom svjetskom ratu i otmici broda "Achille Lauro", o palestinskim ratnicima koji su, u organizaciji Abu Abasa, oteli talijanski brod.
Negrin sad za RAI snima film o tragediji vezanoj uz fojbe o kojoj se i u Italiji dugo šutjelo. To je prvi film koji obrađuje temu fojbi, a povijesni savjetnik redatelju bio je Giovanni Sabbatucci, profesor suvremene povijesti sa sveučilišta "La Sapienza" u Rimu.
"Corriere della Sera" objavljuje i kratak razgovor s glumcem Bjelogrlićem koji kaže da je vodio duge rasprave s redateljem o scenariju.
"Rekao sam da nije pravedno u scenariju sve nazivati Slovencima jer je 90 posto istarskog teritorija u Hrvatskoj", kaže Bjelogrlić koji je s s Negrinom raspravljao i u ulozi negativca.
"Ne, nije to zato što je meni Srbinu bilo teško imati ulogu zločesta Slovenca.... I zatim, nije mi se svidjelo biti potpuni negativac", rekao je.
Početkom travnja ove godine u Italiji je prikazan dokumentarni film o fojbama u kojima su krajem rata završili mnogi nevini Talijani te o egzodusu Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacije.
U dokumentarcu pod naslovom "Egzodus - negirano sjećanje" redatelja Nicola Bongiorna za kuću "Veniceproduction", prvi su put prikazane neke snimke dosada čuvane u privatnoj arhivi u Trstu.
Posmrtni ostaci stradalih u fojbama počeli su se izvlačiti odmah poslije Drugoga svjetskog rata dok su Trst i okolica bili pod upravom angloameričkih saveznika, ali je ta operacija prekinuta. Neke od snimaka nastale su već tada.
Talijanski ministar za odnose s parlamentom Carlo Giovanardi koji je bio na projekciji rekao je je kako je dugo godina pitanje fojbi bilo potiskivano u zaborav i tek mu je odnedavno pridana veća pažnja. Talijanski je parlament nedavno donio poseban zakon kojim se od ove godine 10. veljače obilježava kao Dan sjećanja na žrtve fojbi

Iskon
Nakon što je prošlog ljeta u susjednoj Sloveniji izazvao zgražanje i burne rasprave, film Srce u jami (Il cuore nel pozzo) ogorčio je i istarske antifašiste.
Tajnik Saveza antifašističkih boraca Istarske županije Tomislav Ravnić je na konferenciji za novinare u Puli rekao da u antifašističkom ratu prije 60 godina u Istri "nije bilo organiziranog zločina kako to filmom, koji talijanska državna televizije RAI najavljuje prikazati 6. i 7. veljače, žele pokazati neofašisti i talijanska desnica".
Film bi se trebao prikazati, povodom 10. veljače, Dana sjećanja na egzodus 350 tisuća Talijana iz Istre, Rijeke i Dalmacije te 17 tisuća žrtava fojbi.
Po njegovim riječima taj film redatelja Alberta Negrina u produkciji RAI-a iskrivljen je i lažni prikaz antifašističke narodnooslobodilačke borbe, u kojem se, kako je rekao, "Slaveni prikazuju kao genocidni narod, a Talijani kao žrtve slavenskog ekspanzionizma".
"Radi se očito o tendencioznu prevrtanju činjenica i pokušaju revizije povijesti s ciljem prikrivanja fašističkih nasilja i odgovornosti", rekao je tajnik Saveza istarskih antifašista Tomislav Ravnić. Dodao je kako u svakom ratu ima zločina i civilnih nevinih žrtava, no da su u Narodnooslobodilačkom ratu takve žrtve u Istri bile samo plod mogućih pojedinačnih osveta, a nikako organiziranih akcija.

Dragan Bjelogrlić u filmu Srce u jami
Upravo se zato istarski antifašisti oštro protive i odlučno prosvjeduju protiv prikazivanja, kako su istaknuli, "toga filmskog pamfleta koji grubo vrijeđa istarski narod, i koji je politička provokacija usmjerena na hrvatsku državu".
Potpredsjednik Saveza antifašističkih boraca Hrvatske Miljenko Benčić naglasio je kako partizanski pokret nije imao nikakva razloga ubijati nevine ljude niti je to činio, za razliku od nacifašizma koji je, kako je rekao, "zločin imao u ideologiji i programu provodeći rasističke zakone i genocid nad cijelim narodnim skupinama".
"Odlučno odbijamo bilo kakvo izjednačivanje krivnje agresora i žrtve, što je nemoralno i neprihvatljivo zbog fašizma kao zločinačke ideologije i antifašizma kao reakcije i otpora cjelokupnoga demokratskog slobodarskog svijeta", zaključio je Benčić. Dodao je da su po dosadašnjim istraživanjima hrvatskih povjesničara u fojbe bačena 284 fašista, a ne, kako tvrde talijanski izvori, nekoliko tisuća.
Da bi pokazali zločine koji su počinili talijanski fašisti u vrijeme II. svjetskog rata u Hrvatskoj i Sloveniji, istarski antifašisti danas su prvi put u Hrvatskoj prikazali dokumentarni film Fašističko nasljeđe u proizvodnji britanskog BBC-a.

Slovenski mediji 18.08.2004.
Film o fojbama trese Sloveniju
Talijanski glumac Leo Gullotta na snimanju filma
Film Srce u jami (Il cuore nel pozzo), već je u fazi snimanja izazvao burne reakcije u Sloveniji, gdje se tvrdi da je riječ o povijesnom falsifikatu koji će pojačati stare animozitete.
Film se snima u Crnoj Gori, a i ulogu okrutnog slovenskog partizanskog zapovjednika koji ubija Talijane i baca ih u fojbe (kraške jame) igra srpski glumac Dragan Bjelogrlić.
Da u Ljubljani stvar neće proći bez političkih reakcija, osobito zbog skorašnjih parlamentarnih izbora, dokazao je Zmago Jelinčič, predsjednik jedne od stranaka u parlamentu. On je pozvao službene slovenske vlasti da zbog filma prosvjeduju, od Rima traži ispriku, a od Srbije i Crne Gore očekuje da talijanske filmaše proglase nepoželjnima.
"Konačno, s njima smo se borili protiv fašizma", rekao je Jelinčič.
Slovenski mediji u reakcijama na film tvrde da je riječ o povijesnom falsifikatu koji ignorira slovenske žrtve u II. svjetskom ratu, a mitizira i povećava talijanske te stvari prikazuje klišeizirano iako je sve umotano u romantičnu priču u kojoj se pojavljuju i "dobri" Slovenci.
Osim toga, slovenski mediji navode kako je čudno da je priča smještena negdje u Sloveniji, a ne u hrvatskoj Istri, odakle je najveći broj talijanskih poslijeratnih "esula" kojima je film o žrtvama fojbi posvećen.
Na RAI-u pak tvrde da je na scenariju radio, kad je riječ o povijesnoj pozadini, Giovanni Sabatuci – profesor povijesti na rimskom sveučilištu La Sapienza, te odbijaju kritike o političkim motivima.
Slovenski ministar vanjskih poslova Ivo Vajgl izjavio je da je film u kojemu su govori o navodnom etničkom čišćenju Talijana iz Istre i slovenskog primorja provokacija i uvreda za Slovence te povijesni falsifikat kojim se nanosi nepravda narodu "koji je tijekom povijesti bio izložen agresiji susjeda".
"To je projekt koji nije dobrodošao, osobito kad se na njega objese političke aspiracije nekih ekstremnih političkih snaga", rekao je Vajgl na konferenciji za novinare u Ljubljani, dodajući da će na problem filma upozoriti prilikom prvog susreta talijanskog ministra Franca Frattinija. No, Ljubljana neće, pojasnio je, formalno prosvjedovati jer umjetnička djela "nisu predmet međudržavnih odnosa" i da je dovoljna moralna osuda.
Dragan Bjelogrlić u filmu Srce u jami
"Problem nije počeo s narodnooslobodilačkom borbom u Sloveniji nego s nasiljem fašista nad slovenskim stanovništvom", rekao je Vajgl u vezi teme koju tretira spomenuti film, a u kojemu su slovenski partizani prikazani kao progonitelji talijanskog stanovništva oko Trsta 1943. i 1945. godine.
"Film prikazuje Slovence kao genocidni narod", izjavio je povjesničar iz Trsta Jože Pirjevec u razgovoru za komercijalnu televizijsku postaju POP-TV, posvećenom pitanju koje je zadnjih tjedana uzburkalo Sloveniju i izazvalo pravo političko zgražanje.
Pirjevec je dodao da je riječ o državnoj propagandi koja podsjeća na onu Göbbelsovu pred početak Drugog svjetskog rata, a teza je filma da su Slovenci nad Talijanima izvršili etničko čišćenje.
"Taj dojam je pojačan time što je angažiran redatelj židovskog podrijetla", rekao je Pirjevec.
Redatelj Alberto Negrin poznat je po filmu o otmici talijanskog broda Achile Lauro, a za povjesnog konzultanta u filmu, povjesničara Sabatucija, Pirjevec tvrdi da nije stručnjak za pitanje fojbi, kraških jama u kojima su 1943. i 1945. godine završavale žrtve ratnih i poratnih obračuna u hrvatskoj Istri i slovenskom primorju.
"Riječ je o stvarnim događajima koji su u filmu prikazani s velikim pretjerivanjem, a pitanje koje je do sada u odnosima Slovenije i Italije bilo marginalno sada je u Italiji stavljeno na razinu nacionalne teme", tvrdi Pirjevec.
Kako pišu slovenske novine, spomenuti je film pun povijesnih falsifikata i prikazuje Slovence za vrijeme 2. svjetskog rata kao krvnike, a Talijane kao žrtve.
Priča filma odvija se u vrijeme kapitulacije Italije, u vrijeme – kako tvrdi slovenski tisak – kad na današnjem slovenskom teritoriju nije učinjen nijedan zločin protiv Talijana nego je talijanskoj vojsci iz tzv. Ljubljanske provincije omogućen mirni odlazak bez oružja.
Unatoč tome, u Negrijevu filmu slovenski partizani prikazani su kao negativci koji teroriziraju talijanske civile, a posebno okrutnu ulogu ubojice ima "partizan Novak" kojega glumi Bjelogrlić.
Kadar iz filma Srce u jami
Slovenski povjesničari tvrde da je u kraškim jamama (fojbama) na cijelom teritoriju koji je do 1943. pripadao Italiji završilo tri do četiri tisuće ljudi, većinom Talijana, ali da je među njima bilo i Slovenaca i Hrvata, te da etničkog čišćenja u tom smislu nije bilo.
U tom smislu film predstavlja povijesnu manipulaciju koja neće ostati bez traga u izazivanju napetosti među državama unatoč novom "duhu Europe" koji je na tom prostoru prisutan zadnjih godina.
U kraške jame (fojbe) u okolici Trsta bacana su tijela partizana i Nijemaca poginulih u borbama za oslobođenje tog grada 1945. godine, a ne talijanski civili, tvrdnja je koju je 85-godišnja Darinka Pajntar koja živi u jednom staračkom domu u Ljubljani iznijela novinarima povodom polemika koje je u Sloveniji izazvao film.
"U Opčinama blizu Trsta našla sam se dan nakon završetka borbi. Prizor je bio grozan jer su posvuda, po cestama, ulicama i u šumarcima, ležali leševi Nijemaca i partizana. Budući da ih sve nisu mogli pokopati na dostojanstven način, domaći su ih ljudi pobacali u fojbe jer je prijetila opasnost epidemije", izjavila je za ljubljanski list Dnevnik, odnosno njegovo tjedno revijalno izdanje Nedeljski dnevnik koje je u prodaji četvrtkom. Ona tvrdi da među bačenima u fojbe uopće nije bilo civila.
Predstavnik slovenske organizacije partizana-veterana Jože Gačnik izjavio je pak da je spomenuti film u kojem glavnu negativnu ulogu ima izmišljeni slovenski partizan Novak nastavak pokušaja revizije povijesti i da se u Italiji održava mit o fojbama i etničkom čišćenju Talijana iako je i jedno talijansko-slovensko međudržavno povjerenstvo za povijesna pitanja prije nekoliko godina objavilo studiju kojom su demantirani veliki brojevi o broju talijanskih žrtava iz krajeva koji su nakon II. svjetskog rata pripali tadašnjoj Jugoslaviji.
"Revizionističke težnje u Italiji podržavaju neofašisti i nacionalisti koji su povremeno tiši, a povremeno glasniji", rekao je Gačnik.
Slovenski mediji s posebnim ogorčenjem spominju da će se kontroverzni film u Italiji prikazati 10. veljače godine na Dan sjećanja proglašen ove godine kojim se obilježava egzodus Talijana iz Istre i slovenskog primorja.

»Ovo je godina Hrvatske! Ona privlači širok spektar putnika svojom bogatom različitošću atrakcija, a pritom još uvijek nije prenapučena turistima. Razvila je izvrsnu turističku infrastrukturu, takvu da odgovara i pustolovima i onim gostima kojima je pri planiranju potreban određeni stupanj komfora.« Drugi sudionik u glasovanju Lonely Planeta napisao je da »hrvatska kombinacija lagane dostižnosti (do nje se može doći vožnjom iz velikog dijela Europe), relativne prihvatljivosti po cijenama (posebice u usporedbi sa obalnim zemljama poput Španjolske i Italije) i visoke kvalitete znači da će i ove godine Hrvatska ponovno biti vruće odredište«. Mnogi su hvalili i »prekrasne plaže i otoke« Hrvatske, »sjajnu hranu« i »očuvane gradove poput Dubrovnika«.