Indijanka vegetarijanka
30.11.2011., srijeda
Marina Lewycka: 'Berači jagoda'
Roman britanske spisateljice ukrajinskih korijena na oko 250 stranica. Pročitala sam i roman iste spisateljice 'Kratka povijest traktora na ukrajinskom' koji također obiluje crnim humorom, a ovaj u još većoj mjeri tako da ponekad postaje malo teže probavljiv i nekako mi je trebalo dosta dugo da ga pročitam. Kako i sam naziv kaže, priča prati berače jagoda koji su došli u Britaniju iz cijele Europe, uglavnom istočnog dijela pa su tako glavni likovi Ukrajinci i Poljaci, ali ima tu i drugih pa čak i Afrikanaca. Dio radnje odvija se na farmi pilića koji je itekako šokantan i priča o iživljavanju ljudi nad životinjama prilikom klanja i samog uzgoja, ali o tome ću sljedećih dana na svom blogu. Uglavnom, jedan lik zbog svega prestaje jesti meso, ali mu se na kraju knjige opet vraća, što drugi lik hvali i kaže: '...napušta svoje bezbožno vegetarijanstvo i jogurte i također ulazi u Kraljevstvo Radosti.' Smiješan je i dio kada spominje Hrvate i Srbe, odnosno zanimljivo kako nas doživljavaju tamo na Zapadu pa tako kaže: ''...imamo čak i Afriku. Bogzna što oni jedu. Pri kraju su Balkanci – Srbi, Hrvati, Albanci. Bolje biti dalje od njih. Previše se tuku.'' ''Na angliskom je kraju uhvaćeno nekoliko većih riba; i Balkancima se sreća osmjehnula, no posvađali su se oko podjele.' Haha... |
29.11.2011., utorak
Mary Hayes, pleme Claoquot:
'Stvari bi išle dobro za nas, kad bismo o svemu mislili pozitivno. Svaka od naših misli je poput sjemena. Te će sjemenke rasti u našem vrtu. Svakog dana imamo oko 50,000 misli ili sjemenki. Pozitivne misli donijet će pozitivne rezultate. Jeste li svjesni o čemu razmišljate tijekom dana? Zamislite da su od svih 50,000 biljaka u vašem vrtu sve one pozitivne misli cvijeće, a one negativne korov – kako bi izgledao vaš vrt na kraju dana?' |
28.11.2011., ponedjeljak
Obama poštedio purana
Za Dan zahvalnosti tradicija je da američki predsjednik poštedi jednog purana. Ove je godine to učinio, dakako, Barack Obama. Vijest je prenijeta na svim televizijama, portalima i u novinama. Obama je pokušavao biti duhovit, a njegove su se kćerkice smješkale i pomilovale jadnog purana. Sve je, kao, ispalo jako duhovito jer su se prisutni smijali (je li zbog predsjednikove duhovitosti ili same činjenice da predsjednik pokušava biti duhovit, pitanje je). Uglavnom, zanima me kamo ode taj puran? Odvedu li ga nekamo na livadu, gdje će imati puno prostora i gdje će živjeti s ostalim pomilovanim puranima dok ih svevišnji ne pozove k sebi? Hm, priznajem, nemam pojma, ali nekako sumnjam. Koja je svrha ove tradicije? Je li tko primijetio kako je puran trom i predebeo? Kako su mu noge nestabilne i prsti deformirani? Znaju li ljudi kako se postupalo prema ovoj jadnoj životinji u proteklih mjesec – dva? I kako bi bilo da je scenarij drugačiji – da su svuda okolo purani, a jedan, glavni, poštedi čovjeka. Čovjeka kojeg stave na stol i smiju mu se i plješću dok on od debljine i deformiranih udova jedva stoji. Ne, to sve nije bitno. Bitno je da ptica ima što veća prsa od kojih će svi sebi rezati šnicle i slaviti slobodu i mir jedući meso koje nije imalo ni slobode ni mira. Slično kao što će se uskoro slaviti najveći kršćanski blagdan Božić pečenicama i pečenim purama. Opet će se slaviti mir, ljubav, dostojanstvo i praštanje dok se u isto vrijeme u usta stavljaju komadi mesa koji su nekad bili živa bića, bića osuđena na život bez mira i ljubavi, gurnuti u smrt bez imalo dostojanstva, bez prilike da zatraže oprost grijeha koje nikad nisu ni počinili. |
25.11.2011., petak
Od 'Sumraka' do zore...
... stalno nekakve tupave izjave slušam. Evo, npr. nedavno je na TV-u prikazan onaj film 'Sumrak'. Kao prvo, čista glupost da se vampiri koji jedu životinjsku krv umjesto ljudske nazvani vegetarijancima, ali budući se radi o znanstveno-fantastičnom filmu, neka im bude. No, onda Edward kaže: 'To je kao s ljudima koji stalno jedu tofu. Sit si, ali uvijek ti nešto fali, nisi sit do kraja.' O, svašta! Koja glupost. Ovo uopće nije istina, ali je vjerojatno došlo kao super argument za sve one protivnike vegetarijanstva. Zašto je uopće bitno vegetarijanstvo osporiti, popljuvati, omalovažiti i diskreditirati? |
24.11.2011., četvrtak
Kemija ili alternativa?
Ne znam zašto ljudi uvijek više vjeruju kemiji. Dobro, činjenica je, da nema kemije, ne bi bilo ni ovoliko ljudi na Zemlji,, ali u konačnici – je li to baš dobro ili nas vodi u samodestrukciju? Neki dan sretnem dvoje ljudi s psima, u različito vrijeme, naravno. Jedan mi kaže kako cijelu godinu pas nije imao piroplazmozu, a to pripisuje bočici lavandinog ulja s kojom šprica psa prije šetnje. Prije lavande pas je obavezno imao tu bolest, jednom čak dva puta u jednoj godini. Kasnije, s drugim 'pasoljubiteljem' pričam o ovom prvom, a taj kaže: 'Ma, mislim da je to ipak pretjerano, kada mu onolika kemija i razna sredstva nisu pomogla, da bi baš lavanda!' |
23.11.2011., srijeda
Koja je ovo ptica?
21.11.2011., ponedjeljak
Waris Dirie i Cathleen Miller: 'Pustinjski cvijet'
Topla, ali šokantna priča o manekenki iz Somalije, Waris Dirie, koja je kao djevojčica živjela nomadskim životom. Negdje s pet-šest godina su je obrezali, a s trinaest željeli udati za starca od preko 60 godina. Zbog toga ona bježi od obitelji i igrom slučaja završava u Londonu, gdje započinje njezina karijera manekenke. Kasnije posvećuje život borbi protiv obrezivanja djevojčica u Somaliji, ali i u drugim državama. Nažalost, čini se kako edukacija ne čini mnogo jer danas čak i ljudi iz zemalja u kojima je obrezivanje djevojčica tradicija, kada odu na zapad također to čine i dalje. Šokira priča iz knjige kako je jedan otac u SAD-u navio liniju do daske kako bi prikrio urlike svoje kćeri dok je obrezuju. |
18.11.2011., petak
Još o prehrani i tumoru
17.11.2011., četvrtak
Svjetske krize
16.11.2011., srijeda
Hunze i njihova prehrana
09.11.2011., srijeda
Već desetljećima se zna za B17
08.11.2011., utorak
Svijetu je trebalo 200 godina da prizna lijek za skorbut
07.11.2011., ponedjeljak
G. Edward Griffin: 'Svijet bez raka, priča o vitaminu B17'
Griffin u svojoj knjizi iznosi tezu kako rak ne uzrokuju neke zagonetne bakterije, virusi, toksini, način života ili nešto šesto već – jednostavan nedostatak vitamina. Radi se o vitaminu B17 kojeg je moderan čovjek gotovo izbacio iz prehrane jer se nalazi u stvarima koje više gotovo uopće ne jede – primjerice u sjemenki (da, sjemenki!) marelica, jabuka, lana, itd. Tako se otkriva podatak kako Hunze koje žive na Himalaji žive dugo i kvalitetno te nemaju zabilježenih slučajeva raka. Također, imaju nasade marelica od kojih koriste sve, a košticu razbiju i jedu unutrašnjost. Od koštica također prave ulje i trljaju ga u kožu. Ukazuje na to koliko su klasične metode liječenja raka loše i pogubne za organizam te da je od svega još najmanje opasna operacija. Posebno je zanimljivo kako kaže da se nakon zračenja i kemoterapije obično kaže kako se tumor smanjio, ali smanjio se zato što je smanjen broj dobroćudnih stanica raka, dok one zloćudne obično ostanu - iste! Također, navodi kako postoji još nekoliko izoliranih zajednica koje na sličan način ili iz drugih izvora dobijaju vitamn B17 te nemaju zabilježenih slučajeva raka. U SAD-u, ali i u Meksiku postoje liječnici koji tumor liječe injekcijama vitamina B17. U Meksiku su posebno uspješni dok u SAD-u obično imaju problema s vlastima i često ostaju bez dozvole zbog tog 'nadriliječništva'. Pitanje je zašto onda ne patentirati taj lijek? Zato jer je jeftin i zato jer je teško patentirati nešto što se već nalazi u hrani. Iza svega navodno stoji famozna američka Agencija za lijekove (FDA) te i obitelj Rockefeller, bogataši koji u šaci drže mnogo toga, a najviše upravo proizvodnju umjetnih lijekova i vitamina. |
03.11.2011., četvrtak
Oleg Kašin: 'Rusija u banani'
Ovo je fiktivna priča o čovjeku koji izumi cjepivo od kojeg životinje i ljudi počnu rasti. Primjerice, pozvao je seljane da dovedu svoje svinje i ostale životinje, a već za tjedan dana će biti utovljene, što se i dogodilo. Također, cjepivo daje i dvojici patuljaka (ljudske rase) koji ubrzo narastu do normalne veličine. No, ubrzo sve dovodi do niza događaja. Patuljci smatraju kako će im normalni rast promijeniti život na bolje, ali to nije slučaj. Također, umiješala se i mesna industrija kojoj se ne sviđa cijela ideja o ovom cjepivu jer onda neće imati kome prodavati svoje meso utovljeno na farmama. Prvi dio priče mi je zanimljiv, međutim u drugom dolazi do konfuzije i rasula te ga je jako teško razumjeti. Ono što je zanimljivo je da je novinar Oleg Kašin mučki pretučen ispred svog stana samo dva mjeseca nakon što je predao svoj rukopis 'Rusija u banani'. U knjizi stoji da će čitatelju sigurno pasti na pamet tko bi mogli biti napadači nakon što pročita knjigu, ali, priznajem, meni se ne nameće samo jedan već više njih... Srećom, preživio je napad. |
02.11.2011., srijeda
Claudia Tajes: 'Seksualni život ružne žene'
Zanimljiva priča o Ju koja je opisana kao ružna žena, debela ii neprivlačna. Ipak, autorica navodi da je to zapravo priča o svim ženama koje se na ovaj ili onaj način osjećaju ružnima te daju muškarcima da ih iskorištavaju. Tako kaže: 'Ružna žena nije samo estetska deformacija. Ružna je žena stanje uma.' Zanimljiva priča. Živo i britko pripovijedanje, bez kompliciranja i s puno humora. Prst gore! |