Ponoćna priča
Kad je to bilo: ti i ja
do nogu konja s kraljem
i čeka se noćni tramvaj
i zausti nešto najvažnije baš tad
kad nailazi
I nikad više nema vremena
da se dovrši rečenica
jer je na svijetu
u svemiru
samo jedna takva noć
kad se pije pivo u dvje čaše
na Zrinjevcu priča o ljubavi o hrabrosti
iskrenije nego inače
I pitaš: zašto si me odabrala
kraj svih onih finih mladića?
- jer možeš pričati satima
o pločicama kupatila
pod vrhom Mount Everesta
Bio sam mrtav pijan, kažeš, i bezobrazan
- znala sam da si nešto drugo, zaista
Kako si mogla znati, buniš se,
- zato što sve znam, još uvijek nisi shvatio
A mogao sam te baš i ne nazvati sutra, da znaš,
- nisi mogao - nisam, i onda je vrijeme udaha
i iz prsa ti se penje riječ lijepa kao ptica
ali tramvaj već strašno klopćući
noć siječe napola
i samo poljubac brzi
i vidimo se sutra
i riječ kao ptica ne uspijeva poletjeti
I gledam ti je u grlu kroz prozor tramvaja
i ona mene gleda
I ljubi me pogledom ptica u tvom grlu
i kaže - možda nekom drugom zgodom
Ja kažem - možda, doviđenja ljepoto
i ona meni isto
I kaže - odsad pa zauvijek
nedostajat ćeš silno
I ja ću tebe voljeti, kažem
Doviđenja ptico
Opet Zagreb, opet ljeto, godina ista, mladić različit
P.P.S. The monster is created ili teško žabu u vodu
|