Život je poput kapljice vode na užarenom betonu. ©




Photobucket

Sutra, on želi sutra iako bi ga čitavim svojim bićem morao odbiti. Taj revolt tijela, to je apsurd. (Albert Camus)

I slikar je počeo. Nisu vidjeli što radi, no znali su da je to kako se sada smrad preobražava u vedrinu, kao da ga platno upija i pretvara natrag u ljepotu, ravno čudu. (Zoran Ferić)

Anđeli su zbilja stjerani u kut, u bezizlazne pozicije. U svijetu koji je predvorje pakla a mrtvi već neugodno nadiru među žive i časte ih svojom opominjućom prisutnošću. Na svakom koraku vidim smrt, impotenciju i bolest. Postoje sigurna mjesta na kojima čovjek može pronaći mir i uspomene na sretnije dane, ali su i ona kontaminirana užasom povijesti i uprljana realnim problemima. Što više starimo, to se češće susrećemo sa tragedijama koje nisu nimalo nalik na tragedije iz školske lektire. Kad izgubimo iluzije, i vlastita nam lijepa sjećanja izgledaju kao uzaludni snovi. Što više znamo o svijetu, više se bavimo svojom probavom, dok nas život jednom, na kraju, ne svede na običan trulež i smrad. (Zoran Ferić)

Pogled životinja koje su vani stajale klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovno od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek. (George Orwell)

We live, as we dream - alone... (Joseph Conrad)

Your own reality - for yourself, not for others - what no other man can ever know. They can only see the mere show, and never can tell what it really means. (Joseph Conrad)

It seems to me that I am trying to tell you a dream - making a vain attempt, because no relation of a dream can convey the dream sensation, that commingling of struggling revolt, that notion of being captured by the incredible which is of the very essence of dreams... (Joseph Conrad)

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain. (Frank Herbert)

OvO Je pRIča BeZ zaKLjUčKa

15.07.2005., petak

vesela posta

ne, nisam se ludo zabavljala, samo nisam imala o cemu pisati. nazalost. situacija sa svedaninom stagnira. nazalost. iako, moram priznati da me pomalo popusta ona zaludenost od prije par dana. mislim da je u zadnja dva dana zavladala apatija. apatija. moja najdraza rijec:) bas sam procitala mail koji mi je stari poslao i saznala da je stara dobila svoje pismo i mislim si jeste i vi dobile svoja? iako, moram ti nesto priznati. poslala sam ih tek u subotu. tako da su zapravo brzo stigla. morat cu to ponoviti. ali kada? iznenadenje!!!!

znas onu staru, jednom mickey mouse club, zauvijek mickey mouse club:) opet sam pocela malo razmisljati o fakfejsu. to mi je znak da promijenim cd. da...veceras imamo cookie study break. treba mi to. trenutacno crtamo neke usrane grafove, a to najvise mrzim. sto se dogodilo onim obicnim, zabavnim jednadzbama s jednom nepoznanicom? zar su one manje vrijedne? zar je X bolji kad je na dvadeset sedmu potenciju? pih...sljedeci tjedan opet test. taj ce sigurno biti tezi, moram zagrijat stolac. lovely. nego, braco mi je poslao presladak mail. zeli me nazvati jer mi ima puno toga za reci. shooo sweet! i rekao je da uci ljude hrvatski. ali prostote. lude i bolesne prostote. ah, ti tinejdzeri! (D., nadam se da citas ovo;))

sinoc sam isla spavati u 10. nisam bas imala nista zanimljivo za raditi, nakon sto sam nekih sat vremena provela u razgovoru ugodnom sa susjedima sa 4.kata. kad li ono, u ponoc, cujem deranje. glasan razgovor. polemiku. znala sam da sam trebala zatvoriti vrata od sobe jer njima uvijek treba barem pola sata da se sjete da je pokusavam spavati. pricali su (nasi "kul" susjedi; cimerice frendovi) o tome kako ih neki tip nije zvao na tortu. what the hell?! to nije niti vrijedno govora. kamoli usred noci. mislim da sam ponovno zaspala tek oko 1. nepristojni ameri...

citam da smo dobili one niskopodne tramvaje. koji ne iskacu iz tracnica. i koji ce voziti rutu naseg najdrazeg tramvaja, tramvaja iz d(j)ubrave:) jedva cekam. steta sto nisu bili tamo kad su bile one vrucine. ah da, rekla sam jednom od svojih susjeda da pozdravi njavru, jer ide s njim na psihologiju. valjda me se zato sjetio jer je rekao ovoj curi s matematike da je izgubio moj broj pa me nije mogao nazvati. nakon tjedan dana se sjetio...nice. poslala sam mu poruku, sa brojem telefona i mjestom stanovanja, i napisala da me nazove ako se ikad pozeli druziti. ja samo zelim ostati u kontaktu. zar trazim previse?? ali kaze mi taj moj susjed da se Nj. nabacuje neka cura s predavanja pa je mozda zato zauzet:) mislim da ce ovo biti dosta za danas, iako N., ti to neces ocito uskoro procitati kad ides u posedarje. nema veze. meni je bilo jako lijepo dopisivati se s tobom:) reci A. da je mogla vec sarmirati onog svog krsnog momka...zar nisu jos dosli do one tocke u vezi kada dijele sve? trebam njen mail....smrc...nadam se da se barem vi, tamo preko bare, ludo zabavljate. pusa

- 01:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Listopad 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (11)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)
Studeni 2006 (19)
Listopad 2006 (15)
Rujan 2006 (26)
Kolovoz 2006 (3)
Lipanj 2006 (5)
Svibanj 2006 (6)
Travanj 2006 (9)
Ožujak 2006 (18)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (10)
Prosinac 2005 (13)
Studeni 2005 (21)
Listopad 2005 (21)
Rujan 2005 (12)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (31)
poetry corner njami
rastanak sa sobom

mi stojimo na rubu svijeta
i gledamo u zapadanje zadnjih zvijezda u dubine noći
sa zvijezdama i mi zapadamo
mi stojimo već na krajnjem rubu sebe
ko ispod nas zemlju nevidljivo maknu
da je već daleko vidimo ko zvijezdu?
zamakle su zvijezde
tko od nas još može naslutiti sebe?
rušimo se vječno
naš je put bez dna i padanje bez glasa.
(A.B.Šimić)

tužaljka

iz moga svijeta, gdje si bila čudo,
ti zauvijek odlaziš. o što će
od moga čuda ostati u svijetu drugih ljudi?
o zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?
što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?
(A.B.Šimić)

mi smo se sreli

mi smo se sreli na zvijezdi što se zove zemlja. naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše. o kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi? i hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove zemlja?
(A.B.Šimić)

Funeral Blues

Stop all the clocks, cut off the telephone,
Prevent the dog from barking with a juicy bone,
Silence the pianos and with muffled drum
Bring out the coffin, let the mourners come.

Let aeroplanes circle moaning overhead
Scribbling on the sky the message He Is Dead,
Put crępe bows round the white necks of the public doves,
Let the traffic policemen wear black cotton gloves.

He was my North, my South, my East and West,
My working week and my Sunday rest,
My noon, my midnight, my talk, my song;
I thought that love would last forever: I was wrong.

The stars are not wanted now: put out every one;
Pack up the moon and dismantle the sun;
Pour away the ocean and sweep up the wood.
For nothing now can ever come to any good.
(W.H. Auden)

A Dream within a Dream

Take this kiss upon the brow!
And, in parting from you now,
Thus much let me avow-
You are not wrong, who deem
That my days have been a dream;
Yet if hope has flown away
In a night, or in a day,
In a vision, or in none,
Is it therefore the less gone?
All that we see or seem
Is but a dream within a dream.

I stand amid the roar
Of a surf-tormented shore,
And I hold within my hand
Grains of the golden sand-
How few! yet how they creep
Through my fingers to the deep,
While I weep- while I weep!
O God! can I not grasp
Them with a tighter clasp?
O God! can I not save
One from the pitiless wave?
Is all that we see or seem
But a dream within a dream?
(E.A. Poe)
adopt your own virtual pet!
adopt your own virtual pet!
John Steinbeck
As happens sometimes, a moment settled and hovered and remained for much more than a moment. And sound stopped and movement stopped for much, much more than a moment.

When things get really bad there are some who seek out others who have it worse, for consolation. It is hard to see how this works but it seems to. You balance your trouble against another's, and if your's is lighter you feel better.

When people change direction it is a rare one who does not spend the first half of his journey looking back over his shoulder.

Some days are born ugly. From the very first light they are no damn good whatever the weather, and everybody knows it. No one knows what causes this, but on such a day people resist getting out of bed and set their heels against the day. When they are finally forced out by hunger or job they find that the day is just as lousy as they knew it would be.

Looking back, you can usually find the moment of the birth of a new era, whereas, when it happened, it was one day hooked on to the tail of another.

And the laughter was so pleasant they tried to keep it going after its momentum was spent.

It is a common experience that a problem difficult at night is resolved in the morning after the committee of sleep has worked on it.

"I love true things,"said Doc. "Even when they hurt. Isn't it better to know the truth about oneself?"

When a man is finally boxed and he has no choice, he begins to decorate his box.

It would be absurd if we did not understand both angels and devils, since we invented them.

No man really knows about other human beings. The best he can do is to suppose that they are like himself.

Once the miracle of creation has taken place, the group can build and extend it, but the group never invents anything. The preciousness lies in the lonely mind of a man.