Indijanka vegetarijanka
12.10.2015., ponedjeljak
Zvizdan
|
Ovo je hrvatski film, dobitnik brojnih nagrada, a i sama sam ga pogledala u kinu. Ono što me iznenadilo jest da je bilo dosta ljudi u kinu, nešto čega u zadnje vrijeme i nema često. Drugo je pohvala za izbor glumaca. Baš dobro da me s ekrana nisu gledali neki naši već poprilično isfurani glumci, a i oni koji su poznati dobili su uloge koje su im odlično pristajale. Dakle, film prati tri priče, sve redom ljubavne. Prva se događa 1991., druga 2001., a treća 2011. U fokusu su odnosi između Hrvata i Srba, početak rata, povratnici nakon rata i nazovimo to kao neka poruka nade nekoliko godina unazad od ove u kojoj se nalazimo. Što reći o filmu? Svidio mi se. Neobičan je. Ima li kakvu političku poruku, ne bih komentirala jer politiku inače ne volim. No da je životan, definitivno jest. Može se prebaciti na sve odnose koje je zatrovao rat, ne samo ove koje mi imamo danas na ovim prostorima. I na kraju, ona otvorena vrata daju nadu u bolju budućnost. Ako ništa, barem nadu. Jer zna se, ona uvijek zadnja umire. Od svih gledatelja u kinu, samo je jedan netko otišao iz kina prije nego je film završio i to na drugoj 'skoro pa sceni seksa'. Ne znam zašto je to tako, ali scene seksa, skoro pa seksa i masturbacije u filmovima iz ove naše regije često izgledaju baš nekako prljavo. Tu su i glavni glumci, vidi se da su ljudi od krvi i mesa, bez silikona, bez previše šminke pa čak i s modricama na (ženskim) nogama i nogama koja nisu savršeno izdepilirane ('ajde to pronađite u nekom od američkih i ostalih filmova s kojima nas stalno dave!). Dakle, sirovo i prirodno. Životno. Nemam ništa protiv. Osvježava u ovom svijetu šminke i pretvaranja. Sviđa mi se i filmska glazba. Zamjerka ozvučenju, a to je mana gotovo pa svakog domaćeg filma kojeg sam gledala – neke rečenice jednostavno ostanu nerazumljive. Oznake: Zvizdan, film, Hrvatska |
