Nera Pavičić: Moja iluzija

ponedjeljak, 30.03.2015.

Krleža bi imao o čemu pisati

Treći puta u dvije godine će mi smanjiti plaću. Što znači biti profesor danas, predavač na visokoj školi? Mi smo jedan niski sloj crvića za velike ribe. Ne služimo čak niti kao mamci, već samo dohrana.

Od nas se očekuje da pišemo čarobnom tintom, na čarobnom papiru, tako da nam ne treba papir za printanje, toner niti kemijske olovke (Penkalu je trebalo spaliti zbog đavoljskog izuma), ne treba nam ništa. Očekuje se da pišemo stručne radove o imaginarnim stvarima, vršimo ispitivanja na imaginarnoj opremi i koristimo imaginarne stoftvere. Kao u vrtiću, ali čekaj, nama vrtići ne trebaju. Ne trebaju nam djeca, ne treba nam hrana, ne treba nam školstvo niti zdravstvo. Zato majke širom Slavonije i u drugim krajevima Hrvatske žive u nekom začaranom svijetu nezaposlenosti. Jer tim selima, koja su veličine manjih gradova, ne trebaju (ne dao Bog) vrtići.

Kako nikome nije palo na pamet da iz projekata EU stvarno izvuče sredstva za takve infrastrukturne projekte koji će omogućiti nekakav napredak, olakšati zapošljavanje i slično. Da li je problem nesposobnost dužnosnika lokalne samouprave, nekakav ogavni smrad samosažaljenja, ili su oni koji imaju ideje, politički nepodobni,kao da smo se vratili u sivo doba socijalizma i svi se odjednom klanjamo sustavu. A sustav je loš, pa ga svi mrzimo i sretni smo jer eto opet imamo nekog neprijatelja kojeg treba mrziti.

Ne treba nama ništa. Trebaju nam političari. Treba nam još više, još manjih jedinica samouprave. U koje treba po političkoj liniji gurati još nesposobnije ljude, koji jedino mogu izraziti sposobnost da budu dobra djeca politički umreženim roditeljima. Kada jednom osiguraju mandat, da sve preostale afinitete pokažu prema tim klimavim i ostarjelim foteljama, za koje nemaju dovoljno u proračunu da ih zamjene. Trebaju nam regije, kad nam već županije nisu dovoljne, pa neka se još te regije rascjepkaju. Treba nam još agencija, jer mi znamo da se u agencijama ne radi, jer smo nacija koja pomalo preuzima zapadne bolesti, američki zdravstveni i obrazovni sustav i grčku fiskalnu politiku. Zašto bismo ukidali i mijenjali ono što je loše, kad je loše neka tako i nastavi. Kod nas se ionako radi sve pro forme (u prijevodu radi formalnosti), pa imamo certifikate, agencije, procjene, strategije i sve ostale tričarije, za koje nitko ne zna čemu služe, ali ih moramo imati, jer eto, Europa to traži. I onda jednog dana Europa prestane tražiti i sve stane. Kao da su svi razlozi zašto je sve to bilo potrebno nestali. Nitko se onda ne pita, da li to nama ipak treba. Europa ne zahtjeva, a Europa je eto neka vrhunska sila, svemoćni Borg, čiju riječ smijemo slušati, ali čemu se zamarati razumijevanjem?

Smanjimo plaće svim stručnjacima, obrazujmo loše kadrove, jer zna se da dobro obrazovanje košta (nedavno sam pročitala kako neka škola u americi ima praktikum fizike opremljen lego technic paketima što je kod nas SF), a nema se. Europa (opet ona) traži neke postotke pa ćemo štancati ekonomiste (ne usudimo se ukidati akreditacije onima koji se ne drže kvota), ali kada Europa sreže kvote, onda malo zacvilimo i podvučemo rep kao pokislo pseto što ga šutaju Nijemci, Talijani, Francuzi, ma i svi ostali.
Najbolje da nas vrate na razinu plaća od prije 20 godina. Čisto jer nas lovi nostalgija. Neka se kuna drži ponosno, a svi mi koji radimo za tu kunu i održavamo ju, neka pomalo životarimo, neka se ne vidi kraj svemu tome, mladi neka se iseljavaju, a oni koji imaju posao neka ga tako čvrsto drže do zadnjeg dana ne radeći previše da ne istegnu leđa i kada odu u mirovinu neka sva poduzeća propadnu, jer njima više ne trebaju.

Kažu da je broj umirovljenika veći od broja zaposlenih. Znači li to da će uskoro opet povećati dob za umirovljenje? Možda će staviti 85, za svaki slučaj. Ovi pak što u invalidskim mirovinama rade na baušteli, njih će pustiti na miru, jer mirovine su male. Tko će se njima baviti. Jer sustav je loš, čemu onda da ga se pridržavamo. Pa tako su i Hrvatske šume stavile na WEB cjenik, ali naravno neće ga se pridržavati, jer je loš, ali ga je netko izmislio pa neka ga je. Istovremeno činovnici koji sjede u kožnim foteljama, u sjenovitim uredima, lagano će ispijati kavice dok šumske staze zarastaju.

Da, Krleža bi to bolje napisao, on bi pisao o Blitvi, možda o Frankenštajnovoj operaciji ili bi našu situaciju usporedio sa Doom's day. Možda bi baš Krleža bio jedan od Index-ovih autora ili bi onako snalažljiv postao prijatelj vlasti i omastio brk u tih 44 milijuna. Nikad se ne zna, ali uvjerenja sam da bi Krleža danas imao o čemu pisati.

Oprostite zbog previše ili premalo zareza i ostalih grešaka. Ne znam zašto bi se moj profesor uopće zamarao time, mislim na pravopis, ali eto, profesore isprike, što se tiče ostalih, ne vjerujem da ste puno primjetili, sirotinja ionako ne razmišlja o pravopisu. Moderni Hrvat je jadan izložen mnogim bolestima, politika je jedna od najpodmuklijih.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv