Inspirirana umjetnost
30.06.2013., nedjelja
Žena
 Žena, akvarel u olovci, manji format Čovječica ili žena je zanimljivo biće...intrigantno, u svojoj unutrašnjosti kao i po svojoj vanjštini. |
27.06.2013., četvrtak
Dijagnoze
|
Nije baš vezano za umjetnost ali nekako imala sam potrebu pogotovo nakon danas prokomentirati razne dijagnoze koje čovjek dobije od liječnika. I može biti da će me manje šljiviti ili nikako tretirati, ali eto...Moja je liječnica za sad ok. Nedavno, prije 10-tak dana umrla je moja usvojena baka. Ili baka na daljinu, a sve zato što je njen dragi (moj usvojeni djed) umro nekoliko mjeseci prije. No, njoj su prije dvije godine rekli liječnici da ima rak gušterače, pa onda nakon godinu dana da ga ipak nema. Onda sam čula za slučaj kako su ženi rekli da ima tumor na mozgu, a ono je bilo nešto benignije. Isto, umro mi je ujak prije nekoliko mjeseci...koji se i liječio i nije... Što hoću reći...nije svaki put dijagnoza prava dijagnoza... I tako....idem i ja kod liječnika za poneke stvari, i ne volim dosađivati, ako već nije baš ono za glavu...jer iskreno...teško mi je povjerovati im...Radila sam neko vrijeme u bolnici i ne daj Bože samo tamo ležati...Dobro i kad sam bila mala vadila sam krajnik pa mi je to ostalo u jako ružnom sjećanju. No, danas ja ne želim popiti lijek protiv alergije ako me niste ispitali na što sam alergična, ne želim niti koji drugi vaš lijek koji mi dajete odokativno ako me niste saslušali što vam želim reći...Mogu trpiti dugo...ali nema šanse da pijem te lijekove koji su neki tamo kokoteli za svašta i ništa. I sve to ako mi ne objasnite za što bi to bilo i što mi jeste. Valjda kao pacijent imam pravo znati i možda si mogu pomoći ako nešto mogu promijeniti. Nije li doista i hrana lijek...i razne biljke...možda treba samo malo nešto promijeniti... Eto to je moje mišljenje o svim tim dijagnozama... Protestiram... |
24.06.2013., ponedjeljak
Na rubu....
|
Koliko je dnevno čovjek na rubu nečega? Na rubu suza ili smijeha, gladi ili sitosti, života ili smrti... Ako čovjek pomno promotri uočit će mnoge rubove po kojima poput akrobata u cirkusu hoda po tankoj žici u mnogim pitanjima koja život svakodnevno nosi. Jedan rub donosi drugi i svi imamo mnogo rubova u kojima imamo glavne uloge, samo je pitanje koliko ih želimo odigrati. Ako zaboravimo plakati opet smo na rubu da tijelo stavimo u ravnotežu, jer ipak ne možemo se samo smijati i obrnuto. Često nam rubovi imaju za cilj pokazati važnost naših odluka, pa čak nas potaknuti na promjenu. Jedan rub definira jabuku u čvrstom stanju koja stoji na rubu stola, ali ako pada s tog stola postoji mogućnost da se rasprši ili natuče što mijenja njezino postojanje. No, umjesto jabuke probajmo zamislit čašu koja stoji na rubu. I kad počnete razmišljati o rubovima primjetit ćete mnogo toga: od samih rubova koji mogu biti svakako oblikovani do reakcija koje u vama mogu pobuditi.  Na rubu,akrilik, 50x40 cm |
19.06.2013., srijeda
Kad mi kradu
|
Kad mi kradu ideje, pogotovo oni ljudi za koje znam da tako nešto ne bi mogli ni zamisliti, ne znam je li mi drago zato što su ukrali, a pogotovo ako baš ništa nisu dalje promijenili na samoj ideji, što samo govori o njihovoj nekreativnosti, i bezmaštovitosti. Ili mi je drago što je meni poticaj da stvorim nešto što neće moći kopirati. Ili mi je krivo što baš to moje kopiraju, a trebali bi oni mene nečemu poučiti. Ili mi je krivo što to prodaju pod svoje. Ne znam, ali znam da smišljam drugačije i ne želim kopirati nikoga, ako smislim nešto svoje to je to. Da, dogodi se da me netko pouči nečemu, znatiželjna sam, jer je i to proces, ali baš zato neću reći da sam ja to osmislila već tko me tome poučio. I volim onu nebesku inspiraciju koja je tako divna koja dolazi kad hoće i kome hoće. |
16.06.2013., nedjelja
Likovne kritike Stanka Špoljarića i Ivane Gagić
|
Ove kritike koje ću napisati...bile su ovdje na ovim stranicama, ali ih je netko ili nešto obrisalo. Tako da se ponavljam. Prije nekoliko godina imala sam izložbe i tada sam zatražila dvoje ljudi ako mi za dvije različite izložbe mogu napisati likovne kritike. Počet ću od one koja je bila 2006. Mostovi i parkovi grada Siska, 2006., Gradska knjižnica, Odjel za odrasle, Sisak Poetičnost kao inspiracija i kao izraz mlade Sisčanke Marijane Petrović Mikulić očituje se na svakom njenom radu. Kao izvorište i poticaj svom slikarskom izražavanju Marijana bilježi pejzaže, vedute, promatrane neposredno kao izvor inspiracije. U svom ciklusu predstavlja se ambijentima i prostorima koje nailazi na ulicama i trgovima svoga grada. Traganje za posebnim u svom okruženju otkrivaju slikaricu Marijanu Petrović Mikulić kao budnu istraživačicu i pozornu motriteljicu. Mirno oko, rijetkost je u vremenu reklame, brzine i buke. Zato je to dragocjenije. Slikarski svijet Marijane Petrović Mikulić je svijet bez vizualnih pretvaranja, bez iluzionizma. Prisutna je kod Marijane određena ilustrativnost u stvaralačkom pristupu iz težnje autorice za ugođajnošću djela iako samo nalikovanje nije postavljeno kao cilj. Polazeći od tradicionalnih slikarskih medija ova mlada autorica nastoji svoj izraz opredmetiti u tehnikama akvarela, pastela i ulja. Prozirnost akvarela omogućava autorici da uhvati ozračje ili svjetlost koju joj zatečeni prizor nudi. Fluidnost boja i majstorstvo tehnike zbog svoje "nepopravljivosti" zahtijeva od autorice dobro planiranje svake slike, svake kompozicije koju stvara. U tom procesu značajnu ulogu igra crtež kao potka lazurnim bojama koje će uslijediti. Taj primarni slikarski postupak vodi autoricu od idejnog zametka do kraja domišljene slikarske provedbe istog. Prozračnost akvarela omogućava građenje elemenata kompozicije nanošenjem tonova jedan na drugi. Slojevitošću nanosa izrastaju iz tkiva slike bilješke posebnih trenutaka u kojima zatiče svoje izabrane prostore, nastojeći izreći upravo one trenutke koji su karakteristični za motiv kojim se upravo bavi, koji joj se nameće. Ivana Gagić akademska slikarica - grafičarka<< Slike, ulja i akvareli,Galerija Sv. Kvirina, Sisak, 2007., Opredmetiti ljepotu slikarskom mjerom poetskog realizma karakteristika je pristupa motivu Marijane Petrović Mikulić. U mrtvim prirodama i pjesažima potrebitom mjerom opisnosti Marijana gradi scenu inzistirajući s jedne strane na sugeriranju tvarnosti predmetnog, a s druge strane ugođaju prizora. U prividno jednostavnim kompozicijama postignuta je slojevitost sadržaja u skladanju plodova, dragih stvari postavljenih u zaštićeni prostor interijera. Marijana često puta u drugi plan slika i postavlja dekorativno razvedenu draperiju, uglavnom akromatske bjeline, postižući kontrastom napetost spram kolorističkih akcenata, vidljivih u epidermi voća i povrća. Njihova čvrstoća volumena istaknuta je jasnoćom siluete, razrađena brojnim paralelnim linijama u tkivu plohe. Marijana dosljednim rukopisom marno vođenog crtovlja stvara pulsirajuću površinu neslućenog taktiliteta, izraženog bljeskom boje i svjetla. Marijana poštuje klasičnu estetiku slike težeći za iskazom vlastite doživljajnosti u spoju lepršavosti načina i čvrste konstrukcije uprizorenja. Gradirajući oblike i malenim pomacima unutar piramidalnog rasporeda Marijana je dosegla tenziju formi, zvučnosti boje u segmentima slika utišane palete, ponekad i označenog simetrijom, i omaleni predmeti stvaraju dojam neke monumetalnosti, slično kao i maštovitim rakursima, običnog približenog intrigantnom. Davanje digniteta banalnom jer je likovnim osmišljavanjem dobilo novu dimenziju. Za igru i red, kompozicijsku logiku i uzbudljivost palete potrebna je vještina ruke koju Marijana bez sumnje posjeduje. Sigurno se kreće u planovima slike, senzibilitetom za nijansu svih formalnih elemenata. Svoj vid slikarskog intimizma Marijana zadržava i u vedutama i pejsažima ostvarujući u pažljivo odabranom kadru atmosferu trenutka provedenog u trajanja. U izletu ka slobodnijim tretmanima forme dovodi lik do znaka, odnosno lakoće apstraktnih oblika, mrljolikih nakupina pokrenutih silnica kormatske otvorenosti. Stanko Špoljarić, pov. umjetnosti, kustos Umjetničkog paviljona P.S. I sada kad to čitam sjeti me na te dane... |
09.06.2013., nedjelja
Cest is d'Best 5. -12. 6.
I moja je zastavica tamo :
href="http://inspirationsart.blog.hr/slike/originals/cest1.jpg" rel="gallery[1370766413]" target="_blank">  Ona tamo Odraz u ogledalu , cvjetna glava, više - manje bijela zastavica. Prva ili druga sa lijeve strane na prvoj fotki, na drugoj je peta ili šesta. Pisala o tome 9.5. o.g. i stavila fotku zastavice na ovaj blog. ;) portal 53 sisak |
04.06.2013., utorak
Umjetnost i vjera - J.S.Rabar
|
Upravo sam pročitala tako zanimljivu knjigu koja je i više nego dobro sažela sve ono sa čime se susrećem i ono što me duboko dira, ono što ponekad ne mogu objasniti i ono što mislim da većina ljudi zna. Umjetnost kao umjetnost i vjera kao vjera. Isprepleteno to dvoje je jaka kombinacija u osobi, jedan veliki dar . Poglavlja su zanimljiva i kada bi se još prokomentirala i pokrenula na razmišljanje uživo na pravim raspravama...možda bi došlo doista do manje kiča i prave umjetnosti i prave vjere. Nabrojat ću glavna poglavlja: Dijalog i umjetnost Duhovna i sakralna likovna umjetnost Poetska mistika Davora Šalata Umjetnost i vjera Kič i uskrsne čestitke Vjera i kultura Današnji Marulić Kristova Novost Samo bih stavila nekoliko citata: str 18 Piti iz vlastite dubine, iz Onog koji nas sveobuhvatno ljubi, djelovati blagotvorno i nenasilno. Takvih je ljudi uvijek bilo malo." str 21 "Književno djelo ne stvaramo sami. Postoji skriveni suradnik. Umjetnost nije u toj mjeri voljni napor i planski osmišljen rad, koliko i nadahnuće i spontana igra, prepuštanje vodstvu unutarnjeg "genija".Tekst nam piše nepoznati Netko! Pisanje je slično molitvi. A kako molimo?" str 22 Književnici ne bi trebali zanemariti glas Stvaratelja u sebi i izvan sebe. Postati njegova radosna pisaljka! A on će pisati samo onim što je u našoj dubini autentična Vlastitost. Gdje sam najviše svoj tu sam najviše njegov. To je tek jedna od mnogih tajni umjetnosti." str 58 "Kič proizlazi iz naše neautentičnosti. Kič prethodi umjetnosti, površna vjera prethodi površnoj umjetnosti. Unutranja duševna neiskrenost prema samome sebi (i Bogu) prethodi pseudoumjetničkoj laži. " str 60 Vjera se kreće prema međusobnoj ljubavnoj prisutnosti, u smjeru dijaloške šutnje, pa se u avangardnoj umjetnosti može opaziti kretanje prema samoukidanju i šutnji, no sa stajališta vjere nije svejedno kakva je to šutnja, šutnja punine ili šutnja praznine, prisutnosti ili odsutnosti, šutnja pustinje postvarenih predmeta ili šutnja osoba koje se vole. str 91 Sve je Bog stvorio i sve stvara. Po Riječi u Duhu. Stvoritelj čovjeka, stvoritelj je njegove povijesti. Sve ono vrijedno i dobro što povijest vuče naprijed - od Boga je. Božji poziv nije tek baština prošlih vremena, on nije tek ono zapisano i utvrđeno, po nekima zauvijek definirano, povijest kao prošlost...Ne. Bog svaki put iznova na novi način zove. Zove svoje svece i mistike, svoje mislioce i umjetnike, uvijek iznova stvara povijest. Onamo kamo hode njegovi sveci i mistici, onamo kamo stvaraju njegovi mislioci i umjetnici, onamo Bog zove. Potrebno je razlikovati duhove da bi se raspoznali ti znakovi. I najveći je svetac u početku neugledan. Nekima i sumnjiv. želimo nove iskorake i nove nade, a to je vjera! str 92 Isus nas poziva na potpunu toleranciju! Ljubite čak i one koji vas napadaju i preziru! Ako ste prema nekome netrpeljivi kako ćete mu prenijeti Radosnu vijest? Kako ćete ukloniti nesporazume, pronaći put do srca svoga neprijatelja? str 95 Umjetničko stvaranje je uvijek iznova otkrivanje svoga puta. Vječna novost. Umjetnost i vjera jesu darivanje, tako da darovani dariva drugima ono čime je darovan. str 97 U umjetničkom stvaranju....nadahnuće dolazi s vremenom. Postupno se cilj mijenja, ili se čak mijenja potpuno. Intuicija pobjeđuje razum,koliko smo putem darovani, toliko darujemo. Nikad nismo sasvim sigurni kamo će nas nadahnuće odvesti. Kao i u vjeri Božji Duh. I umjetnost i vjera pomažu nam da upoznamo same sebe. Umjetnost i vjera je tako kratka knjiga ali tako neophodna našem društvu zbog samog razumijevanja samih pojmova od religije, vjere, umjetnosti, kiča, ....i njihove međusobne povezanosti. Početak i kraj na moru uz kišovito vrijeme baš kako volim :) |