Svijet se zgraža, dok se odrubljene glave uglavnom američko-britanskih civila kotrljaju po užarenom pustinjskom pijesku.Zgražanje je razumljivo od većine svijeta, no sama činjenica što Amerikanci predvode verbalne napade protiv ISIL-a bila bi, ukoliko bi događaji na tom području trenutno bili imalo smiješni, veoma ironična.
Naime, neću ni govoriti o militantskim ekstremistima Islamske države. Već je cijelom zdravorazumnom svijetu kristalno jasno da su oni "bad guys" , da su pripadnici ideje koja se pod krinkom vjerskog ekstremizma želi osvetiti Amerikancima za naftne ratove na bliskom istoku. Te da pod svaku cijenu trebaju biti zaustavljeni!
No mene fascinira Američka licemjernost koja uz to što negira svoju odgovornost za pojavu islamskog ekstremizma, koji je nastao upravo kao kontra američkom razaranju i čistom maltretiranju bliskoistočnih država po osnovnoškolskom principu prvašića i osmaša. Nego uz to i najviše podiže glas kad se treba zapitati tko će poslati kopnenu vojsku, znajući da oni sami ne žele ulaziti u rizik, jer shvaćaju da više nije riječ o "prvašićima" kao u Afganistanu, nego ovaj puta o jednoj sve organiziranijoj i sposobnijoj vojsci, koja uz to što bolje poznaje teritorij, također i raspolaže puno većom željom i mnogo većim porivom, negoli američki "profesionalni" vojnici u državi za koju su, zahvaljujući svojem divnom obrazovnom sistemu čuli tek kad je propaganda protiv ISIL-a stupila na snagu. Ali lako njima, meni se, barem kad gledam izvana čini da bi Amer u posljednje vrijeme otišao ubijat sve što ima bilokakve veze sa Islamom , jer je američkoj vladi puno lakše izreći onu subliminalnu parolu "Let's shoot those Arabs" negoli obrazovati narod o političkoj situaciji.