Upravo sam pročitala tako zanimljivu knjigu koja je i više nego dobro sažela sve ono sa čime se susrećem i ono što me duboko dira, ono što ponekad ne mogu objasniti i ono što mislim da većina ljudi zna. Umjetnost kao umjetnost i vjera kao vjera. Isprepleteno to dvoje je jaka kombinacija u osobi, jedan veliki dar .
Poglavlja su zanimljiva i kada bi se još prokomentirala i pokrenula na razmišljanje uživo na pravim raspravama...možda bi došlo doista do manje kiča i prave umjetnosti i prave vjere. Nabrojat ću glavna poglavlja:
Dijalog i umjetnost
Duhovna i sakralna likovna umjetnost
Poetska mistika Davora Šalata
Umjetnost i vjera
Kič i uskrsne čestitke
Vjera i kultura
Današnji Marulić
Kristova Novost
Samo bih stavila nekoliko citata:
str 18 Piti iz vlastite dubine, iz Onog koji nas sveobuhvatno ljubi, djelovati blagotvorno i nenasilno. Takvih je ljudi uvijek bilo malo."
str 21 "Književno djelo ne stvaramo sami. Postoji skriveni suradnik. Umjetnost nije u toj mjeri voljni napor i planski osmišljen rad, koliko i nadahnuće i spontana igra, prepuštanje vodstvu unutarnjeg "genija".Tekst nam piše nepoznati Netko! Pisanje je slično molitvi. A kako molimo?"
str 22 Književnici ne bi trebali zanemariti glas Stvaratelja u sebi i izvan sebe. Postati njegova radosna pisaljka! A on će pisati samo onim što je u našoj dubini autentična Vlastitost. Gdje sam najviše svoj tu sam najviše njegov. To je tek jedna od mnogih tajni umjetnosti."
str 58 "Kič proizlazi iz naše neautentičnosti. Kič prethodi umjetnosti, površna vjera prethodi površnoj umjetnosti. Unutranja duševna neiskrenost prema samome sebi (i Bogu) prethodi pseudoumjetničkoj laži. "
str 60 Vjera se kreće prema međusobnoj ljubavnoj prisutnosti, u smjeru dijaloške šutnje, pa se u avangardnoj umjetnosti može opaziti kretanje prema samoukidanju i šutnji, no sa stajališta vjere nije svejedno kakva je to šutnja, šutnja punine ili šutnja praznine, prisutnosti ili odsutnosti, šutnja pustinje postvarenih predmeta ili šutnja osoba koje se vole.
str 91 Sve je Bog stvorio i sve stvara. Po Riječi u Duhu. Stvoritelj čovjeka, stvoritelj je njegove povijesti. Sve ono vrijedno i dobro što povijest vuče naprijed - od Boga je. Božji poziv nije tek baština prošlih vremena, on nije tek ono zapisano i utvrđeno, po nekima zauvijek definirano, povijest kao prošlost...Ne. Bog svaki put iznova na novi način zove. Zove svoje svece i mistike, svoje mislioce i umjetnike, uvijek iznova stvara povijest. Onamo kamo hode njegovi sveci i mistici, onamo kamo stvaraju njegovi mislioci i umjetnici, onamo Bog zove. Potrebno je razlikovati duhove da bi se raspoznali ti znakovi. I najveći je svetac u početku neugledan. Nekima i sumnjiv. želimo nove iskorake i nove nade, a to je vjera!
str 92 Isus nas poziva na potpunu toleranciju! Ljubite čak i one koji vas napadaju i preziru! Ako ste prema nekome netrpeljivi kako ćete mu prenijeti Radosnu vijest? Kako ćete ukloniti nesporazume, pronaći put do srca svoga neprijatelja?
str 95 Umjetničko stvaranje je uvijek iznova otkrivanje svoga puta. Vječna novost.
Umjetnost i vjera jesu darivanje, tako da darovani dariva drugima ono čime je darovan.
str 97 U umjetničkom stvaranju....nadahnuće dolazi s vremenom. Postupno se cilj mijenja, ili se čak mijenja potpuno. Intuicija pobjeđuje razum,koliko smo putem darovani, toliko darujemo. Nikad nismo sasvim sigurni kamo će nas nadahnuće odvesti. Kao i u vjeri Božji Duh.
I umjetnost i vjera pomažu nam da upoznamo same sebe.
Umjetnost i vjera je tako kratka knjiga ali tako neophodna našem društvu zbog samog razumijevanja samih pojmova od religije, vjere, umjetnosti, kiča, ....i njihove međusobne povezanosti.
Početak i kraj na moru uz kišovito vrijeme baš kako volim :)
Post je objavljen 04.06.2013. u 19:09 sati.