Indijanka vegetarijanka
13.02.2012., ponedjeljak
Colleen Coble: 'Suton na Aljasci'
|
Roman na oko 280 stranica. Priča o ženi bez noge koja se nakon mnogo godina vraća na Aljasku i prisjeća svoga djetinjstva i tragičnog događaja koji se tada dogodio. Opet se suočava s duhovima koji je proganjaju čitav život. Tu je i ljubavna priča koja je bila očita od samog početka. Sve ima happy end, što me i nije baš oduševilo. Ipak, svidjeli su mi se opisi životinja te prirode, ali ih je moglo biti i više. Knjiga je izašla u prijevodu tvrtke 'List' iz Rijeke. Ono što me iznimno iznenadilo i ponekad uznemirilo je jako loš prijevod kakav još do sada nisam susrela. Primjerice, jedan lik je u jednoj rečenici žensko, a potom već u drugoj muško te se tek kasnije iskristalizira u prijevodu je li muško ili žensko. Neke 'krive' riječi i da ne spominjem. CITAT: 'Moj narod vjeruje da sve ima duh: drveće, vjetar, životinje. Vjerujemo da životinje, kao i ljudi, imaju duše koje mogu razmišljati, osjećati, komunicirati. Životinjski duhovi nisu različiti od ljudskih. Svi smo isti, a bolesti i nesreće dolaze zbog nepoštovanja prema duhovima šuma ili životinja.' Augusta ga je mirno saslušala: '... Razljutim se kad čujem besmilice o povezivanju s drugim stvorenima na zemlji. Bog voli sva stvorenja, ali mi smo Njegova voljena djeca. Mi smo posebni.' |
