Nera Pavičić: Moja iluzija

srijeda, 16.01.2013.

Molekule trenutka (Harlekin)

Stigao sam u dvore tvojih plodova, udišem mirise zrelih dinja uživajući u mekoći tvojih grudi. Vrludam rumenim jagodama, jezikom izgladnjela prosjeka govorim tijelom. Mjesec obasjava bogatu trpezu našeg uživanja. Zubima sam zarobio meko meso sočne trešnje čuteć slatke okuse. Sokovi teku mojim usnama, slijevaju se niz bradu, osjetilni pupoljci sviraju simfoniju voćne strasti. Vratom se prenose drhtaji i uzdasi izgubljeni u nizinama pupka. Slušam tvoj vrisak, očitavam te na svom radaru lutko zatvorenih očiju. Pogledaj me draga, opijene slatkim sokovima pokreće nas magnetska sila. Dijelimo putenu gozbu ove noći u svjetlosti nebrojenih zvijezda na drvcu našeg sklada. Pretražujem te rukama, okrećem nasmiješenu. Gledajuć u istom smjeru olujne budućnosti, ulazim u tebe polako, uzimam te straga.

Kralježnicom se širi jeza laganog nocturna, kao alkemičar budim atomske veze spajanja. Međunožjem prstima sviram cigansku rapsodiju, lagano milujući svilene strune razlažem molekule trenutka na kvante sreće.



Ovo sam objavila pod Harlekin u sklopu poetske igre portala Očaravanje

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv