Nera Pavičić: Moja iluzija

petak, 07.12.2012.

Pismo ... samoća

Kažeš da bježim od tuge a ne znaš da mi je najbolja prijateljica. Sat za satom ona me obuzima. Noći su duge i tužne dok ne slušam tvoje riječi. Dok se utapam u svojoj mašti namjerno slušam sjetnu glazbu samo da suze poteku. Bezglasno proklinjem sve. Samo da suze poteku. Vreli otrov njihov nek peče moje obraze. Već magle se oči, ne vidim slova i crte će se razmazati dok prva kapne. Zašto ti pišem još? Jer sam budala čiji mozak u oblacima pliva. Molim za kišu da me oslobodi, za suze da ponesu tjeskobu, isprazne koš pun papirnatih srca. Molim za vjetar da ispuše moj um i odnese sve tvoje slike, a ima ih mnogo usađene nočima, tajnim riječima u mnogim neočekivanim trenucima. Povedi me za ruku, izvedi me iz labirinta mojih muka, pokaži mi put i sunce. Kad u jutro otvorim oči da nestanu tužne riječi kao dio noćne more. Samo osmijehe mi daruj, smajliće ako ništa. Da, da, baš sve samo da ne budem usamljena i tužna.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv