Komentari

islak.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing

  • lomic

    Draga moja evo mene u sred noći, baš si lijepo napisala... treba još malo vremena proći, ali ljubav će ostati zauvijek i samo lijepe uspomene... Neka ti puše bura i odnese sve oblake... koji su se kod nas sjatili ... ali ja ih tako i ne osjećam sada, isto je nešto puhalo... Pozdrav i laka ti preostala noć... :-))

    avatar

    23.01.2008. (03:14)    -   -   -   -  

  • greentea

    upravo se čovjeku čini nevjerojatno da i takva bol i tuga može proći s vremenom, ali zaista može....
    evo, ja se s tobom veselim što ti se bar vrijeme smilovalo, pa ti je konačno stigla tvoja voljena bura! živjela bura! kod nas večeras pirio neki hlaaadaaan sjevernjak. da nije to ta ista bura samo zamaskirana...idu maškare! pozdrav, setemanice!:))))))))

    avatar

    23.01.2008. (06:29)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    veseli se ti buri,a ne razmišljaš da je ona nama doterala kišu i vjetar,,cijelu noć lije ko iz kabla,,a za stvari-mi to odmah prvih dana uklonimo,možda nije pravedno,no tako rade svi,,mora se dalje pa zašto se onda patit--ps. za upit sam dao kod sebe odgovor,jer koliko vidim ovo nije mjesto da elaborat,,,ps. kako je ta tvoja slika 640x480 a tako mala,,zašto ne opališ one velike slike 2048x neznam koliko pa onda na 640,,,slika je lijepa ali se slabo vide detalji na blogu

    avatar

    23.01.2008. (07:12)    -   -   -   -  

  • tetino

    Ako ti to išta znači, meni si dosta pomogla. Puno znači kada se sa nekim mogu razmijeniti misli i osjećaji, koji nisu uvijek na zavidnom nivou. Ali moram ti nešto reći i znam da ćeš to shvatiti na pravi način. Ova virtuala pomaže ljudima najviše u teškim trenucima. Mislim da je tebi vrijeme da se polako udaljiš od bolesti ( ne od sjećanja na mamu ). Emocionalno će te mamina bolest obilježiti do kraja života. Vjeruj, jedini lijek je što prije organizirati vlastiti život. Opusti se, nemoj brojati faze. Sve što osjećaš je potpuno normalno. Dok god osjećaš veliku bol spremajući mamine stvari, nemoj ih spremati. Godine i godine si posvetila samo jednom cilju i smislu i sada se prirodno osjećaš izgubljeno. Pokušaj čitati neku knjigu i traži posao. Vjeruj mi ( mada i ne moraš:) bilo kakav posao koji će te potjerati iz kuće, sigurno će pomoći. Sve sam već jednom prošla, a evo ga opet.

    avatar

    23.01.2008. (09:06)    -   -   -   -  

  • brodjanka

    Dobro ti jutro,prijateljice!!Idi korak po korak,onako kako osjećaš....nema pravila ni zakona...zakon emocija ne pita!Nećeš nikad zaboraviti,uvijek u sjećanje dođe neki detalj,događaj....ali ti ćeš već iznaći način da svemu daš mjesta!Nakon kiše,koja je padala cijelu noć,evo Broda u suncu...jedino puše neki ludi vjetar!Pozdravljam te..!Svaštara

    avatar

    23.01.2008. (09:16)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    I’m not sure I have found the right words
    To explain how lucky I feel to have been your child
    I’m not even sure those words exist
    I don’t recall the first time you held me
    Or when I first heard your voice

    But from the moment you held me in your arms
    You made the most selfless choice
    You chose to change your busy life
    So that my life could begin
    You were my shelter from the rain
    On you I could depend

    You held my hand when I was afraid
    You helped me to mend my first broken heart
    You bandaged my wounds
    You wiped away my tears
    You kept me from falling apart
    You loved me without question no matter what I did

    I believe the greatest gift I have ever received
    Was having you as my mother
    Without you I wouldn’t be who I am
    And I love you for all that you have been to me
    My Mother my friend and now my guardian angel.

    Thanks Mum

    avatar

    23.01.2008. (09:27)    -   -   -   -  

  • Claire

    već si krenula naprijed čim si napravila taj korak, svaki sljedeći neka bude lakši, a uspomene neka budu tu, pa i pokoja suza zna pomoći...

    avatar

    23.01.2008. (10:05)    -   -   -   -  

  • Aribica

    I kod nas mjesčina noćas, a sunce danas uz vjetar pročišćava atmosferu i dušu.
    Pozdrav:)

    avatar

    23.01.2008. (10:38)    -   -   -   -  

  • deepsea

    opet ti samo ostavljam veliki zagrljaj.....:)
    velika si ti djevojko.....velikog srca.....:)
    jubac......:)

    avatar

    23.01.2008. (12:48)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    tugovanje je doista proces. vakum je dobra rijec koja to opisuje. depresija jedne vrste.
    plemenito je od tebe da nastavis borbu protiv alzheimera. sretno ti bilo!

    avatar

    23.01.2008. (13:10)    -   -   -   -  

  • Suncokretic

    Drago mi je da krećeš naprijed! Sigurno bi i Anđelini bilo.... :)
    Ja ne volim nikakve vjetrove, pogotovo ove hladne, a baš sad vani puše jedan ružan! S jedne strane kuće lijepo sunčano a pogledaš na drugu....tmurno....bljak!
    Veliki kiss ti šaljem!

    avatar

    23.01.2008. (13:25)    -   -   -   -  

  • iglice

    Pogodila si me ovim svojim postom, jer sam i ja prije par godina izgubila moju najdrazu osobu.Znam da zivot ide dalje ali meni je dugo trebalo da to shvatim i izvucem se iz te tuge.Budi snazna i saljem ti topli zagrljaj.

    avatar

    23.01.2008. (13:25)    -   -   -   -  

  • Grazy

    Samo naprijed draga moja ,korak po korak .. budi mi jako ,kao i do sada . Eto konačno i kod nas malo neko čangrizavo sunce provirilo ... ...pusa

    avatar

    23.01.2008. (14:32)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    jel te zapuhala bura,,aj sad budi herojka pa izađi u suknji,,,,pa nek ju bura zadiže i prkosi šjoj stipi

    avatar

    23.01.2008. (15:21)    -   -   -   -  

  • povuci-potegni

    lijepo si to napisala. a i slike su lijepe. ma sve mi je kod tebe danas lijepo :)

    avatar

    23.01.2008. (16:37)    -   -   -   -  

  • a ča se tu more

    aaaaaaaaa mala razburilo te a efo je i mene haahahahah ma koji nan je qurac da nekažen kurac ka smo ovako pobaranbili ,,tako mi bloga i brloga ,,,,nema više zajebancije ,,,,

    a sad da se osvrnen na post znan da je malo vrimena i prošlo i da si puna nekih čudnih emocija kojima samo triba vrimena da naprave svoje ,,,,jubaaaaaac sa balature šajen put tvoga otoka otočka moja

    avatar

    23.01.2008. (16:51)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    ovo sam se zareko,di god da odsad budem ispod zore ću napisat komentar-eto sad sam ispod,nemam šta pametnog za napisat al neka,trpit ću ispod za vjeke vjekova

    avatar

    23.01.2008. (17:45)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Ne znam što bi ti rekla, prošla sam s dvoje male djece tragediju, nastavila dalje jer se moralo, danas se divim sebi kako sam neke stvari izdržala, ali život ide dalje, htjeli mi ili ne, a da boli boli, nekad manje nekad više.Poljubac setemanći veliki.

    avatar

    23.01.2008. (19:06)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Razgrnila je i potirala ono sivilo, al u nas je malo puno pretjerala, ruši, baca, šteti...Isto mi je draža bura od južine il magluštine.
    Je, to šta si učinila je prijelaz u novu fazu. Tako mora bit, ne zna život drukčije.
    A bol, znaš da svak dobije onoliko boli koliko može podnijeti.
    Možeš ti, moraš i oćeš.
    Jubac. Ba.

    avatar

    23.01.2008. (19:52)    -   -   -   -  

  • anter

    Bogati, počela si post s mojon malenkošću! Koja čast! Moj premijerski naklon, Rapko! I gremo naprid, dakako! Bravo za slike - neka vidu nevirni Tome kako je bura zdrav vitar! Je, da zna napravit zeru šćete, ali, bože moj, sve se plaća... Pozdrav!

    avatar

    23.01.2008. (22:07)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Tugovanje jest proces, prirodan proces prilagodbe na gubitak i ima svoje faze koje ne treba preskakati. Potiskivanjem ne dobijemo ništa; tugu koju ne odtugujemo vučemo čitav život sa sobom.
    Hrabro, mala; ti sigurno nećeš nositi sjećanje na mamu kao teret, nego ga imati kao dobar vjetar u leđa cijelog života; no daj si vremena, sve je još friško.
    Bura i misečina...i mir i nemir, kako se uzme.
    Ali vedrije je, svakako ;-))))))!

    avatar

    23.01.2008. (22:18)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Kasno se uključujem, ali ne i prekasno da razumin. Iskustvo gubitka voljene osobe je teško. Koliko god vrimena prošlo, oni će uvik bit blizu nas, kao anđeli. Jedino tako mogu zamislit svog anđela čuvara, kao mog tatu koji je otišao prije 15 god. govoreći -Bit će bolje-
    Tvoja mama će uvik bit blizu tebe, s vremenom ćeš odmaknuti materijalne stvari jer će se iz njih isprazniti njena energija. Zasada, drži ih blizu onoliko koliko osjećaš da je potrebno. Osjetit ćeš kad je vrijeme. I ne boj se, ona neće nestati, ako pomakneš njene stvari. Njena energija bit će u tebi. :-))

    avatar

    24.01.2008. (22:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...