Jučer sam bila u šumi s psima i s namjerom da naberem malo kestena. Međutim, iznenadilo me i saznanje da još ima gljiva pa je moja mala torbica koju sam ponijela za kilu kestena ostala puna gljiva da su mi skoro ispadale van. Usput smo sreli i lisicu, krasna, dugačkog repa, protrčala je blizu nas… A tek koja tišina u šumi… Ma, milina! Ono što me jako ljuti jest nered koji čovjek pravi u sezoni kestena i gljiva. Naime, ima onih koji idu i redom trgaju i čupaju gljive za koje smatraju da nisu dobre za jelo. Zašto ih trgati ako misliš da ne valjaju? One su same po sebi predivne i tajanstvene da je milina promatrati baš svaku gljivu. A jučer sam pronašla i dvije rujnice koje je netko iščupao i ostavio, valjda misleći da nisu dobre za konzumaciju. Srećom, još su bile svježe pa sam ih uzela. Ovdje treba spomenuti i one koji ostavljaju zavezane vrećice po drveću kako bi označili mjesto gdje ima kestena ili one koji idu sjeći drva pa iza sebe ostavljaju plastične vrećice, plitice od stiropora iz fast fooda i slično. A da i ne govorim o smeću koje se može naći odloženo u šumi, posebice u području blizu ceste. Zašto je čovjek tako nemaran i bezosjećajan?
|
