Inspirirana umjetnost
30.11.2015., ponedjeljak
Detalj moga mjesta
I tako....23.studenog..priprema...24. studenog otvorenje izložbe Detalj moga mjesta likovnog natječaja centara za rehabilitaciju odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. Najvažnije od svega je da su došli nagrađeni korisnici i njihovi mentori iz drugih gradova i mjesta : Karlovac, Vojnić, Oborovo, Stančić, Zagreb...I naši prijatelji koji imaju svoje izložene radove s kojima surađujemo.. Klub Žabica, Srednja škola Industrijsko-obrtnička, naši korisnici iz Komareva...Svi prijatelji koji su pomogli Alma i Dejan, Marijan...i oni koji su došli po dužnosti. Oznake: izložba Detalj moga mjesta |
18.11.2015., srijeda
PRIPREME...
|
Uspjela sam ovih dana svašta napraviti i dogovoriti za našu likovnu IZLOŽBU likovnog natječaja centara za rehabilitaciju za osobe s intelektualnim teškoćama Detalj moga mjesta. Pripreme su i dalje u tijeku i svi se radujemo tome događaju. Pobjednike znamo. I biti će to supić! Kada se osvrnem iz sebe i sada nakon rada od 2010. do 2015.g. u ovom Centru za rehabilitaciju mogu reći da su korisnici sudjelovali u mnogim izložbama koje sam im ja radeći kao likovni terapeut pomogla i organizirala sa svima koji su bili voljni osvijestiti postojanje korisnika u našoj društvenoj zajednici. Izložbe su bile i u galeriji i u knjižnicama: Kroz naše ruke, Vrijednost trenutka, Kako smo otvorili . Sudjelovali smo na likovnim natječajima: Sretan vrt je..., Cest is d'Best - Međunarodni festival umjetničkih zastavica (od 2012., 2013.,2014.,2015.), Tradicija i suvremenost 2012., 2015., Festival prvih (Kulturni centar Travno) 2013., Zmija -Opasna ljepota NMZ, Zadar, Slika Sportsko prvenstvo (odabrana između dosta drugih) za aukciji u Belgiji-donacija za Specijalnu olipijadu 2014., Međunarodna godina obitelji- Osijek i Mađarska,2014., Radost slikanja uz glazbu -HGM (Hrvatska glazbena mladež-Zagreb)(naša je korisnica bila između 7 nagrađenih osoba od oko 1500) . Svake godine sudjelujemo i na Sajmu cvijeća i na Danima kruha od samih naših početaka kao i u nekim radionicama. Kroz godinu posjećujemo muzej, galeriju, knjižnice, škole i crkve....sve to utječe na gledanje nas, međusobnu socijalizaciju i razvjanje likovne kulturu u nama. Ponosna sam na njih...iako nekih više nema među nama.  Oznake: Detalj moga mjesta, Međunarodni festival umjetničkih zastavica |
08.11.2015., nedjelja
sTUdenI
|
Mjesec studeni može biti divan. Magla nad rijekom i nekim močvarnim zemljištem daje neku čarobnost svemu. Od nekud se čuje pjevanje ptica a iz obližnje šume probija se sunce i dođe tek oko podne. Zvoni zvono sa zvonika katedrale. Po šumskim putovima popadalo je kestenje i orasi. Volim gljive, pa ima i njih (nisu baš jestive), ali neću kemijati. ;) Sisak je uvijek izazovan pod maglom a fotić to baš voli, jedino kad je jako hladno meni se ukoče prsti. Mislim da je tako i drugima. Stari naš ciglasti most a iza njega sunce koje se nagoviještava kroz maglu i ono kao da kaže: Sad ću doći , ma pričekaj još malo! I ti ono čekaš promrzao za taj trenutak...koji dođe neočekivano. Sve u svemu divota!  |
02.11.2015., ponedjeljak
Ona - jedna profesorica svoga i moga vremena
|
Gledala sam jučer njezinu fotku i danas sam odlučila nakon posla posjetiti, nju, tu ženu koja je puna elana. Nemam pojma zašto sam se baš danas odlučila na taj susret, ali kroz život valjda čovjek shvati da neke stvari ne treba odgađati, dok za neke ima vremena. Tražila sam ju pred vratima sobe staračkog doma. Nije to onaj fensi šmensi dom, ali je sasvim dobar. Hodalice su u điru. Tako je i ona vrijeme posjeta provodila u hodalici sa ostalim ženama. Ona pitanja hoće li me se još sjećati, kako ću joj objasniti tko sam....ma sve je nestalo...Čim smo se ugledale pao je onaj zagrljaj kao davno prije dok nam se putovi nisu nakratko razdvojili. Gledala sam njezine sretne plave oči, i onaj živahni zagasito narančasti odsjaj kose. Tako sam bila radosna. Kaže ona meni da me se često znala sjetiti ali nikako me nije mogla naći. To je sasvim tako razumljivo. Ljubav koja je ostala u nama je i dalje bila živa. I ona iako ima 79. je tako čvrsta unatoč svemu što je prošla, vjerujem mnogo toga. Kaže ona da je zadovoljna ovdje i čovjeku ne treba puno ako to dobro posloži u glavi. I ona to jeste. Rekla je da joj treba malo tehnike: tv, računalo i radio, to je sve uz koju dobru knjigu. Zbilja ne treba. Koga ne bi oduševio netko tko u svojoj 65g. odluči krenuti 60 km do Zagreba voziti se automobilom , crvenim jugićem, da bi imao koji sat stranog jezika. I tako četiri godine. Ono što sam uvijek pamtila od nje je misao da se čovjek kroz život uvijek mora obrazovati i kako ne može ne uložiti u sebe. Ima 79g. i toliko joj ne bih dala, unatoč njezinom zdravlju koje je nagriženo. Ipak ona spada među one jake žene kojima je životni vijek iznad 70. Radosna sam zbog nje i tu radost teško mi je opisati. |