U petak, 21. prosinca protekle godine konačno je stavljena točka na priču koja je trajala više od 90 godina, a zvala se Tivar.

Do danas nisam mogao pisati o toj temi, ipak je trebalo proći malo vremena da rana više nije toliko svježa.

Tog je dana su otjerani na burzu radnici koji su do zadnjeg dana radili i imali posla. Otjerani su bez plaće za rujan, listopad, studeni i prosinac, Otjerani su bez pravovaljanih dokumenata za Finu na osnovu kojih bi mogli ovršiti zarađeno a neisplaćeno, otjerani su bez otpremnina koje su, po Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru, trebali dobiti sa zadnjim danom rada. Zbog toga prijavili su direktore inspekciji rada i podigli kaznenu prijavu.
Tog dana likvidirana je firma na kojoj je izrastao Varteks i veliki dio Varaždina.
Iako direktori Varteksa tvrde da "Tivar nije gotov", odlazak direktora Tivara (naravno, na fino mjesto preko veze i vezice) dokaz je suprotnog.

Štakori napuštaju brod koji tone.

Tužno.

Moglo je to drugačije završiti; samo da nije bilo prevelike pohlepe od onih koji odlučuju o kupovini tkanine (provizije su slasne, dok kod proizvodnje unutar svog tvorničkog kruga provizije nema), samo da je bilo malo sposobnosti i volje kod onih koji odlučuju o sudbinama ljudi, samo da nisu odlučivali oni čije će privatne firme rasprodavati strojeve i opremu...

Osobno sam još u radnom odnosu; na bolovanju sam, sa dijagnozom "depresija" koja ide na dušu onima koji su nas zatvorili. A do tada niti jednog dana bolovanja...

Danas sam došao u Varteks donijeti doznake za bolovanje. Htio sam i napraviti obračun radnih sati za prosinac, ali je moja kancelarija izgledala kao da je kroz nju prošla horda ranovjekovnih Huna. Lešinari novog doba.

Odnijeli su sve što vrijedi (iako sam, službeno, još zaposlen); računalo, printer, porazbacali papire unaokolo... Srećom, takav scenarij sam predvidio pa sam privatne stvari i par cvjetova odnio ranije. Ponavljam, srećom, jer bih ostao i bez šalice za kavu.

Opet, vrlo tužno.

Preostaje mi još par dana bolovanja, 14 dana otkaznog roka koje mi je preostalo i 18 dana godišnjeg.
Konačno, ipak jedva čekam da se maknem od takve nezdrave, lopovske i lešinarske firme i da okrenem novi list u životu. I da se preko suda izborim za materijalna prava koja su mi ostali dužni.

Oznake: Tivar, proizvodnja, likvidacija