Indijanka vegetarijanka
16.01.2015., petak
Na Zemlji mesa i muškaraca
|
Čini li se to samo meni ili čovjek danas živi na Zemlji u kojoj vladaju meso (na tanjuru) i muškarci (zakoni ,pisani i nepisani nekako su više prilagođeni muškom spolu). Prisjetimo se samo da su povijesno gledano žene tek nedavno dobile pravo glasa. Iako se ovo čini nevjerojatnim, da su muškarci imali pravo glasa, a žene ne, to je doista bilo tako. Danas žene imaju pravo glasa (i to još uvijek ne baš posvuda), ali iako će se mnogi busati ravnopravnošću i plitkim stihovima 'žena, majka, kraljica', još uvijek smo daleko, daleko niže od muškaraca. Evo digresije – nedavno smo imali predsjedničke izbore, pobijedila je žena. Sada se to naziva civilizacijskim pomakom jer je prvi put izabrana žena za predsjednicu Hrvatske. Doista, civilizacijska? Ovo dakle mnogo govori gdje smo civilizacijski. I općenito svijet jer ženske se predsjednice mogu nabrojati na prste. Ipak, kada je hrvatska predsjednica stigla na pozornicu nakon što su objavljeni rezultati, prvih par minuta govora opet je imao – muškarac, predsjednik stranke. Svijet i dalje kao da se vrti oko muškaraca i muških interesa ili, bolje rečeno – muške dominacije. Npr. pita li itko mene, kao žensku osobu, ili bilo koju drugu žensku osobu, kako bismo opisale sljedeće: Dakako, to uopće nije bitno jer svijet se vrti oko toga što je muškarcima bitno, što oni vole pogledati. U cijeloj toj priči nisu mi jasne ni žene koje se tako p(r)odaju. Je li doista novac najvažniji i sve se za njega može kupiti i prodati, čak i dostojanstvo i poštovanje? Da ne bi bilo zabune, ne mislim da bi svijet bio bolje mjesto kada bi se žene više poštovale i kada bi bio skrojen prema nekim mjerama koje više odgovaraju ženama. Ne, ne radi se o tome već o smislu svega ovoga. Gdje je on? Zašto je žena za volanom smotana glupača, a muškarac frajer koji treba stisnuti gas? Zašto je normalno da su žene baš posvuda u reklamama i medijima razgolićene, a muškarci manje-više zakopčani do grla? K vragu, odavno je svima sve jasno, a ja izgubljena u vremenu i novim/starim vrijednostima. A meso… da, meso. I ono je odnedavno sveprisutno na našim tanjurima. Dakako bilo ga je prije, ali nikada u ovakvoj mjeri i nikad se do njega nije dolazilo na ovakav (svirep) način. Zakolji, objesi, našopaj, prignječi… sve na pokretnoj traci, sve lako i dostupno. Kako je meso postajalo dostupnije, tako se čovjek više razmnožavao i doveo do ovoga na čemu smo danas. S jedne strane debeli i siti, s druge strane gladni, ali svuda ima interesa i novca za oružje, agresivnost, rat. Dakako, bilo je svega ovoga i prije, ali ne u ovolikoj mjeri i opet ne na ovakve načine. No, ono što nekako najviše boli u cijeloj toj svjetskoj sadašnjosti jest činjenica da se nismo tako daleko odmaknuli od rođaka neandertalaca i sličnih. A ondje je cijela ta priča s muškarcima i mesom započela. Muškarci su se nametnuli još tada kao dominantni iz razloga jer su na pračovječki meni donosili – meso. Danas su se stvari izmijenile, ali ostala je muška dominacija i meso kao nešto bez čega se ne može. Oznake: meso, muškarci, dominacija, neandertalci |
