Marketing
Lektira, obrazovanje i Mažuranić!
Ritualno čitajući večernjak navečer, naišao sam na naizgled marginalan članak kojem bi se trebalo posvetiti više pažnje negoli člancima kao što su : "Nakon balonera Seve obožavateljima pokazala i seksi guzu", "6 razloga zašto alkohol i seks ne idu ruku pod ruku" ili bilo kakvom sličnom visokokvalitetnom novinarskom uratku nakon kojeg dobijem iznimnu želju iskopati si oči vilicom.
Naime, riječ je o članku u kojem gimnazijska profesorica hrvatskog jezika govori o promjeni obavezne literature. Bilo mi je veoma drago kad sam čuo da netko želi napraviti nekakvu , ma barem marginalnu promjenu u hrvatskom školstvu. Jer školstvo, grana koja bi nam trebala biti najvažnija, jer jedino edukacijom, edukacijom i samo edukacijom možemo dostići (čak i prestići) zemlje puno razvijenije od nas. (Naravno, uz potporu ekonomije i tehnološku razvijenost, ali o toj temi neki drugi put)
Što se tiče glavne teme, dotična profesorica smatra da bi trebalo Mažuranića zamijeniti nekim marginalnim modernim hrvatskim piscima. Koliko god podržavam promjenu u sustavu koji je šuplji od švicarskog sira, mislim da bismo se trebali zapitati što ta promjena nosi i koliko će pozitivnog, a koliko negativnog donijeti hrvatskom školstvu. Tako da, podržavam promjenu, no ne i samu ideju, jer zamijeniti Mažuranića sa nekim neprovjerenim hrvatskim modernim autorom moglo bi dovesti do zaglupljivanja već ionako glupe generacije koju otupljuje globalizacija (amerikanizacija) i nostalgični polet njihovih roditelja kojima su u njihovim godinama ispirani mozgovi. No ipak , u borbi protiv idiotizacije pomaže prirodan instinkt Hrvata, da se uvijek , bez obzira s kakvom nesrećom suočen bio, drži tu negdje sa Europom, i nikad ne gubi kulturološku poveznicu s Europom, te svoju vlastitu narodnost i domoljubni osjećaj.
Što se tiče promjena u školstvu, koje je svojevremeno, poznatom reformom školstva, uveo i prije spomenuti ban Ivan Mažuranić, potrebne su nam kao Siriji bunkeri, mislim da se u taj projekt trebaju uključiti i oporba i vlast, jer, realno gledajući svima će im prije ili kasnije koristiti dobro obrazovan narod. Sad se postavlja pitanje po uzoru na koga graditi svoj obrazovni sustav? Pogledamo li velike države, američki i kineski sustav odbacujemo odmah. Američki zbog premale opće kulture i nevjerojatne neobrazovanosti i idiotizma koji nastaju kao posljedica. A kineski iz razloga što ne želimo robote koji rintaju 14 sati na dan, nego djecu koja razvijaju sve dijelove svog mozga i intelekta i pripremaju ga za razmišljanje, te žive barem djelomično u zdravom i sretnom razmišljanju. Ostaju nam samo Europski modeli. Švedski (kojeg si nemožemo priuštiti) bio bi savršen , koristi sve prednosti europske suradnje i svoje učenike uglavnom šalje po europskim sveučilištima i vraća ih nazad u svoja, i time stvara sve jača i jača sveučilišta, ali tu genijalnu ideju popraćuju sa pozamašnim financiranjem đačkog, a pogotovo fakultetskog života, što je nezamislivo , ne samo nama, nego i državama puno razvijenijima od nas.
Nas spašava talent, ono što vidimo u sportskim borilištima, oni svi znanstveni uspjesi hrvatskih znanstvenika o kojima čitamo , uspjesi školaraca, pjevača, pisaca, znanstvenika, sportaša, poslovnih ljudi...
Svi oni nose taj hrvatski zanos, taj čudotvorni gen koji se vjerojatno krije u svakom čovvjeku , no kod nas je veoma izražen, on nam omogućava da idemo dalje , da budemo jači , brži i bolji od drugih, te ignoriramo sve barijere i zapreke.
Upravo iz tog razloga svjedočimo mnogim pričama o ljudima koji su "uspjeli iz ničega" i radili u lošim uvjetima, a pokorili krov svijeta. (aktualan je npr. Marin Čilić)
Upravo je tu važnost našeg obrazovnog sustava, trebamo raditi i pridonositi svojoj državi, onda ćemo , za kojih 25 godina moći reći da smo upravo zahvaljujući tome i pokorili krov svijeta, za što smo vjerujte mi, itekako sposobni!
Post je objavljen 17.09.2014. u 21:03 sati.