Nera Pavičić: Moja iluzija

nedjelja, 30.11.2014.

Harlekinovi okovi

"Debeli su i teški okovi što čovjek sebi nameće. Malena uma, velikih želja, a njegovo zrcalo iskrivljeno pokazuje. Borimo se, i borimo se! sa strahom, od nepoznatog, mi koji nismo uzgojeni za uspjeh."

Rekao je rektor i zatvorio svoj svečani govor. Publika je začuđena udarila u gromoglasan pljesak, pljesak divljenja i odobravanja. Jedan veliki čovjek što je svojom poniznošću uzvisio masu. Nije poniznost u tom trenutku bila mana, neko nespretno, vječnosmetajuće osjećanje. Poniznost je bila kao čarobni tepih što je uzdigao čistu misao i idealnu strepnju, negdje u visine, među ventilacijske kanale velike dvorane. Publika je to osjetila i Harlekin je to osjetio. Osjetio je peckanje u zatiljku i jezu što se širila udovima, osjetio je da je čovjek povremeno vjeran sebi u svojim nadanjima da je stvoren za nešto više, za spoznaju.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv