Scotland the brave
srijeda , 17.09.2014.Što reći? Kojim riječima opisati tugu 45% Škota koji su glasali za stvaranje svoje države?Bio sam gotovo siguran kako će Škotska postati nezavisna i Hrvatska dobiti jakog saveznika, no prevario sam se. 2 milijuna Škota dalo je na referendumu potporu Velikoj Britaniji.
U svojim razmišljanjima bio sam, iskreno, veoma razočaran narodom kojemu je ponuđena njihova država i koji su je odbili iz ekonomskih razloga, glavni argument im je naravno bio, da će im u Ujedinjenom Kraljevstvu biti bolje...
Postavljam sam sebi pitanje, valja li iz čistih ekonomskih razloga i razloga osobnog boljitka, napustiti idealistički san o stvaranju svoje države? Možda je to kompleks jednak onome koje žrtve silovanja i otmica doživljavaju kad se vežu uz svog otmičara? Sjetimo se, nedugo smo i mi bili u situaciji uzništva, tlačeni u državi kojom je upravljao samo jedan narod. Na sreću, želja za hrvatskom slobodom bila je prevelika i hrvatska država se nakon 1000 godina (uz par kratkih iznimaka) opet uzdigla!
Ali vratimo se na Škotsku, referendum će, makar i nije prošao, izazvati val promjena u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje će, razumljivo biti manje od obećanih prije izbora , no na taj smo se sustav mi Hrvati već naviknuli prije mnogo godina. Alex Salmond (gore na slici), nesuđeni lider Škotske države, nakon izbornog poraza podnio je ostavku, shvativši da je njegova ideja i ideja milijuna Škota doživjela poraz.
Bit će zanimljivo vidjeti narod heroja kao što su William Wallace (opisan u filmu "Braveheart") kako se razvija nakon što im je ideja o slobodnoj državi oduzeta od njih samih. To bi moglo dovesti do velikih podjela unutar Škotske. Jer sad trenutno najveći Škotski neprijatelji više nisu Englezi, nego oni sami!
Ideja o odcjepljenju Škotske, potaknula je, naravno i separatističke ideje u drugim državama, a i samo razmišljanje (i pisanje) o separatizmu kao takvom. Karte "separatističkih pokreta u Europi" iskaču sa svih strana. Katalonci se, nošeni Škotskom idejom, već spremaju i na svoj referendum, od kojeg Španjolci panično bježe i poduzimaju očajničke mjere samo da bi ga zaustavili.
Osim Katalonije, nijedna druga separatistička težnja (osim Vojvodine) nebi se trebala previše ozbiljno shvaćati, pogotovo ne ona Republike Srpske, koja se manifestira u izjavi Milorada Dodika da " bi se i Republika Srpska trebala pripremati na svoj referendum". Ta ideja možda ni nebi propala što se podrške tiče (jer situacija u BiH nije baš bajna), već međunarodna zajednica nikad nebi dozvolila cijepanje Bosne. Koja kako godine prolaze sve više liči na nekog neuspjelog mutanta, kopiju živog bića, koji, kao u lošim horor filmovima, svojom krvlju ispisuje "kill me already", ali unatoč tome što su se aparati međunarodne zajednice koji su je držali na životu odavno pokvarili, Europa i Amerika svoje "zlatno dijete demokracije" ne žele eutanizirati, nego je puštaju volji sudbine koja se poigrava s njom na najgori mogući način. Ali o Bosni ću definitivno još pričati, jer me već dugo vremena fascinira država koju doslovno nitko tko živi u njoj ne želi.
Što se tiče ostalih separatističkih pokreta u regiji , jedan od najrealnijih u Europi je onaj o odcjepljenju Vojvodine, kojeg zdušno podržavam! Odcjepljenje Vojvodine dovelo bi do konačnog sloma Srbije (koja nam je, koliko god se jugonostalgičari trudili "farbati oči" narodu, u najmanju ruku konkurentska država na ovom području). Samostalnost Vojvodine sa sobom dovodi i mogućnost pripojenja Hrvatskoj , to je opcija koja nije nerealna, jer je Vojvodina bila u sastavu Hrvatske praktički sve do 1918. Mislim da bi se naši političari i diplomati trebali baviti obrazovanjem Vojvođana o ljepoti života u državi koja ne spada pod države trećeg svijeta.
Na jednoj od takvih separatističkih karata, vidio sam i Rijeku kao jedan od separatističkih pokreta. Začudilo me, jer, osim par nesuglasica, još uvijek nisam čuo za neku ozbiljniju separatističku ideju u Hrvatskoj. Ali bitno da su to naši mediji objavili ,tradicionalno ne obraćajući pozornost na zdrav razum.
Ti su se pokreti počeli javljati tek u posljednjih nekoliko desetaka godina, nakon što su povijesne države (kao što su Hrvatska naprimjer) izborile nezavisnost. I definitivno se radujem jednom novom licu Starog kontinenta. Licu hrabrosti, odvažnosti i slobode. Vrlina koje Škoti nisu uspjeli pokazati.
Oznake: sloboda, Drava, škotska, Velika britanija, ujedinjeno kraljevstvo, separatizam, Katalonija, Vojvodina, španjolska, rijeka, Hrvatska, Bih, bosna, Hercegovina, politika, republika srpska, srbija
komentiraj (0) * ispiši * #
Lektira, obrazovanje i Mažuranić!
Ritualno čitajući večernjak navečer, naišao sam na naizgled marginalan članak kojem bi se trebalo posvetiti više pažnje negoli člancima kao što su : "Nakon balonera Seve obožavateljima pokazala i seksi guzu", "6 razloga zašto alkohol i seks ne idu ruku pod ruku" ili bilo kakvom sličnom visokokvalitetnom novinarskom uratku nakon kojeg dobijem iznimnu želju iskopati si oči vilicom.
Naime, riječ je o članku u kojem gimnazijska profesorica hrvatskog jezika govori o promjeni obavezne literature. Bilo mi je veoma drago kad sam čuo da netko želi napraviti nekakvu , ma barem marginalnu promjenu u hrvatskom školstvu. Jer školstvo, grana koja bi nam trebala biti najvažnija, jer jedino edukacijom, edukacijom i samo edukacijom možemo dostići (čak i prestići) zemlje puno razvijenije od nas. (Naravno, uz potporu ekonomije i tehnološku razvijenost, ali o toj temi neki drugi put)
Što se tiče glavne teme, dotična profesorica smatra da bi trebalo Mažuranića zamijeniti nekim marginalnim modernim hrvatskim piscima. Koliko god podržavam promjenu u sustavu koji je šuplji od švicarskog sira, mislim da bismo se trebali zapitati što ta promjena nosi i koliko će pozitivnog, a koliko negativnog donijeti hrvatskom školstvu. Tako da, podržavam promjenu, no ne i samu ideju, jer zamijeniti Mažuranića sa nekim neprovjerenim hrvatskim modernim autorom moglo bi dovesti do zaglupljivanja već ionako glupe generacije koju otupljuje globalizacija (amerikanizacija) i nostalgični polet njihovih roditelja kojima su u njihovim godinama ispirani mozgovi. No ipak , u borbi protiv idiotizacije pomaže prirodan instinkt Hrvata, da se uvijek , bez obzira s kakvom nesrećom suočen bio, drži tu negdje sa Europom, i nikad ne gubi kulturološku poveznicu s Europom, te svoju vlastitu narodnost i domoljubni osjećaj.
Što se tiče promjena u školstvu, koje je svojevremeno, poznatom reformom školstva, uveo i prije spomenuti ban Ivan Mažuranić, potrebne su nam kao Siriji bunkeri, mislim da se u taj projekt trebaju uključiti i oporba i vlast, jer, realno gledajući svima će im prije ili kasnije koristiti dobro obrazovan narod. Sad se postavlja pitanje po uzoru na koga graditi svoj obrazovni sustav? Pogledamo li velike države, američki i kineski sustav odbacujemo odmah. Američki zbog premale opće kulture i nevjerojatne neobrazovanosti i idiotizma koji nastaju kao posljedica. A kineski iz razloga što ne želimo robote koji rintaju 14 sati na dan, nego djecu koja razvijaju sve dijelove svog mozga i intelekta i pripremaju ga za razmišljanje, te žive barem djelomično u zdravom i sretnom razmišljanju. Ostaju nam samo Europski modeli. Švedski (kojeg si nemožemo priuštiti) bio bi savršen , koristi sve prednosti europske suradnje i svoje učenike uglavnom šalje po europskim sveučilištima i vraća ih nazad u svoja, i time stvara sve jača i jača sveučilišta, ali tu genijalnu ideju popraćuju sa pozamašnim financiranjem đačkog, a pogotovo fakultetskog života, što je nezamislivo , ne samo nama, nego i državama puno razvijenijima od nas.
Nas spašava talent, ono što vidimo u sportskim borilištima, oni svi znanstveni uspjesi hrvatskih znanstvenika o kojima čitamo , uspjesi školaraca, pjevača, pisaca, znanstvenika, sportaša, poslovnih ljudi...
Svi oni nose taj hrvatski zanos, taj čudotvorni gen koji se vjerojatno krije u svakom čovvjeku , no kod nas je veoma izražen, on nam omogućava da idemo dalje , da budemo jači , brži i bolji od drugih, te ignoriramo sve barijere i zapreke.
Upravo iz tog razloga svjedočimo mnogim pričama o ljudima koji su "uspjeli iz ničega" i radili u lošim uvjetima, a pokorili krov svijeta. (aktualan je npr. Marin Čilić)
Upravo je tu važnost našeg obrazovnog sustava, trebamo raditi i pridonositi svojoj državi, onda ćemo , za kojih 25 godina moći reći da smo upravo zahvaljujući tome i pokorili krov svijeta, za što smo vjerujte mi, itekako sposobni!
Oznake: Obrazovanje, edukacija, školstvo, Hrvatska, promjene, mažuranić
komentiraj (0) * ispiši * #
Nebo iznad ISIL-a
nedjelja , 14.09.2014.
Svijet se zgraža, dok se odrubljene glave uglavnom američko-britanskih civila kotrljaju po užarenom pustinjskom pijesku.Zgražanje je razumljivo od većine svijeta, no sama činjenica što Amerikanci predvode verbalne napade protiv ISIL-a bila bi, ukoliko bi događaji na tom području trenutno bili imalo smiješni, veoma ironična.
Naime, neću ni govoriti o militantskim ekstremistima Islamske države. Već je cijelom zdravorazumnom svijetu kristalno jasno da su oni "bad guys" , da su pripadnici ideje koja se pod krinkom vjerskog ekstremizma želi osvetiti Amerikancima za naftne ratove na bliskom istoku. Te da pod svaku cijenu trebaju biti zaustavljeni!
No mene fascinira Američka licemjernost koja uz to što negira svoju odgovornost za pojavu islamskog ekstremizma, koji je nastao upravo kao kontra američkom razaranju i čistom maltretiranju bliskoistočnih država po osnovnoškolskom principu prvašića i osmaša. Nego uz to i najviše podiže glas kad se treba zapitati tko će poslati kopnenu vojsku, znajući da oni sami ne žele ulaziti u rizik, jer shvaćaju da više nije riječ o "prvašićima" kao u Afganistanu, nego ovaj puta o jednoj sve organiziranijoj i sposobnijoj vojsci, koja uz to što bolje poznaje teritorij, također i raspolaže puno većom željom i mnogo većim porivom, negoli američki "profesionalni" vojnici u državi za koju su, zahvaljujući svojem divnom obrazovnom sistemu čuli tek kad je propaganda protiv ISIL-a stupila na snagu. Ali lako njima, meni se, barem kad gledam izvana čini da bi Amer u posljednje vrijeme otišao ubijat sve što ima bilokakve veze sa Islamom , jer je američkoj vladi puno lakše izreći onu subliminalnu parolu "Let's shoot those Arabs" negoli obrazovati narod o političkoj situaciji.
Ali, da budem fer što se tiče informiranja o situaciji, prema novim informacijama iskreno mi izgleda nemoguće da to uopće objasne narodu. Pred samo par mjeseci su podržavali rat protiv Assada, sad su već i sve glasnija govorkanja o koaliciji. U toj koaliciji da i ne spominjemo Iran, koji je babaroga američke javnosti uz Sj.Koreju već godinama.
Americi se događa nešto što (nažalost za nju) ni njezini političari još ne shvaćaju, a to je da se američko izigravanje svjetskog policajca počelo ozbiljno obijati u glavu, početkom godine ekstremnim jačanjem Rusije, a sad i ideološkim zakopavanjem samih sebe u sve dublja govna i akcijama koje su toliko kontradiktorne da su počele dolaziti u konflikt sa zdravim razumom.
Zbog takvih stvari će integritet Američke države kao samoprozvane "svjetske policije" enormno pasti. A slabljenjem Amerike, bi nažalost moglo doći do rivalstva s Kinom i Rusijom .
A rivalstvo, nažalost, brzo prelazi u rat. A ukoliko te crne prognoze budu točne, taj rat će biti puno zahtjevniji Americi od izigravanja "Big bossa" u Islamskim državama.
Za Ameriku bi po mom mišljenu najbolje bilo da se povuče iz većine sukoba i smiri politiku, jer su upravo dobili potvrdu da se iz spaljenih ruševina gradova koje ostavljaju za sobom, kao feniks dižu još jači protivnici, a oni, koncentrirani na uništavanje i rat, polako gube tu svoju dominaciju, gube je svakom razorenom zgradom, svakom ubijenom žrtvom i svakim ispaljenim metkom!
komentiraj (0) * ispiši * #
Vodene "radosti"
Subota 14.9 23:00
Stigla je vijest da su vodeni nasipi u Karlovcu izdržali vodeni val koji prijeti cijeloj Hrvatskoj.
Po tradicionalnom hrvatskom običaju u znak proslave sa tmurnim izrazom lica gasim cigaretu i opsujem sve po spisku. Ove poplave su došle kao šlag na tortu pesimističnom stanju u državi u proteklih tjedan dana. Opisao bih taj osjećaj kao spoj ljutnje i sjete, nakon razočaravajućeg ljeta narod sad opet dobija "porciju" kiše, i kao da to nije dovoljno, upravo zbog nje prijete poplave cijeloj Hrvatskoj. Ljudi su u strahu, pa se cijelo vrijeme čuju uzvici "samo da nebude kao što je bilo u Slavoniji".
Vlada atmosfera zbog koje se osjećam kao lik u nekom predapokaliptičkom filmu koji samo stoji i promatra kako se svijet oko njega potapa.
Jedino što nas barem malo može zabaviti su reakcije vladajućih , čija tragikomičnost već prelazi i granice dobrog ukusa. Reakcije su naravno predvidljive. Od reakcije predsjednika koji je svojom izjavom da treba izgraditi bolje sustave obrane od poplava, jer trenutni popuštaju doslovno došao na razinu izjave da je nebo u većini slučajeva plavo, te da većina ptica na jesen leti na jug, pa sve do klasične izjave hrvatskih ministara (ovaj put Ostojića) koji je osjetio potrebu naglasiti da ON NIJE KRIV za poplave, te da su se one dogodile iz razloga što je padala kiša.
Sad se samo čeka poruka podrške premijera, koji je svojom izjavom u Gunji prije nekoliko mjeseci ljude koji su proživjeli tragediju poplava vješto smirio izjavom da je njemu pukla cijev u stanu, pa zna kako im je.
Oznake: poplave, Karlovac, nasipi, Milanović, Josipović, sjeta, Hrvatska, Vijesti, novo
komentiraj (0) * ispiši * #
Objava prva
Poštovani potrošači megabajta, u ovom prvom postu bih tek ukratko želio objasniti zbog čega sam započeo sa samim pisanjem bloga.
Danas, dana 14. mjeseca rujna anno domini 2014. nakon nekoliko zanimljivih Raspudićevih kolumni. Dobio sam neki zanimljiv poriv da podijelim s vama svoja razmišljanja i poglede na svijet i našu (hrvatsku) okolinu općenito.
Želio bih naglasiti da ne pišem ovo iz neke banalne želje za popularnošću, ne pišem ovo iz želje za zaradom, ni iz bilokakvih drugih interesa, osim da podijelim svoje skromno mišljenje sa vama, čitateljima koji su upravo do ovih riječi došli putevima koje samo oni znaju. Jedan od glavnih razloga pisanja ovog bloga je poboljšanje društva. Naime, sam protok ideja i razmišljanja zdrav je za slobodu društva i otvorenost mišljenja.
Da se predstavim , ime mi je Mario Ramić.Volim Hrvatsku, državu u kojoj sam rođen i državu koju neizmjerno ljubim i trudim se unaprijediti što više mogu. Volim nogomet, kojim se poluprofesionalno i bavim.Također volim intelektualnost i sposobnost razmišljanja. Više o meni zasigurno ćete saznati kroz blogove, tako da ukoliko vas zanima, istražujte, jer kako je i Shakespeare rekao Svijet je onoliko zanimljiv koliko smo mi radoznali.
U svojim ću se objavama pokušavati baviti relevantnim i aktualnim stvarima te ponuditi svoju perspektivu i gledište. Stvarima poput politike, sporta, te možda ponekad i religijskim i književnim temama, tako da ukoliko vas zanima koju boju grudnjaka je Nives Celzijus nosila na svom koncertu u lokalnoj pripizdini ili slicne stvari molim vas da odete na neke druge stranice (preporučam bilokoji od hrvatskih medija)
Ali ukoliko vas zanimaju kritika , moja bezvezna "rantanja" , te neka zanimljiva razmišljanja, mogli bi se zabaviti.
Oznake: novo blog mr73
komentiraj (0) * ispiši * #
