Nera Pavičić: Moja iluzija

petak, 07.12.2012.

Pismo ... sloboda

Kažu može se pisati o stvarima koje u životu nisi vidio. Hm... Kako ću pisati o velebnom pogledu sa Eiffelovog tornja ili bečkog Pratera kad nisam gore bila. Možda se sa Pratera baš vidi zvjezdarnica u Zermattu ili krov Meštrovićevog muzeja u Vrpolju. Ma sigurno ne. Eto sinoć sam tako htjela pisati o slobodi. O čemu da pišem? Da sanjam da me oslobodiš, kad jedino što želim je biti rob tvoga osmjeha do kraja života, al dobro pamti ne bilo kojeg osmjeha, nego onog vragolastog. Robujem točno određenom tonu zelenila u tvojim očima i točno određenom kovrčanju tvojih usana na točno određenom mjestu na licu. Ako oni jednom nestanu tek tada sam slobodna. Sloboda od tebe možda bi mi donijela neke nove pustolovine, ali kakve pustolovine mogu biti zanimljive bez tebe da ih dijelimo danima i noćima među sobom ili u pričama sa voljnim i nevoljnim slušateljima. Od svih pustolovina najljepša su zajednička sjećanja i tvoj glasni smijeh dok ih prepričavamo.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv