Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

19.09.2005., ponedjeljak

samo za taj osjećaj...

i tako, dakle, vratili se mi s maturalca. ah, bilo je ludo i nezaboravno. imala sam plan pisanja, da nešto ne zaboravim, ali je propao. zaboravljala bih pisati. tih devet dana je prebrzo prošlo. ali bilo je lijepo. čak mi se i sama grčka svidjela. ali mi je drago da više ne moram piti cetinu i koncentrirati se na to da ne bacim WC papir u zahod. ali dobro da mi to ide kad se napijem:)

što se tiče same grčke i razgledavanja, osim delfa, akropole i meteora, ostalo me se nije previše dojmilo. puno kamenja i zamišljanja. u delfima je vodičica bila super pa je doživljaj bio još i bolji. a i naša vodičica je bila super. raska je, naravno, bila u pratnji svoje obitelji, a vule se družio s vozačem. brod je bio velik, iako malen u usporedbi s ostalima u luci, ali su sobe bile klaustrofobične. na putu doma su bile mrvicu veće. hoteli u kojima smo bili su bili pristojni, a onaj zadnji je bio najbolji.

prva noć je, barem za nas četiri, prošla prilično mirno. O. se svađao s vratima i uništio Ž. longetu. usput je lupio H. kad joj je upao u sobu. druga noć je bila zanimljivija. kod nas u sobi su bili D., canada i H. malo smo pričali, a onda je H. upao u sobu u tangama preko hlača, a A. se ponudila da će ih skinuti zubima ako ih on obuče bez hlača. fortunately, ništa od toga se nije dogodilo. sljedeću noć smo se pošteno naspavale. ja i A. smo otkrile da na nas kava djeluje jako slično alkoholu. skoro svaki dan smo ručale u mc'shitu, nažalost. ali vidjela sam prezgodnog tipa tamo u ateni. i gledali smo se. i onda sam ga opet vidjela sljedeći dan! i ljepši je od fakića. yes:) napokon se ljestvica promijenila. ima neloših primjeraka muškog roda u toj ateni... bili smo na tradicionalnoj grčkoj večeri koja je obuhvaćala i živu glazbu. dakle, grčki narodnjaci. ali bilo je i plesa. i zgodnih plesača. ta noć je bila luda. O. i B. su simulirali guy on guy action na našim krevetima prilično uvjerljivo. i sve je zabilježeno na kameri. ajme, koji je to bio smijeh. a ja sam to propustila jer sam zaspala u susjednoj sobi. O. je na maturalcu pokazao neke, za njega veoma netipične, sklonosti. možda zato jer je to ipak bila grčka. druga noć u ateni je bila još zanimljivija. također smo imali incident s časnama koje su bile u sobi preko puta naše. one su cijelo vrijeme lupale po svojim vratima, a onda im je H. lupio sa druge strane. šteta je načinjena na vratima, ali navodno i na časnoj. a nama je pokazivala oko (zapravo masnicu na oku) i govorila nešto na grčkom. već smo se zabrinule da baca nekakvu kletvu na nas:) nešto sam malo popila, ali mi nije bilo fino i malo sam bila tipsy nakon toga. dok smo P., N. i ja pričale s još par ljudi na balkonu, A. je bila u sobi s H. sama s njim u sobi (večer prije su sat vremena pričali u kupaonici, ali ništa se nije dogodilo). ona se napila, a ni on baš nije bio čist. mi smo pokušale izvesti akciju spašavanja, ali nismo uspjele. rekla je da se savršeno ljubi, ali bio je malo beskoristan jer je bio pijan, if u know what i mean;) a onda joj je poslije rekao da on ne želi da ona prekine sa svojim dečkom zbog njega. ali nije ga to spriječilo da opet budu zajedno na brodu. u ovih devet dana smo se prilično puno družile sa S. on je baš sladak. i tako fino miriše. i baš je simpa. ali ima curu. da... gdje sam stala? aha, A. i H. svi su bili zatečeni spoznajom da nema A., niti H. nigdje na vidiku i svi su nas pitali za njih. oni zapravo misle da se nešto dogodilo još i u kupaonici. zadnju noć na kopnu smo proveli u jako lijepom hotelu. O. se uspio potući s nekim domorocima. navodno zato jer su im ovi rekli da su sexy, što je jako razljutilo naše dječake. ali neka veća šteta nije načinjena. mi smo bile same u sobi, a poslije su D. i B. bili kod nas u azilu jer su B. zamijenili s O. a on se skrivao po hotelu za to vrijeme. kasnije je A. uneredila krevet dok je N. izvodila malu predstavu. it was hilarious. prvu noć opet na brodu su A. i P. većinom prespavale, a N. i ja smo još malo hodale okolo. bile smo na palubi gdje smo imale priliku čuti svu raskoš O.-evog i Ž.-ovog glasa. i vidjeli puno pijanih ekonomista. naime, na putu doma, s nama na brodu su bili ljudi iz privatne ekonomske škole iz zagreba. bilo je i neloših;) a zadnja noć...ajme majko...A. je opet završila s H. N. i P. su bile kod nekoga u sobi. N. je glumila barmena kod smo nazdravljali ouzom. koji btw i nije loš. ima okus po bronhi bombonima, a kad se u njega stavi voda pobijeli. ja sam se nalila sinoć. danas se svega sjećam samo u magli i svako malo se sjetim nekog novog detalja. A. je rekla P. da dođe u našu sobu. on se sigurno već ponadao da će zbariti A. ili N., ali zapravo je mene. bila sam potrebita, a V. nije pokazivao nikakve slične znakove. ali tako je zgodan. on mi je #1 u razredu. ali šta ćeš...bili smo zajedno cijelu noć. na sva četiri kreveta, na podu i u kupaonici. malo je otišlo dalje nego što sam imala u planu, ali bilo je ok. on je muškarac od akcije:) a, technically, prošla je već godina dana od ikakve akcije za mene. bila sam pijana, ali sam znala što radim i to mi je bio baš super osjećaj. mislim, bila sam opuštena. i žao mi je što nešto takvo nisam napravila ranije, a ne zadnju noć. možda sam mogla nešto iskemijati i s V. jutros mi je nosio torbu s broda. ali uopće nismo pričali. jesmo sinoć, ali ne znam u kakvom je on bio stanju. ja se većine razgovore više ne sjećam. ali nije mi žao što sam to napravila. bilo je to nešto novo. nešto divlje;)

ali još zanimljivije je bilo nešto što se dogodilo tijekom toga. A. nam je upala u sobu... ostatak prepuštam vama na maštu;) i tako smo mi bili zajedno punih šest sati. i sad smo si uzajamni prijatelji (čitaj f.-b.). u jednom trenutku sam ja krenula u sobu 711 u donjem vešu, zamotana u plahtu. ali nina ja skočila, doslovno, sa svog kreveta i zaustavila me na pola hodnika. thanx nina, love u:) H. je taj dan upala u našu sobu prekrivena plavom pjenom za brijanje, u potrazi za čistim ručnikom.


- 22:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.