Ne ja. Ja nikad i nisam bila. Zvijezda ili zvijezdica. Mislim na godinu na odlasku. Uz malo sjete ispraćam ju. Pa baš na blogu! A šta da se radi. Dobro mi je i tu. Dapače. Možda sad, superproduktivni, a meni dragi blogeri, zastanu malo, pa da stignem pročitat šta se s njima događalo zadnje vrijeme...Neka mi oproste pravopisni i ini kontrolori, na zarezima, malim i velikim slovima itd....itd....e! I na trotočkama!
Sviđa mi se kako je Fulvusica napravila rezime prošle godine i sebe u njoj. I to ukratko! Da bar ja to mogu! Ma, ja bi mogla, u najboljem slučaju, napravit nekoliko verzija svog rezime-aaaaaa!!!!!!!!!!
1. Depresivna verzija
Pozitivno: Još sam živa!
Negativno: Još sam živa!
Odo zafumat jedan, dva, tri...španjuleta. And then I'l be back. Verry soon, sunce micika! A ako ne valja film, još i prije! Ako neko sluuučajno nabasa...........da ne bi radio pizdarije! Imam ja oštrog psa!
Ela, čuvaj kuću!
Bravo Ela! Dissmissed!
Evo me. 22.30 - ja film odgledala ko da gutam komad čokolade s grožđicama. Za one kojima ovo nije jasno, ne znam puno većih grijeha od kontaminacije fine čokolade - voćem!
Slađo! Ti si dolutala ko lastavica usred decembra. (Sori lipi moj prosinac, više mi paše decembar. Ove naše mjesece moram na ruke brojit da se sjetim koji je koji. Ponekad! ) E pa kad si dolutala, popi jednu s menon. Čin ČIn! Živili i HIK! Neka nan je sretna Nova!
Mirko Fodor. O ... ostala sam bez teksta. Ali eto....čini mi se da je bio u istom odijelu i lani. I pjevao istu pjesmu. I lani. I .... A Duško Lokin! Ili kako se ono zove. Ahmmmmm....A šta ja znam. Neka mi oproste selebritiji, mene od ove glazbice s kauča brzo uhvati nervozan titraj u grudima. I proširi se cijelim tijelom. Još samo ću spomenut Miss Anoreksija, iliti Miss Kindl. I to je za sad sve od dočeka. Neću više to gledat niti slušat! Pa nisam baš TOLIKI mazohista!
A di mi je Superman! A? Pitam ja vas, ma Vas! gospodo na ejčtivi!!!!!!!!!!!! Nekad sam se bar Supermanu veselila.
(Kad sam bila mala. I mlađa. Čim sam mogla izdržat budna priko ponoći, postala sam ovisna o super heroju koji ima jako prodoran pogled, leti i izbjegava metke! I sama sam takva, a lažu koji kažu da se suprotnosti privlače. Možda malo. Ali zato sam ja žensko a Superman muškko. Živjela razlika!)
I oću Supermana za doček!!!!!!!!!!!! Ili neću više plaćat pretplatu!!!!!!
I nemojte vi Vi! meni podvaljivat neke falše Supermane! Inače ću vas sve poslat u Kitajsku (Kinu, po slovenski)
Pomišljam da se pokrene potraga za najsmješnijim blogerima i da ih se pod hitno zaposli na teveju. ovo sad idu frustrirani uskličnici :
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Pa ljudi moji!!!!!!!!!!! Odavno već vapi te-ve (ne Se-ve! Se-ve ne vapi, ona re-e-e-ve) ((sori, opet me uvatilo)) dakle, vapi te-ve za nečim što se humor ma Humor!!!!! zove. A potraga za tim Humorom je teža nego da Sveti Gral traže! Indiana Jones to the rescue! Umjesto da zovemo strance upomoć, ajmo tražit humorom bogate ljude. Od kad čitam blog, puno sam se nasmijala što znači da iam toga! Samo ne na teveju.
Evo ga Đimi Stanić! I kukavica kuka a supruga mu Barbara (?sam dobro čula?) e, Barbara mu popevat pomaga...ma slatki su ka goluba dva! nema pjesme do Moja kobila Suzy, stalno šeta po pruzi .....ili Jer dimnjačar, mlad ili star, svakoj peći znade popraviti kvar!!!!!!!!!!!!!! E, taj Đimi se meni sviđa! E, ne ono, ko Superman da mi se sviđa. nego onakpo, srce mi popeva kad ga poslušam kak lepo peva! Ma Đimi je mangup! Ne onaj od Tajči! brrrrr (sori opet! Kad god se sjetim Tajči...brrrrr - malo me strese)
Dakle, rezime mog dočeka ma, Dočeka! je:
1. Oću supermana
2. Oću i Đimija, s njim mi ne titra niš
3. Humor na ejčtivi-ju neću ni kometirat. NEEEEEĆUUUUUUUUUU
4. I opet je vrime za španjulet. Ko jedini nepušač, ja se lipo gren smrzavat va kupaonu. I ki me pita su mi ruke od bure pukle ko pustinja. Ko kora staroga bora.
Niki me niš ne pita. Osin, da kada ću se ostavit fumanja. Jadne moje ruke. Boj, kad san već va kupaoni, onda je red da i ruke opeta operen. Pofuman oko škatulu i pol španjuleti. To je trejset komadi. Pol od toga va kupaoni. I svaki put bez veze ruke močin!
SUnce, jantar, smola, zarobljeni kukac....e metaforeeeeeeeeee!!!!!!!
I'll be back! Ela!?!
Ova Ela sve opasnija i opasnija!
Na polju ideja i misli, moja je sadnica još pod dubokim snijegom, ne nazire se ni malkice. Aaaaa! Rečenice! Aaaa! Jesam ja u školi kupila petice iz sastavaka, ili nisam! Jesam, jesam! Osim kad nisam, uz neobjašnjivo objašnjenje: "Sjedi, četiri! Da znam da si ovo sama napisala, dala bi ti pet!"
Svi ste se počeli sprdat s mojim prethodnim postom i ja stvarno ne znam.... Čovjeka iskreno dirne sudbina drugog bića a vi se zezate. Osim Fizija koji je svim srcem uz Formulu. usput, Fizi, čestitam na zadnjem dizajnu! Kolosalno, maestro!
Dalje mi je prekasno pa nemam više niš za izjavit!
Evo par slika da ne bude prebodulski škrt post...
Puše li bura na otocima?
Ovdje puše Košava, koja je kontintalna, jednako hirovita, jednako zapuhana i ledena sestra one vaše Bure.
Danas, kada sam bila na tržnici, odem kupiti par grančica smreke.
Tip, sav smrznut, nareže mi te grančice. Pitam koliko sam dužna - a on kaže: Ništa.
Tako sam dobila poklon za Boćić i sretna sam, a i Ena i Vili, jer sam ostavila ostatak grančica u hodniku njima, pa se igraju i razvlače ih okolo, prave nered - ali to i inače rade pa mi ne smeta.
Želim tebi, tvom tati koji je popustio razumu i ljubavi, tvojoj Eli sretan Božić, spori porast razine Jadrana, kako bi što duže ostali na suhom, i zadovoljno pojeli koju slatku suhu smokvicu za Božić.
Voli te
Željka
pusa tebi i Eli, jedan mrrr od Vilija koji spava na radijatoru i jedan vau-au-uuu od Ene
Željka
p.s. dobar ti je potpis:))
Draga Somice
I ja volim tebe. Kad dođem u Vukovar, posjetit ću te.
Vedra strana mraka
Ne vidi se prljavština.
Ne vide se suze.
Možeš vidjeti zvijezde.
Možeš vidjeti i najmanje svjetlo
Marija Željka Zgonjanin 21.04.1949. - 24.12.2008.
To. Samo da zabilježim da mi je ovih dana i disanje napor. O plakanju neću. To je preveliki napor. Bura puše. Neka. Hladno je. U meni života taman pola mjerice. Taman za štedljivo disat. Kad je ovako, pitam se nisam li samo tu da zauzimam prostor i tračim čisti zrak...Spavala bi....Sanjala da je sve ovo moje samo ružan san! Kazna za neku spačku koju sam u svom stvarnom životu napravila. Pa sad imam noćne more. Koje su najgore što se meni u mom stvarnom životu događa. Spavala bi.
gađajte ih!!!!!!!!!!!!!!
Ova slika tako mi se jako svidila! Uslikala san ju jučer popodne. A kad san došla doma i skinula na komp i vidila ča more ova moja karanpana od olymppussy, rekla san: Ma svaka joj čast!
Je, prava umjetnica s pinelićen sama je Majka Priroda. Uvik ponovo ostavi me bez daha! Nekako osićan smiraj dana, smiraj prirode posle fortune juga, posle dažja....
PS- dezerteri! (čitaj: fizi i zelena ! (a i medena štrajka... ) tko izda, pizda!
Počinjem sumnjat da se iza mačo slavonca skriva slavonka. Na PMS-u- Tko još nestaje svako misec dana pa se opet pojavi? Tko, pitam ja vas!?
Umjesto da pristojno stavi ovakvu sliku
uz poruku "Osjećam se prljavo. Vraćam se čim se istuširam!"
i javi se kad ima šta za izjavit. Ko ja. Na primjer.
Zašto je potreban milion spermića da oplodi jedno jajašce?
Jer su spermići muškog roda i odbijaju priznat da ne znaju pravi put !
Zašto se muška inteligencija cijeni više od ženske?
Jer je rijetkost!
Ako u raju nema čokolade, neću tamo!
Četiri majke, katolkinje sjede i pričaju.
Prva će: "Moj sin je svećenik. kad god uđe u prostoriju, svi ga zovu "Oče"
Druga će: "Moj sin je biskup. Kad on negdje dođe, svi mu govore "Vaša svetosti"
Treća će: "Moj sin je kardinal. Gdje se on pojavi, ljudi ga oslove s "Vaša eminencijo"
Kako četvrta žena nije ništa rekla već je nastavila ispijat kavu u tišini, ostale izuste jedno sugestivno "Iiiiii?"
"Moj sin je prekrasan, mišićavi plesač. Gdje god se pojavi, svi uzdahnu "Bože moj!"
Sveti Nikola, odlučan je svake godine sjetit se svakog djeteta. Nikad ne uspije. Ali i dalje radi na tome. Ove godine želim mu da bude najbolji do sad! Jer svako dijete treba potvrdu da je voljeno, važno, vrijedno, najljepše...Mislim da je jedna od najtužnijih stvari na svijetu zaboravljeno dijete. Ajmo Nikolaaaaa! Držim ti fige. A mogli bi ti i mi malo pomoć... Ne samo oko svoje djece...
Uvijek se sjetim djevojčica koje sam čuvala u Heidelbergu. Na Sv. Nikolu cijeli dan su nalazile poklone. Ležali su po cijeloj kući. Gdje god bi djetinji pogled pao, skrivala se još jedna čokoladica, još jedan poklončić...Na kraju su uzdahnule: "O Sveti Nikola, već si mi dosadan!"
Daklen....
Slijedi jedna bajka, daklen, zavalite se u sjedalice, polijećemo!
Neki dan mi je bio rođendan. I to mora, jednom na godinu (FALA NEBESIMA, SAMO JEDNOM!). Najiskrenije, nisam navikla na poklone. Nisam navikla ni na to da se meni događaju čudne i neobjašnjive, dobre stvari. Nisam navikla da su ljudi prema meni obazrivi i da me se mazi poklonima.... Tako ....No moj padrenostrum se uvijek potrudi, pa mi na taj dan pokloni neki parfemić koji sam izabere. No, vremenom sam postala puno manje izbirljiva, pa mi se i ti parfemi počeli sviđat.
I susjeda me se sjetila.
Moj mali nećak, isto me se sjetio.
Ali kako je preko mora, za rođendan sam dobila pjesmicu. Više je to zvučalo ko revanje , ali meni isto napunilo srce.
Telefonom me nazvala moja čokoladica, Svaštara. S njom me veže osjećaj da se razmemo.
Telefonske čestitke iz dežele veselile su me isto ...od mojih cura!
Moja sisterica...naučila me da niš u životu ni ...crno-belo.
A onda me je nazvao Mali Princ.
I otpjevao mi Happy Birthday i to krasnozvučno! Obožavam ga i kad bi bio bliže zagnjavila bi ga! Ali nije bliže. Nego u dalekoj Montani. Odvela ga njegova mama, moja najdraža Great Falls. Ljubavi, nemoj me ubit!!! Ja više ne mogu izdržat, moram ga stavit na blog! Predivan je, toliko divan, da me srce boli kako mi falite!
Meni je u noći došlo do glave da mi je ovo prvi rođendan bez anđeline. Pa mi nije bilo ni do čega. Tako smo Susjedu pozvali drugi dan na kolače. I to je bilo to.
No Ela je usnila divan san.
Sanjala je da nam je poštar donio mali žuti papirić i da sam ga ja uzela i vodila ju u šetnju. U njenom snu, ona je bila dobra i sjetila se kako je učila ljepo hodat na lajni. Pa je hodala uz nogu, nije puno navlačila, a kad sam ju privezala za ogradu i ostavila ju samu, sjedila je mirna i čekala da vidi kad ću ja opet doć. Tako je to Ela sanjala. I jesam ja izašla i odvezala ju. Imala sam neku vrećicu u ruci koje se Ela bojala. Pa je skakala dok nisam vrećicu makla što dalje od nje! Onda je opet najljepše hodala dok ju nisam odvela na igralište. Tamo ima puno trave, štapova i tamo Ela jako voli ić.
Jer na igralište često dođu i Ziggy i Fido, njeni najdraži prijatelji. Sanjala je da ih danas nije bilo, ali sam se ja igrala s njom. Usput je još malo doradila svoju rupu kraj panja, spremila u nju nekoliko šišarki, štapova i korijenja ...da se nađe. Onda je došao Ziggy, pa njenoj sreći nije bilo kraja. Dok su njih dvoje ludovali, ja sam popušila par cigareta i par puta se poigrala s njima. Onda je došla i Rea, velika cura, nježna prema štencima, blaga i predivna. Za nju sam ja često rekla da želim da Ela bude baš takvog karaktera kad naraste. Onda je Rea išla doma, a Ela je otpratila Ziggija do ulaznih vrata. I ona je potom (da ne rečen - onda! ) išla doma. Di si je malo ubila oko do večere. Fala Velikom psu na nebesima, pa ni danas nismo zaboravili nahranit ju! Uto smo padre i ja nešto prčkali po nečemu s velikim štapom. I onda je od toga nastala lopta! Kojom se ona ljepo igrala i, iako je veća od njenih loptica, uspjela ju je strpat u zube i nosat okolo. Onda je bila jako umorna pa si je prilegla.
Tako je to Ela odsanjala divan san.
A ja moram reć to uopće nije bio san, nego je prava istina! Nekoliko dragih ljudi ponapijalo se i krenulo u poštu s poklonima za Elu i moju malenkost. I dok se Ela na igralištu igrala, ja sam otvarala paketić za paketićem i smijala se. A zapelo mi je i par knedli u grlu. Filko iliti umorno oko
je napravio đepne kalendare sa slikama Ele. I poslao nam Kako je Grinč ukrao Božić film! A Vesele pljoskice ( skaska, levantica, pushmepullme, fulvusica, Lorna i njihova prijateljica nisam ja odavde ) poslale su živo čudo svega i svačega. Skaska nam je poslala knjigu 3000 viceva! od Levantice smo dobili ukrase za bor koje je ona sama izradila. Jer ima mac umjetničkog talenta. Stvarno, uvjerila sam se da ima tu žicu, da se sapliće o nju, a njena djela i sama, dokaz su kako je riječ o nježnoj umjetničkoj dušici. Levant, slomilo se, ali, iako mortus, dobro si zapakirala, pa ću ja to ostavit u celofanu i objesit bogme na bor! Tako! Fulvus moram zahvalit do neba i nazad! Ona je pored Filka, prva koja je Elici nešto poklonila i meni to jako, ali BAŠ JAKO PUNO znači! Nisam ja odavde poslala nam je kartuline s malim psićima iz Edukacijskog dječjeg centra ARIS i nekoliko disketa koje su mi jako dobro došle! Baš sam to trebala! Moraš bit pasoljubac pa pogodit šta se jednoj friškoj pasovlasnoci mota po glavi! Lorna mi je poslala bookmark, ručni rad, divne zelene boje (MOJE NAJDRAŽE BOJE S MOJIM IMENOM ISHEKLANIM NA NJEMU !) i vrećicu keksića za Elu! Odma sam izvukla knjigu koju trenutno (ne) čitam i kasnim debelo s vraćanjem, stavila novi bookmark u nju i odma mi je opet došla volja da ju dovršim. I napokon vratim (i platim ). A Ela se veeelikih zahvalnih očiju nasladila s par keksića. Nema veze da imamo vreću keksića već otvorenih, OVI su nam jedan od prvih poklona koje smo dobili i zato su najukusniji! AAAAAAAAAHHHHHHHHH da..........pušmi.....Ona mi je natjerala suzu na oko! Posla nam je onaj štapić (usb se zove, naučili smo), onaj štapić s brdom memorije! Jedno 4 puta više će nam slikica na njega stat nego na onog starog! Poslala nam je pušmi i brdo drugih stvari, a najvažnije, ono šta me u plač natjeralo, i jednu načetu čokoladu! Nije meni bilo važno da je pola ona pojela. Znam da je bila dobro dezinficirama nakon sastanka Veselih Pljoskica, pa se ja njoj, svIm Pljoskicama, nisam ja odavde i mome dragome dalmatineru Filku od srca zahvaljujem!
Hvala i mojim blogerima u domovini bigblogerskoj: advent, aribici, lomic,premijeru dičnome ... Svima veliko hvala! Dragi moji, poima nemate koliko sam dirnuta!
Mislim da je levantica pisala o vilama...o potrazi za 7. vilom, nedjeljnom. U njenoj priči 6 vila poslalo je pisma po cijeloj zemlji, tražeći 7. Javljali su se svakakvi likovi, a one su na kraju dobile, umjesto vile - vilenjaka. Pa ti levant sad vidi... piši draga moja, piši...tvoje priče se ostvaruju! Ajde napiši sljedeće kako je 7 dana dobila veliko nasljedstvo .... U ime svoje i moje male Ele, veeeeeeeliko hvala!!!
Mi sad moramo brzo na posao. U trgovinu, ručak kuhat, robu spremat, a najvažnije, moramo do igrališta Ela i ja! Posjetit ću vas svih brzo i zahvalit vam se i u vas doma. Na blogu, ne morate kuću čistit, nećemo vam pokucat na vrata!
Ali prvo HVALA na čestitkama, ljepim riječima, ZORE TI SI LUDA! , Sandra volim te i u mislima si mi...
svima lipo fala...
napokon je i to prošlo.
Sori, nije bilo partijanja ko lani ali bit će. Ovih dana....
JEDNE NOĆI
Te noći pisah sjedeć posve mirno,
Da ne bih majci u susjednoj sobi
Škripanjem stolca u san dirno.
A kad mi koja ustrebala knjiga,
Sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
Da staričicu ne probudim dragu.
I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema
Dobriša Cesarić
< | prosinac, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači
NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT
Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun
klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica
pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica
PUTUJMO
Naslonimo ljestve
Na oblak
Sačekajmo vlak
Pa krenimo dugom
Tom uskotračnom prugom
I putujmo…putujmo…
Između dva oblaka
Kao od stanice do stanice
Dok kraj prozora promiču
Nebeske plave oranice
Lijepo je brojati ciruse
Male bijele ovčice
Što u stado zbiru se
I putovati…putovati
Od kada te nema
Ne putujem često
Ali samo poželi
Jer još ti čuvam mjesto
I možemo zauvijek ovako
Putovati….putovati
BY Boljun