7 dana https://blog.dnevnik.hr/islak
srijeda, 23.01.2008.
bura i misečina! AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA NAPOKON!
Ovo sam uslikala jučer, s mojega barkuna. Prozora! A ovo danas!
Moj dični me tješi još od neki dan kako će doć bura i potirat maglušinu ča me davi više od šetemane dan. I dični moj anteru, EVOOOOO JEEEEEEE! DRMA! FAAALA NEBESIMA!!!!!!!!! UH!
Namučilo me ono vrijeme, a pošteno sam se branila - ali na kraju poklekla. No snaga vjetra našega dragoga u samo nekoliko sati odnijela je i maglu i oblake i evo je! Mjesečina i obećanje plavoga neba, čistoga i visokoga, kako treba bit! Uh! Sretna sam zbog toga! Odmah sam prizdravila. Ponoć je prošla, na tv klizanje. I srcedrapajuću muziku prate mlade vitke klizačice, grupe njih. prisjećam se davnih godina, kad smo zajedno voljeli gledat ta čuda od žena i muškaraca na ledu. Ljepi su i graciozni. A uspomene su još ljepše.
Hoću li ili neću ovo otkrivat na blogu...pitala sam se sad. A onda, sjetivši se svega što sam već do sad podijelila tu...onda može i ovo.
Moja težina, moje tugovanje, moj život, ja...
Jučer sam napravila velik ali TEŽAK posao. Danas je 40 dana kako je moje zlato otišlo. Za to vrijeme ja sam živjela u nekom vakuumu. Ništa nisam dirala ni pomicala, grlila sam njene stvari i duboko s njih udisala njen miris. No život nije stao pa je tako kuća postala jedan veliki nered. Onaj koji guši, kao i magla. Jučer sam drhtavo počela pospremati, stvar po stvar. Zadnje dvije godine mama i ja smo dijelile moju sobu. Bila je postala "naša soba". Jučer sam sve njene stvari posložila, nježno ih milujući i neutješno plačući sa svakom koja mi je prošla kroz ruke! I sad ne vidim od suza! Odnijela sam ih sve u njen ormar, da jednom opet nastavim i odlučim što s njima. Za sad je dovoljno da sobu opet počnem zvati "moja soba"...
Ali napravila sam to. Prvi korak ka ispunjenju svoga obećanja. UH! Tugovanje je valjda proces. To su valjda osjećaji potpuno novi, na koje nismo navikli. Jedna nova bol. Nisam proučavala temu ali sam čula o fazama tugovanja. Mislim da je ovo jučer bio moj prvi korak ulaska u neku sljedeću fazu. Iako sam u tako "praznoj" sobi onda teško zaspala, i to tek nakon što sam se opet ustala i donijela mamine jastuke. A mora bit mala digresija. Mali ustupak.
Koraljić me podsjetila na razlog zbog kojeg sam otvorila ovaj blog. Nisam zaboravila, samo morat ću bit malo jača. Možda bura nosi i taj polet i elan koji mi treba. Polako, omiljena riječ na moru! haha No, čim budem mogla želim se posvetit pomaganju onih koji danas posrću pod mukama i teretom Alzheimera. Možda pomaganje nije prava riječ, u svakom slučaju želim činit NEŠTO i nastavit se borit s tim vragom.
Za danas imam samo poruku za onoga koji možda slučajno sad čita a na tome je putu! Znam da je teško. Nevjerovatno, neopisivo teško. I ako se pitate kako čete i hoćete li izdržati, moj odgovor, moja utješna riječ je: I SAMA SAM SE UPITALA KAKO SAM IZDRŽALA. KAD SE SVE OSTALE SNAGE ISCRPE I KAD NEMA VIŠE ZALIHA...IMA JEDNA STVAR KOJA ĆE VAM DATI SNAGE! TO JE LJUBAV. LJUBAV ZA VOLJENU OSOBU NOSIT ĆE VAS KADA SVE OSTALO PONESTANE. JER ONA JE NEPRESUŠAN IZVOR SNAGE! Eto. kroz tugu, kroz bol, kroz sve gubitke i poraze, ljubav je meni pomogla i dala snage. Velike snage potrebne da ne pokleknem na ovom strašnom putu. Što je teže bilo gledati što bolest radi mojoj mami, to je ljubav prema njoj rasla i davala snage. Veliko suosjećanje i želja da se olakša, pomogne, sve je to došlo iz ljubavi. Zato se možda možete malo manje bojati. Jer nikad nećete ostati bez snage. Iako će vam se često činiti da ste na izmaku. Držite se! I javite se bilo kad.
Podsjetila me Kore i na moj prvi post. No ja neću ponovit taj post danas. Prebolno. A i nije potrebno. Jer idemo naprijed!
AAAAJMOOOOO! 
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (5)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (10)
Veljača 2009 (10)
Siječanj 2009 (11)
Prosinac 2008 (16)
Studeni 2008 (9)
Listopad 2008 (13)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (11)
Srpanj 2008 (11)
Lipanj 2008 (13)
Svibanj 2008 (20)
Travanj 2008 (18)
Ožujak 2008 (22)
Veljača 2008 (22)
Siječanj 2008 (20)
Prosinac 2007 (9)
Studeni 2007 (27)
Listopad 2007 (31)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
helou
tiredincro@gmail.com
hit counter
"...više nego celi svit i okolicu!"
sewen mi je poklonio pjesmu koja mi puno znači
NEZABORAVAK
FORGETMENOT
FERGIßMEINNICHT
Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest
aj lajk
Grazy Heart
brodjanka
Vukovarski Som
RADOZNALI
lomic
premijer dični ;)
Aribica
Joso49
Advent
nima
Boljun
klarica
samo zore ;)
čiovka
filipinka
maslačkica
umorno oko
gustirna
skaska
fata ;)
kore
slatkogrko i obratno :)
kate misterija
kikica!
forza fiume
levantica
pushmepullme
fulvusica
malena zvijezdica
PUTUJMO
Naslonimo ljestve
Na oblak
Sačekajmo vlak
Pa krenimo dugom
Tom uskotračnom prugom
I putujmo…putujmo…
Između dva oblaka
Kao od stanice do stanice
Dok kraj prozora promiču
Nebeske plave oranice
Lijepo je brojati ciruse
Male bijele ovčice
Što u stado zbiru se
I putovati…putovati
Od kada te nema
Ne putujem često
Ali samo poželi
Jer još ti čuvam mjesto
I možemo zauvijek ovako
Putovati….putovati
BY Boljun
