Nera Pavičić: Moja iluzija

petak, 07.12.2012.

Pismo ... klaunovi

Čitam riječi nekih nepoznatih pjesnika, što pokreću maštu da stvara u glavi sliku. Prelijepu čini se. Da li je stvarno takva bila u njihovim mislima? Ili je moj mozak iskrivljeno ogledalo pa vidi ono čega nema. U njemu se ogledaju tuđe mašte, šepire poput gordih paunova. Napisah umalo klaunova. Smiješkaju se tužno, možda ipak klaunovi, oni u izumiranju što statično stoje ili žongleri sa crnim frakom i bijelom maskom što ih u tren izmjeni. Osmijeh u gorčinu, gorčinu u vedri pogled. Čitam slova u odrazu očiju tvojih i ne vidim ništa doli livada zelenih. Lutam mislima po njima i čekam ljeto da makovi i preslice procvatu, uberem veseli stručak poljskog cvijeća. Izgubih se u prostranstvu dubokih očiju tvojih. Samo uzak pošljunčani put vodi me naprijed. Nek usne tvoje budu putokazi, nek ljube moja ogledala i sve krivine još bolje izobliče da vidim samo osmijehe i svijetlo i nijedne sjene.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv