Nera Pavičić: Moja iluzija

subota, 02.11.2013.

Harlekinova genetika

Geni moji su duge niske, pune sjajnih kamenčića, govorio bi Harlekin, što nanizani jedni pokraj drugih meke vratove krase. Neki crni kao noć, crnu dušu moju crnim obojali, neki bijeli kao dan bijelo lice moje zabijelili. Kamenčići nanizani, kao narukvice obješeni, šareni poput tuge i sreće nestalni. Na suncu se ljeskaju, u tami skriveni. Jedni boje bakra poput rijetkih vlasi u Harlekinovoj smeđoj kosi veselu igru na suncu igraju. Možda prugama ukrašeni poput prstiju Harlekinovih i noktiju duguljastih. Drugi nestašni poput valova u kosi i lijevog oka što pomalo namiguje. Meki poput jagodica prstiju ili dugi kao što su noge cirkuske duge dok daleko grabe. Zaobljeni kao vitičasti uglavi usana u osmjehu ili na suncu dok svjetlucaju kao što sreća u očima Harlekina svjetluca. Harlekinovi geni su pokupljeni kamenčići od nekih prije rasuti.

Pismo ... sjenama 2

O, najdraža sjeno što niti si crna niti bijela, kroz tebe sunce ne prolazi, tebe oblaci ne mogu skriti. Najdraža sjeno, što se vučeš za mnom poput kofera pretrpanog prošlošću, nećeš li me nikada napustiti. Ti si hobotnica. Krake si omotala oko mojih nogu i vučeš me u morsku tamu. Sve plavetnilo i sve crnilo u tebi su jedno, daleka sjeno. Kad zastaneš iza mene i onda si tu. Tvoja lica sva su strašna, nijema i gluha, bez oblika. Tvoja tišina je glasni bijes ili bezimena muka. Sjeno, potiskujem tvoje rubove u dno pamćenja dok tvoje oštre crte miluju vodu. Voda teče kap po kap i kap ima sjenu. Voda klizi s kamena na kamen i kamen ima sjenu. Najdraža sjeno uvijek si tu, nekoliko koraka ispred mene i ne napuštaš me. Pa i kad postanem sjećanje i ti ćeš živjeti kao sjena sjećanja jer ni mene nema bez tebe. Zbogom sjeno. puštam te pomalo, iako suncu odolijevaš i kiši, oblacima i mjesecu. U dugoj noći dok smo jedno moje suze su tvoje suze i tvoj bijes je moj bijes. Zbogom sjeno jer ni mene nema bez tebe.

Flaster optimizma

znaš

evo danas
magla je gusta
vedar je dan

upravo
vjetar puše
i ne nosi lišće

sad
ne mislim na suze
samo skrivam osmjehe

sutra
kupit ću šarene flastere
da optimizmom zalijepim tugu

Rekvijem

suze su gorke
kapi kiše u pustinji
tuga glasna
rekvijem za snove
uzdasi melem
trljaju na sjećanja

neka teku
gorki pelinkovac
i ljuta rakija
dva neprijatelja

pričat ću ti noćas
uspomene
mjesto sanja
i držat te za ruku
nek ti je hvala
veća od htijenja
dublja od obaveze
gušća od krvi

spavaj noćas, spavaj
sutra, sutra ću se probuditi
i ispisati ponovno riječi
mnoge bespotrebno
crvene svijeće
na odru dok gore
svijeće crvene
mjesto zore

U spomen

pišem ti u spomen
slike u crnom
prašnjava kartoteka
složenih celuloida
kratkih priča puna

pišem ti u spomen
slike u bijelom
u trakama filmovi
za izradu spremni
prijatelje zatočili

pišem ti u spomen
slike bez klika

Tišina

izdišu riječi
tišina uzdiše
osmjeh
tugom ječi

pješčani sat
na stolu miruje
kiša je pala
bijesni tihi rat

pamtiš li jutra
pamtiš li sivi vuče
ili budnu noć
strahuješ za sutra

riječi izdišu
pluća tugom
ispunjena
tišinom uzdišu

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv