Indijanka vegetarijanka
11.09.2014., četvrtak
Priče iz klaonica
|
Gail Eisnitz je napisala knjigu 'Slaughterhouse' u kojoj je iznijela rezultate svog istraživanja koje je trajalo 10 godina, a knjiga je puna intervjua s radnicima koji su radili u klaonicama. Evo neki od citata: Jednom se pištolj za omamljivanje pokvario i nije radio cijeloga dana pa su nožem razrezivali potiljak kravama dok su one još stajale. Samo bi pale i tresle se. Ubadali su krave u butinu kako bi se pokrenule. Lomili su im repove. Strašno su ih tukli… Krava bi urlikala isplažena jezika. Teško je o tome govoriti. Pod svim tim stresom pod velikim ste pritiskom. To zvuči doista užasno, ali uzeo bih električnu šipku i zabio im je u oči. I držao je ondje. Dolje u klaonici kažu da zbog mirisa krvi postanete agresivni. I doista je tako. Počnete razmišljati kako ćete se osvetiti svinji ako vas udari. Ionako ćete je ubiti, ali to nije dovoljno. Ona mora patiti… Snažno nasrnete, jako je gurate, udarate u dušnik, natjerate je da se utopi u vlastitoj krvi. Rascijepate joj njušku. Živa svinja trči po prostoriji. Promatra me, a ja je trebam zaklati, i jednostavno uzmem nož i – skvik – iskopam joj oko dok samo sjedi ondje. A svinja zaskviči. Jednom sam uzeo nož – dovoljno oštar – i odrezao svinji komad njuške, baš kao komad kobasice. Svinja je podivljala na nekoliko sekundi. Potom je sjela i izgledala nekako glupo. Zato sam uzeo šaku soli i naribao joj time njušku. Svinja je doista podivljala, tarući njuškom posvuda. Meni je ostalo još soli na ruci – nosio sam gumene rukavice – pa sam zario sol svinji u guzicu. Jadna svinja nije znala hoće li se posrati ili oslijepjeti… Nisam jedini koji je radio takve stvari. Jedan tip s kojim radim tjera svinje da uđu u spremnik s kipućom vodom. A svi – od vozača do pomoćnih radnika – svi mlate svinje olovnim cijevima. Svi znaju za to, za sve to. Ako neko vrijeme radite u odjelu za klanje, razvijate način razmišljanja koji vam dopušta da ubijate, ali ne dopušta vam da vam to bude važno. Može vam se dogoditi da pogledate u oči svinji koja silazi s vama dolje na klanje i da pomislite: 'Bože pa to je lijepa životinja.' Možda je čak poželite i pomilovati. Svinje su mi dolje u prostoriji za klanje znale prići i gurkati me njuškom poput psića. Dvije minute kasnije morao sam ih ubiti – nasmrt ih zatući pomoću cijevi. Dok sam radio na katu i vadio svinjama utrobu, mogao sam se uvjeriti da radim na pokretnoj traci, da pomažem nahraniti ljude. Ali dolje u prostoriji za klanje nisam hranio ljude. Ubijao sam životinje. Oznake: Životinje, klaonice, Gail Eisnitz, Slaughterhouse |
